Šta se stvarno desilo u Bombaju? (Lejla Anvar)

 

IslamBosna.ba – Da li je zaista bilo dokaza da je napad na Bombaj planiran i izvršen iz Pakistana? Kako su novine o tome izvještavale?

Pročitajmo jedan novinski članak koji izvještava o napadu na Bombaj da bismo se malo nasmijali i zabavili:

Paragraf 1. objašnjava: „ Oružani napadači koji su napali Bombaj iskrcali su se s broda u pakistanskoj luci Karachi, a onda su oteli indijski ribarski brod koji ih je poveo u samoubilačku misiju ka finansijskom centru, izjavio je glavni policijski zvaničnik.“

Ok, znači da je tuce sirena uzelo brod u Karachiju i usred mora otelo indijski ribarski brod, a da nije uočen od strane radara, pomorskih patrola ili kontrolnih punktova. Onda mora da su oteli brod i progurali ga podvodno sve do Bombaja, a da ih niko nije uhvatio. Čak se ni Walt Disney ne bi ovoga dosjetio.

Paragraf 2:„ Kako su se pristizali novi dokazi o povezanosti militanata sa Pakistanom, zvaničnik policije Bombaja, Hasan Ghafoor, je izjavio da su bivši pakistanski vojni oficiri obučavali ovu grupu –  pojedine i po 18 mjeseci – i porekao je da su namjeravali pobjeći iz grada.“

Ok, znači, ne samo da su ove sirene uspjele da preplivaju ogromni Indijski okean, nego su ih čak obučavali pakistanski vojni oficiri, i to do čak 18 mjeseci. A šta su to radili ti bivši oficiri? Obučavali su ih da zadrže svoj dah duboko u vodi? Gledajte sad ovo: – „… i porekli su da su namjeravali pobjeći iz grada.“ Znači, ne samo da su plivali cijelim putem do Karachija, nego su također namjeravali i da se nastane u Bombaju. Samo, na koji način? Da postave šator nasred grada?

Ali, postaje još bolje u sljedećem dijelu.

Paragraf 3: „Izgleda da je to bio samoubilački napad“, rekao je Ghafoor, ne dajući bilo kakve detalje kada su napadači napustili Karachi ili kada su oteli brod.“

 

Samo trenutak! Ako je to bio samoubilački napad, pa zašto se onda nije desio? Zbog čega su se onda sirene-otmičari pomjerali s jedne mete na drugu, pokrivajući ukupno 5 meta i učestvovali u oružanoj borbi 48 sati, ako je sve što su željeli bilo da se raznesu? Šta ih je to natjeralo da promijene odluku ukoliko su obučavani da budu bombaši samoubice? Možda jer su shvatili da bi se radije nastanili u Bombaju i počeli glumačku karijeru u Bolivudu.

I sada paragraf 4: Ovo je dio kad postaje VEOMA ZANIMLJIVO. Kada je indijska policija otkrila sve to? „Do otkrivanja je došlo kada je jedan američki dužnosnik rekao da je Indija primila upozorenje od Sjedinjenih Država da militanti kuju zavjeru o pomorskom napadu na Bombaj. Zvaničnik Bushove administracije, koji je želio da ostane anoniman zbog same osjetljivosti informacije, nije želio da obrazlaže vrijeme ili detalje upozorenja koje su dale Sjedinjene Države.“

O, znači, Indija je primila vrlo povjerljivo upozorenje od samih Sjedinjenih Država o pomorskom napadu sirena, ali nije obratila pažnju na to. Znači Indija je tu informaciju otpisala tek tako? Pa šta je to – 20 morskih sirena ili napad na finansijski centar? Ma ništa, nema tu razloga za zabrinutost.

Sada pogledajmo paragraf 7: „Indija je pojačala pritisak na svoje susjede nakon ispitivanja jedinog preživjelog napadača, koji je izjavio policiji da je on, zajedno sa još devetoricom, obučavan u kampovima u Pakistanu koje drže zabranjene pakistanske militantne grupe Lashkar-e-Taiba. U utorak su, također, zvaničnici Sjedinjenih Država uperili prst na grupe koje su utemeljene u Pakistanu, mada nisu posebno istakli Lashkar“.

