Diktatorska vlast Republike Srpske!
‘Stidim se što pripadam parlamentu koji ne reaguje’, rekao je dr. Christian Schwarz-Schilling 1992. i dao ostavku na mjesto ministra za komunikaciju u vladi Njemačke.
“Iako se kao visoki predstavnik u našoj zemlji nije proslavio, i danas upozorava na pogrešan odnos prema BiH: ovdje govori o projektu Stub srama”, piše Oslobođenje.
– Ratne 1992. dali ste ostavku zbog odnosa njemačke vlade prema ratu u Bosni i Hercegovini. Šta se sve u međuvremenu u odnosu prema ratu na Balkanu promijenilo?
Dosta toga. Politika se po pitanju Bosne i Hercegovine mijenjala. Recimo, Joschka Fischer, predstavnik Zelenih, imao je uobičajeni pacifistički stav do momenta kada je shvatio da se na Balkanu dešava etničko čišćenje i iz tog razloga promijenio je svoje ubjeđenje angažujući se za Balkan. Godine 1995. su SAD počele svoj angažman u bosanskoj krizi i intervencijom i Dejtonskim ugovorom pomogle da se završi rat u Bosni i Hercegovini. Ipak, moram reći da sve te promjene nisu bile dovoljne, jer je Zapad reagovao tek kad se katastrofa već uveliko desila. Ali, tada je kasno. Njemačka se potpuno nepotrebno bojala intervenisati mada je ustvari imala dužnost reagovati senzitivnije i savjesno. Morala je postojati politička volja kako bi se spriječio genocid u zemlji iz naše regije.
– U jednom intervjuu ste, 2007, rekli da Zapad svojim nestrpljenjem i vrijeđanjem bosanskih političara samo traži izgovor međunarodnoj zajednici koja radije troši novac na vojne intervencije nego na koncepte postratnih političara. Da li je još tako?
U svakom slučaju. Državi Bosni i Hercegovini su ugovorom u Daytonu natureni politički tereti kojih se sama ne može riješiti. Zatim, tu je entitet Republika Srpska, čija politika i danas nastavlja svoj smjer iz prošlosti. Kada se diktatorskoj vlasti jednog dijela države omogući da blokira budućnost cjelokupne države, onda je pasivnost svjetske zajednice, koja je ustvari bila kreator ovakvog stanja, potpuno pogrešan korak. Paušalno vrijeđanje cjelokupne bosanske politike od Zapada je sasvim pogrešan odnos!
– Jula 1995. dogodio se genocid u Srebrenici: za samo sedam dana je pred očima holandskih plavih šljemova ubijeno više od 8.000 muslimanskih dječaka i muškaraca. Majke Srebrenice se sa svojim advokatom dr. Axelom Hagedornom i danas bezuspješno bore za pravdu u Haagu. Kako to shvatiti?
Međunarodni sud je proglasio zbivanje u Srebrenici genocidom jer je cilj politike koja je stajala iza ovih ubistava bio uništavanje jedne cjelokupne etnije, muslimanske etnije. Sama presuda je napredak. Međutim, sve je to nedovoljno da bi se izborila pravda. U budućnosti će se morati ići dalje. Svako negiranje je suvišno pored niza dokaza koji postoje. Pomislite samo na bezbrojne masovne grobnice koje se još pronalaze. Treba spomenuti i najmlađi primjer, Rezoluciju o Srebrenici u srbijanskom Parlamentu koja je postignuta sa veoma malom prednosti većine. Naravno da se pojam genocid tu ne spominje, iako je to jedini izraz za učinjena nedjela i uvredu.
Oslobođenje