Masakr u Gazi, zašto?!
U subotu 27. decembra je počeo očekivani napad cionističke okupatorske države na Gazu. Izvršeno je više od stotinu napada cionističkim F16 avionima i raketama na 30 različitih ciljeva, većinom policijskih stanica, u jednoj od najnaseljenijih regija na svijetu. Taj prvi dan napada je bilo 195 ubijenih palestinaca i više od 750 ranjenih. Očekuje se da će taj broj biti i veći, napadi se nastavljaju, a još uvijek ljude vade ispod ruševina – mrtve i žive.
Cionistička okupatorska država ovaj napad smatra primjerom opravdane odbrane: reakcija na raketne napade na cionističku okupatorsku državu sa teritorije Gaze. Napad je bio očekivan: Ehud Olmert, premijer cionističke okupatorske države, je prije nekoliko dana ovaj napad najavio u intervjuu sa saudijskom Al Arabijja TV. Olmert se u ovom intervjuu obratio direktno narodu Gaze i pozvao ga da svrgne Hamas sa vlasti u Gazi. Upozorio ih je šta će se desiti u slučaju da podrže i dalje Hamas i ne spriječe ga da dalje raketira cionističku okupatorsku državu:
“Sada im kažem, i moguće je da su ovo posljednje minute, prestanite s tim. Mi smo jači.” [2]
A jedan glasnogovornik armije cionističke okupatorske države je nakon napada rekao:
“Građane Gaze smo upozorili na naše napade. Hamas je u potpunosti odgovoran za situaciju. Ovo je tek početak. “[3]
Naravno da se radi o propagandi kojom cionistička okupatorska država pokušava da opravda svoje akcije. Da bismo shvatili stvarni razlog ovih napada moramo se vratiti u prošlost.
Hamas je osnovan 1987. godine od strane šejha Ahmeda Jasina i Abdel Aziza Al Rantisija kao paramilitarni pokret, s ciljem da Palestinu oslobodi od cionističke okupacije oružanom borbom. Zbog tog cilja ovaj pokret je od samog početka od strane Amerike i cionističke okupatorske države bio oštembiljan kao “neprijatelj”. Budući da je pokret organizovao nastavu i zdravstvenu zaštitu, uživao je popularnost među narodom Palestine.
Nasuprot Fatah partiji Jasera Arafata koja se priklonila američkom planu za Palestinu a time i poklanjanju palestinske zemlje cionističkoj okupatorskoj državi, Hamas je dugo ustrajavao na principima na kojima je osnovan, tj. oslobođenje Palestine oružanom borbom bez kompromisa. Iz tih razloga su šejh Ahmed Jasin i Abdel Aziz Al Rantisi 2004. godine ubijeni od strane cionista.
Novo vođstvo Hamasa se 2005. godine registruje kao politička partija, da bi moglo učestvovati na izborima na palestinskim okupiranim teritorijima u januaru 2006. Budući da je u tom momentu Fatah partija uživala daleko veću popularnost i podršku među palestincima, namjera nije bila da se dobije vlast unutar okupirane regije. Nadalo se da će se osvojiti nekoliko mjesta u parlamentu, kako bi se vlast i uticaj korumpiranog Fataha ograničili.
Međutim, Amerika i cionisti su u ovoj namjeri Hamasa prepoznali mogućnost da tu partiju prisile da otstupi od cilja uništenja cionističke okupatorske države. Tako su se pobrinuli da se pred same izbore u medijima objelodane različiti skandali vezani za Fatah partiju što je imalo za posljedicu da popularnost Fataha u kratkom vremenu među palestincima jako opadne. Istovremeno su dali nalog Mahmudu Abbasu, lideru Fataha, da ne odgađa izbore. Tako su se amerika i cionisti pobrinuli da Hamas neočekivano pobijedi na izborima. I tako su ih manuvrirali u poziciju “odgovorni za palestinski narod u okupiranoj Palestini”.
Amerika i cionisti su se ponadali da će na taj način Hamas moći prisiliti da napusti svoj prvobitni cilj, naime uništenje okupatorske cionističke države, i umjesto toga da pristanu na podjelu okupirane Palestine, kako bi cionistička okupatorska država mogla prisvojiti najveći dio Palestine uz pristanak palestinaca.
Kada je Hamas dobio vlast, Amerika i cionisti su se potrudili da Hamas konfrontiraju sa Fatahom, kako bi se palestinci međusobno podijeli i kako bi se smanjile simpatije prema narodu Palestine u svijetu. Ovo je u ljeto 2007. rezultiralo podjelom palestinaca, tj. preuzimanjem kontrole na Zapadnoj obali od strane Fataha i preuzimanjem kontrole u Gazi od strane Hamasa.
Nakon toga su Amerika i cionisti počeli da vrše pritisak na Hamas. S jedne strane su došli sa planovima o ulaganju milijardi dolara na Zapadnoj obali, kako bi Fatah mogao izgraditi ekonomiju i poboljšati život palestinaca tamo. S druge strane su se pobrinuli da Hamas i Gazu u potpunosti izoluju. Granični prijelazi između Gaze i cionističke okupatorske države su zatvoreni, a Egipat je pomogao Ameriku i cioniste zatvarajući granični prijelaz Rafah, između Egipta i Gaze. Plan je bio da palestinci vide da saradnja sa Amerikom i cionistima i predaja okupirane Palestine cionistima, kao sto je to uradio Fatah, vodi dobrom životu. I kako nesaradnja, kao što je to uradio Hamas, može imati kobne posljedice.