Hajde da razmislimo o ovome. Dvanaest sirena je otelo indijski ribarski brod na samoubilačkoj misiji, ali su promijenili svoje mišljenje i ostali da se puškaraju 3 dana, a onda su svi ubijeni osim jednog, koji je priznao da je obučavan u Pakistanu. Ma hajde, čak i Spasilačka služba u kojoj glumi Pamela Anderson ima bolju zavjeru od ovoga!

I na kraju ostatak scenarija – obratite pažnju:

„Indijska vanjska obavještajna služba je primila upozorenja malo prije septembra da teroristi iz Pakistana spremaju napade na Bombaj, prema riječima jednog vladinog obavještajca koji je upoznat sa slučajem.´Informacija, koja je presretena iz telefonskog razgovora koji vjerovatno potiče iz Pakistana, nagovještava da su hoteli označeni kao meta, ali ne specificira koji tačno´, izjavio je zvaničnik anonimno, jer nije ovlašten da iznosi detalje u javnost. Informacija je poslata domaćim bezbjedonosnim agencijama, ali je nejasno da li je vlada djelovala prema informacijama.“

 

Dakle, indijske vlasti su bile upozorene od strane američke „obavještajne službe“ i bile svjesnei predstojećih napada još od septembra, a još ako se uzme u obzir i informacija od presretanja telefonskih razgovora, i kako su sve ove informacije predočene domaćim sigurnosim službama, ipak ostaje "nejasno da li je je vlada djelovala prema informacijama".

Da li ovo zvuči kao duplikat scenarija od 11. septembra?

Hajde da pogledamo ostatak, jer najbolje tek dolazi.

„´Hotel Tadž Mahal, mjesto krvoprolića, je nedjeljama prije samih događaja postavio obezbjeđenje sa metalnim detektorima i drugim mjerama, i to nakon upozorenja o mogućim opasnostima. Ali mjere opreza´nisu mogle da zaustave događaje koji su se se odigrali´, izjavio je za CNN Ratan Tata, predsjedavajući kompanije koja posjeduje hotel. ´Oni (napadači) nisu ušli na glavni ulaz. Ušli su negdje sa stražnjeg ulaza.´“

Hahahaha. Znači da je hotel preduzeo sve potrebne mjere sigurnosti, kao što je potvrdio moj indijski kolega, ali, kao što nam je rečeno, sve te mjere sigurnosti kao i dodatne informacije koje je dala obavještajna služba nisu mogle da zaustave sirene, jer su jednostavno "ušli negdje sa stražnjeg ulaza.“

Pročitat ću vam ostatak. Pakistanski bivši vojni oficiri pomenuti su više od dva puta. Ispitivana sirena je priznala da su ih u Pakistanu obučavali da rone i istovremeno da rukuju sa eksplozivom… hmm, pričam ti priču …

Ali ovo nije nimalo smiješno.

“Niko ne govori o vojnoj akciji,“ rekao je Mukherjee, kako prenosi indijska novinska agencija Press Trust.

Ipak, kasnije je izgledalo da se povlači, govoreći na NDTV, kanalu vijesti, da „svaka suverena država ima pravo da štiti svoj teritorijalni integritet i da preduzima odgovarajuće akcije.“

I Pakistanci su odgovorili: „Ispitujemo, razmatramo, razmišljamo i nakon konsultacija ćemo vam odgovoriti“, izjavio je  Qureshi. „Nećemo preduzmati ništa što bi izazvalo napetost. Želimo da smirimo situaciju.“ Izjavio je da je poručio Indiji: „Potpuno ćemo sarađivati sa vama, kako bismo stvar priveli kraju.“

Reći ću vam šta je kraj – loše napisani scenario bolivudskog smeća koji koje producira trećerazredni producent iz Washingtona.

Autor: Lejla Anvar

Izvor: arabwomanblues.blogspot.com

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba