Samir Šehić: Bosanac šampion Amerike u košarci

Krajem prošlog mjeseca iz Amerike je stigla lijepa vijest. Samir Šehić u dresu „Texas Titansa“ osvojio je titulu šampiona Amerike u košarci za uzrast do trinaest godina. Uspjeh raduje ne samo zato što je istu titulu osvojio i prošle godine, već i zato što na najljepši način promovira našu zemlju u svijetu.

Naime, u periodu od 27. juna do 4. jula ove godine, u Memphisu je više od dvije hiljade timova u kvalifikacijama tražilo šansu za prolaz dalje. Stotinu najboljih našlo se u završnici. Među njima i „Texas Titans“. U više od šezdeset odigranih utakmica jedna je bila naročito važna, četvrtfinalna, u kojoj su snage odmjerili s Worldnjideom iz Georgie. Rezultatsku neizvjesnost razriješio je upravo ovaj mladi Bosanac koji je s linije slobodnih bacanja zatresao mrežicu protivnika i svoj tim poslao u polufinale.

Reakcija američke publike ocijenila je da je ovo bilo finale prije finala. Samir je u Bosni. Na zasluženom ljetnom odmoru. Uskoro ga očekuje povratak u Ameriku, školske obaveze i nove utakmice. Lijepo je, kaže, ponovo biti šampion.

Ulazak u najjaču ligu

– Veoma sam sretan, ne samo zbog šampionskog prstena već i zato što me ovo prvenstvo odvelo na novi profesionalni nivo. Sezona je bila veoma naporna. Putovanja i treninzi česti, ali trud se na kraju isplatio – kaže nam.

Iako se kao dječak bavio i drugim sportovima, gimnastikom i karateom, ljubav prema košarci i visina od 197 centimetara odredili su mu dalji put. Samir je prije šest godina počeo da igra za malu ligu UPWARD. Kao sedmogodišnjak je postizao po petnaest koševa, što je bio dovoljan znak njegovim roditeljima u kom smjeru se treba razvijati dječakov nesvakidašnji talent.

Put do ulaska u najjaču ligu za ovaj uzrast, oblačenje dresa šampiona „Tedžas Titansa“ nije bio posut zlatom. Samirov otac, Jasmin Šehić, koji se prije rata također bavio sportom te kao bacač koplja postavljao značajne rekorde za starije pionire u BiH, stvari je uzeo u svoje ruke. Radeći u firmi „Stanley Tools“, ugovorio je stipendiranje Samirovog tadašnjeg tima sa više od 12.000 dolara godišnje pod uslovom promjene imena iz „Denton Bulldogsa“ u „Stanley Bulldogs“.

Nakon provedene tri godine, tokom kojih je na turnirima proglašavan najboljim igračem, Samir je znao da je prevazišao svoj tim. Trebali su mu novi izazovi.
Posjeta trenera Scotta Pospichala jednoj od njegovih utakmica promijenit će stvari nabolje. Samir je obukao dres „Texas Titansa“, kluba u vlasništvu milijardera Kennyja Troutta, i život je pisao novu stranicu; putovanja privatnim avionima, odsjedanje u hotelima s pet zvjezdica, šampionske titule…

– Presretan sam, ali je sigurno da ne bih ovo postigao bez pomoći mojih neumornih roditelja koji me podržavaju u svemu ovome. Otac nikada nije rekao NE kada je riječ o odlascima na treninge, majka, s druge strane, vodi računa o drugim stvarima. Volim reći da me odlično hrani, jer inače ne bih bio ovoliki (smijeh) – govori Samir.

Ljubav prema muzici

Prvih utakmica se, kaže, i danas sjeća. Ponekad se i nasmije kada na starim snimcima vidi kako mu je bilo važno samo baciti loptu prema košu. Danas je, ipak, usavršio tehničke vještine.

Za razliku od vršnjaka, Samir živi drugačiju mladost. Tokom sedmice završava redovne školske obaveze, u petak uvečer se s ocem pakuje za let u Dallas, gdje je i sjedište njegovog tima, a nakon turnira i utakmica u nedjelju uvečer čeka ih put kući, u Houston.

– Najljepše godine provodim na treninzima, a zna mi se desiti da po četiri sedmice ne gledam televizor, ali uprkos tome uspijevam pronaći vrijeme i za relaksaciju i druženje. Samo što sam navikao na rad i ponekad mi je neobično i ne mogu da sjedim i ne zanimam se ni s čim. Volim košarku i nijedna obaveza ne pada mi teško, jer ako želiš biti šampion, onda moraš i mnogo raditi.

Sa Samirom je i njegova majka Amra. Prisjeća se 1996. godine, kada je sa suprugom Jasminom iz rodnih Zavidovića krenula u Ameriku. Imali su sreću da su ih u dalekom svijetu čekali i neki članovi porodice pa je i život bilo lakše izorganizirati. Nedavno su se iz Dallasa preselili u Houston.

– Danas, kada razmišljam o Samirovom putu, znam da je mnogo faktora utjecalo na uspjeh. I sreća i veliki trud. Kao roditelji smo presretni da imamo dijete koje zna šta želi u životu i koje se silno zalaže za svako postignuće. Pritom je i odličan učenik. Ponosni smo na njega – govori Amra.

Iako se rodio u Americi, kao i njegova sestra Melisa (5), Samir odlično govori bosanski jezik. Voli posjetiti i rodno mjesto roditelja, ali priznaje da nije veliki fan ovdašnje muzike.

Uz košarku pohađa časove i sviranja pomalo neobičnog instrumenta basson.

– Moraš imati duge prste da bi ga svirao. Prilikom izbora instrumenta u školi su mi savjetovali da se odlučim za njega. A kako volim sve što nije toliko masovno i za šta se ne interesira mnogo ljudi, odlučio sam se za basson.

Odlazak na utakmice najjače košarkaške lige na svijeti NBA, kao i druženja s poznatim košarkašima, Samirova su svakodnevica.

– Na jednom od posljednjih turnira igrali smo protiv tima u kome je igrao sin legendarnog NBA košarkaša i bivšeg trenera Dallas Mavericksa, Avery Johnson. Imao sam čast i da upoznam Gheorghe Muresana (visokog dva metra i 31 centimetar), najvećeg košarkaša koji je ikada igrao u NBA. Sve su to imena koja zaslužuju moje veliko poštovanje – govori Samir na kraju.

avaz.ba