Ovaj plan Amerike i cionista je funkcionisao do određenog nivoa.Narod Gaze je polahko ali sigurno izgladnjavao, a Hamas je bio sve spremniji da pregovara sa cionističkom okupatorskom državom. Hamasove vođe su se izjasnile za američki plan rješenja (dvije-države-rješenje), po kojem se palestinci moraju pomiriti sa činjenicom da najveći dio okuparne teriotorije postane Izrael. U junu 2008. je došlo do sporazuma o prekidu vatre između Hamasa i cionističke okupatorske države, što znači da je u međuvremenu došlo do razvoja kontakata između Hamasa i cionističke okupatorske države u cilju pregovora i komunikacije, dok se Hamas prije izjašnjavao da cionističku okupatorsku državu ne priznaje i nikad neće priznati.
Međutim, Amerika i cionisti s ovim nisu bili u potpunosti zadovoljni. Oni žele formalno izjašnjavanje Hamasa da se odriče svojih prvobitnih ciljeva o oslobađanju Palestine i da zvanično pristane na davanje palestinske zemlje cionistima. Oni žele da Hamas s njima sarađuje na isti način kao i Fatah. Zato su nastavili držati Gazu pod pritiskom i nakon odluke o obustavi vatre.
Cionisti se nakon tog sporazuma o obustavi vatre nisu držali svojih obećanja. Držali su granice Gaze i dalje zatvorenim. Istovremeno su amerikanci koristili agente koji su život u Gazi činili sve težim, kako bi povećali pritisak na Hamas. Egipat je i dalje držao granični prijelaz Rafah zatvorenim, a egipatska policija je prekinula “nelegalnu” trgovinu sa Gazom. A Mahmud Abbas je zaprijetio da će se povući sa vlasti ukoliko cionistička okupatorska država oslobodi 40 članova Hamasa iz zatvora. Tako su cionisti imali razlog da i ovu tačku sporazuma ne ispoštuju.
U novembru 2008. se nazirao kraj privremenom prekidu vatre, a Amerika i cionisti su tada poduzeli dodatne akcije pritiska na Gazu i Hamas. Granice su držali zatvorenim , tako da narod Gaze više nije imao hrane, a započeli su i male, provokativne napade na Gazu, kako bi kod palestinca izazvali gnjev.
Tako je 7. decembra eksplodirala cionistička raketa na farmu porodice Šahin, od koje je sin Hamza (21) bio teško povrijeđen.
16. decembra cionistički helikopter Apache je otvorio vatru na novinara Muhammeda Abd el Nadija, dok je izvještavao o napadu na dvije mlade žene od strane cionista.
17. decembra poginuo je Salah Ukal (46) od cionističke rakete u bašti njegove kuće.
18. decembra bačene su rakete na garažu Ijada Fathi Abu Nasra. Istog dana je cionističkim raketama uništena kuća Muhammeda Abu Nasra.
U petak 19. decembra zvanično se zazvršilo primirje između Hamasa i cionističke okupatorske države.
20. decembra cionistička raketa je zdrobila nogu Zuhairu Waši (48).
20. decembra su Sari Al Sanana (8) i Safi (9) teško ranjeni kod Beit Hanuna, pogođeni raketom dok su se igrali. Oboje djece su jedino pod aparatima za disanje mogli biti održavani u životu. [4]
Kao reakcija na ove provokacije odaslane su rakete iz Gaze na cionističku okupatorsku državu. Ovaj raketni napad je iskorišten od strane Amerike i cionista kako bi otišli korak dalje u pritisku na Hamas. Amerika i cionisti su pozvali narod Gaze da skine s vlasti Hamas, u protivnom će upotrijebiti silu. Kada je pobuna protiv Hamasa izostala, cionistička okupatorska država je otpočela napad 27. decembra.
Iz svega proizilazi da sadašnji napad na Gazu nije “reakcija” kako se pokušava proturiti, nego dio dugoročnog plana. Vremenom su konstantno poduzimani koraci Amerike i cionista da izvrše pritisak na Hamas, u prvom redu kroz izgladnjavanje ljudi u Gazi, a sada i raketnim napadima na te ljude.
Dakle, može se očekivati da će Amerika i cionisti palestince pritisnuti sve dotle dok oni ne prihvate oduzimanje palestinske zemlje od strane cionističke okupatorske države. Embargo i napadi će biti nastavljeni sve dok Hamas ne napravi ustupke amerikancima i cionistima. I scenario će se ponavljati sve dok Amerika i cionisti ne postave Hamas tamo gdje oni žele: u isti ćošak sa Fatahom i Mahmudom Abbasom, koji su iznevjerili Palestinu za sitan šićar.
[1] www.bloomberg.com/apps/news?pid=20601087&sid=aj7RvdbJIeDY&refer=home
[2] www.azcentral.com/news/articles/2008/12/26/20081226Israel-Palestinians1226.html
[3] www.nu.nl/algemeen/1890716/zeker-195-doden-gazastrook-door-israelische-bommen.html
[4] www.electronicintifada.net
Izvor: Expliciet.nl
Prijevod: Umm Ahmed I.