Kako su borci Armije RBiH spasili britanskog pilota
To nije bio moj dan. Bio je to dan kada će me pogoditi projektil. Ovim riječima opisuje svoje doživljaje u knjizi “No Escape Zone” (Bezizlazna zona) britanski pilot, poručnik Nik Ričardson (Nick Richardson), prisjećajući se pokušaja da uništi dva tenka T-55 na Jabučkom sedlu, prilikom NATO-ovih udara na srpske ciljeve u ofanzivi na Goražde.
Pokušao bježati
Knjiga je u Engleskoj već doživjela treće izdanje. U njoj Ričardson pripovijeda kako je 16. aprila 1994. godine nekoliko puta nadletio svoj cilj, ali oružje je zakazalo, a njegov avion pogodila je raketa zemlja-zrak.
– Eksplozija je bila tako jaka da sam u djeliću sekunde ostao bez svijesti. Kada sam došao sebi, visio sam iz pilotskih traka, naprežući se da shvatim smisao onoga što vidim pred očima – opisuje pad aviona pilot Britanske kraljevske avijacije.
Ričardson se katapultirao iznad sela Mirvići, između linija Armije RBiH i Vojske RS, u jeku jedne od najžešćih ofanziva na grad. U knjizi opisuje trenutke u kojima je pokušao bježati prema jugu, odnosno linijama ARBiH, dok su mu pred oči izlazile slike porodice i dok se pitao šta radi u ratu koji nije njegov.
Uplašenog, okružilo ga je desetak ljudi. Iako su bili uglavnom u civilnoj odjeći i izgledali više kao farmeri nego vojnici, plašio se da je VRS bila brža i sjetio se priče šta su engleski farmeri uradili njemačkom pilotu koji ih je bombardirao. Njegova pitanja na engleskom jeziku nisu razumjeli.
Poveli su ga do malog sela, gdje ga je dočekao pozdrav: Zdravo. Sve je uredu. U sigurnim ste rukama. Ja sam Oskar.
Bio je to Dževad Adžem Oskar, ratni komandant Četvrtog bataljona Prve drinske udarne brigade ARBiH, danas ministar za boračka pitanja BPK Goražde.
– Bio je veoma uplašen. U kući sam imao struju preko male hidrocentrale, a od jednog Portugalca dobio sam novi album “Pink Floyda”. Kada je čuo to, ništa mu nije bilo jasno – prepričava nam Adžem svoja sjećanja na spašavanje britanskog pilota.
Vratit ću se
– Pitao me kako živimo. Rekao sam mu da je teško. Izvadio je novac i ponudio mi ga. Nisam mu uzeo ni dinara, a poklonio mi je svoju pilotsku kacigu. Na kraju sam je morao zamijeniti za dvije šteke cigara – sjeća se Adžem.
Nekoliko sati britanski pilot proveo je u Beriču, gdje je upoznao Adžemovu porodicu. Pod okriljem noći, u automobilu s ugašenim svjetlima, izloženom paljbi sa srpskih položaja, prebačen je do Goražda.
– Shvatio sam da je trening koji sam prošao odlična stvar, jer su me naučili da savladam strah, ali se opasnost koju sam iskusio u mojoj pilotskoj kabini činila trivijalnom u poređenju s onim s čim sam se suočio ovdje – opisuje ovo putovanje poručnik Ričardson, pitajući se jesu li noćni vozači dobro obučeni ili potpuni luđaci.
U Goraždu je predat britanskom SAS timu, posmatračima angažiranim tokom NATO-ovih udara po srpskim ciljevima, koji su organizirali njegovu evakuaciju u Sarajevo.
– Probudim se u sitne sate i razmišljam o vremenu iza neprijateljskih linija. Moje misli uvijek se vraćaju Oskaru, Admiri i njihovom sinu. Bojim se da pitam za Berič, njihovo selo, strah me šta ću čuti. Jednog dana ću se vratiti i saznati. Nakon svega šta se desilo tamo, to je najmanje što mogu da učinim – navodi u Ričardson u epilogu “Bezizlazne zone”.
Izvor: Dnevn avaz