Kina: Žene imami

U mahali koja se zove Wnagjia hutong žene imaju svoju džamiju, gdje Yao Baoxia predvodi namaze. Već 14 godina ona je žena-imam, ili ahong kako je tamo zovu, po riječi izvedenoj iz persijskog jezika.

Dok predvodi namaz ona stoji uz druge žene, ne kao što bi to bio slučaj s muškarcem imamom. Ali ona kaže da je njena uloga ista kao i kod muškarca imama.

“Status je isti”, kaže Yao samouvjereno. “Muškari i žene su ovdje ravnopravni, možda zbog činjenice da smo socijalistička zemlja.”

Ona smatra da su muški i ženski imami jednaki u svojoj ulozi, kao učitelji i predvodnici namaza.

Procjenjuje se da u Kini ima oko 21 miliona muslimana, koji su razvili vlastite islamske prakse s kineskim karakteristikama. Najveća razlika je razvoj nezavisnih džamija za žene sa ženama-imamima, za koji učenjaci kažu da je specifičan za Kinu.

Yao je studirala da postane imam sedam godina, za šta joj je bilo potrebno samo tri godine da bi savladala arapski jezik. Prvo je učila kod žene imama, a onda kod muškarca imama zajedno s drugim studentiima muškarcima, nakon čega je morala da polaže državni ispit da bi zvanično bila proglašena imamom. Za posao imama odlučila se nakon što je otpuštena iz lokalne fabrike. Ona kaže da je njena glavna uloga kao učitelja.

“Kada ljudi dolaze na namaz, oni ne znaju učiti Kur’an, i moj posao jeste da ih naučim islamu, da im pomognem da nauče ajet po ajet i da predvodim namaz”, kaže ona.

Džamije su počele kao škole Kur’ana

Skromno dvorište Wangjia Hutnong džamije za žene sadrži cjelokupnu historiju kineskih “ženskih džamija”. Ona je najstarija džamija za žene u Kini, i na jednom od zidova stoji siva plaketa koja datira iz 1820. godine. Kao većina drugih džamija za žene i ova je počela kao škola Kur’ana za djevojke.
One su počele nicati krajem 17. vijeka u središnjoj Kini, uključujući i Shadong i Shanxi provincije. Onda su prerasle u džamije za žene prije oko 100 godina, prvo krenuviši od provincije Henan. Predstavljale su jedina mjesta gdje su djevojke mogle steći obrazovanje, a sada također služe kao društveni centri.

Sjećajući se svog djetinjstva Tang Guiying (83) kaže da su džamije za žene bile jedino mjesto gdje su djevojke mogle steći obrazovanje.

“Nisam išla u školu kad sam bila mala”, dodaje ona. “Bili smo previše siromašni, nijedna od nas nije išla u školu. Ali sam dolazila ovdje da se igram i da učim.”

U Kaifengu se nalazi 16 džamija za žene, to je tek jedna trećina od broja džamija za muškarce.

Jedinstvena kineska tradicija

Kina je jedina zemlja koja ima tako dugu historiju ženskog imama. Shui Jingjun, s Akademije socijalnih nauka u Henanu i koautorka knjige o ovom fenomenu, kaže da po svim saznanjima nema nigdje drugo na svijetu džamija za žene. U većini muslimanskog svijeta žene klanjaju iza zastora ili u odvojenim prostorijama, ali u istoj džamiji kao i muškarci.

Shui ističe da se džamijama za žene upravlja samostalno. ”Nakon reforme (1979), pojedine džamije za žene su se registrirale samostalno, što pokazuje jednakost muških i ženskih džamija”, objašnjava ona.

Kontraverze u muslimanskom svijetu i dalje postoje da li žene mogu biti imami. Maroko je 2006. godine postao prva zemlja u arapskom svijetu koja je zvanično sankcionisala obuku ženskih vjerskih vođa.

Ipak postoje stvari koje ženski imam ne može raditi. Na primjer ne može predvoditi dženazu, niti gasuliti muškarce.

U centralnoj Kini, većina muslimana podržava džamije za žene, ali pogranična područja s Pakistanom i Afganistanom pružaju otpor takvoj praksi.

“Historijski u sjeverozapadnoj Kini nije bilo ženskih džamija”, kaže Shui – istraživač. “Bilo je otpora, jer su ljudi mislili da je izgradnja džamija za žene protiv pravila religije. Ali, u središnjoj Kini i većini pokrajina, ljudi misle da je to dobra inovacija u islamu.”

U posljednjih desetak godina, neke takve vrste džamija su uspostavljene u sjeverozapadnoj Kini. Fenomen kako se čini se širi, uz političku pomoć od strane Islamske zajednice Kine, državno kontroliranog tijela koje regulira islam i izdaje dozvole za praksu muškim i ženskim imamima podjednako.

IslamBosna.ba