Zbog genocida doživotne kazne

Sudijsko vijeće je utvrdilo
da su pukovnici Vujadin Popović, načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa
Vojske Republike Srpske i Ljubiša Beara, načelnik bezbjednost Glavnog
štaba VRS bili glavni organizatori i koordinatori egzekucije 7.000
zarobljenih Bošnjaka nakon pada Srebrenice.

Prema presudi, koju
je pročitao predsjedavajući vijeća, malteški sudija Karmel Ađijus
(Carmel Agius), oni su imali “genocidnu namjeru” da unište zarobljene
kao etničku grupu Bošnjaka. Vijeće je konstatovalo da je Popović bio
prisutan gotovo na svim stratištima i da je izjavljivao kako “sve
balije treba pobiti”. Zajedno s Bearom proglašen je krivim za genocid,
a po ostalim tačkama optužnice – za istrebljenja, ubistva i progone kao
zločin protiv čovječnosti. Obojica su osuđena na doživotni zatvor.

Treći
optuženi, Drago Nikolić, nekadašnji načelnik za bezbjednost Zvorničke
brigade, proglašen je krivim za pomoganje i podržavanje genocida i
osuđen je na 35 godina zatvora.

Krivi ali ne za genocid

Ljubomir
Borovčanin, komandant specijalne policijske jedinice u vrijeme na koje
se odnosi optužnica i Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade,
oslobođeni su krivice za genocid, ali su proglašeni krivim za pomaganje
i podržavanje ubijanja i progona stanovništva srebreničkog regiona.
Prvi, Borovčanin osuđen je na 17 godina zatvora, a drugi, Pandurević na
13 godina.

Pandureviću je kao olakšavajuća okolnost prihvaćena
činjenica da je u blizini Zvornika otvorio koridor za kolonu naoružanih
i nenaoružanih Bošnjaka koji su bježali iz Srebrenice ka Tuzli. Po
ocjeni sudijskog vijeća, otvaranjem koridora, kojim se kolona dokopala
teritorije pod kontrolom Armije BiH, hiljade Bošnjaka je spašeno
zarobljavanja i vjerovatnog streljanja.

Na vremenske kazne
osuđena su i dvojica generala za zločine protiv čovječnosti, počinjene
nad stanovništvom Žepe. Radivoje Miletić, koji je bio pomoćnik Ratka
Mladića i, kako su ga nazivali, “duša Glavnog štaba VRS”, proglašen je
krivim za ubistva i prisilno premještanje stanovništva Žepe i osuđen je
na 19 godina zatvora. Po konstataciji vijeća, on je autor poznate
“direktive broj sedam”, kojom se nalaže snagama Vojske Republike Srpske
da život bošnjačkog stanovništva srebreničkog i žepskog regiona učine
nepodnošljivim, kako bi svi napustili taj kraj. Po istoj optužnici
osuđen je i general Milan Gvero, pomoćnik Ratka Mladića za vjeru i
moral, ali na kaznu od pet godina zatvora.

Izricanjem ovih
presuda završeno je u prvostepenom postupku najveće suđenje u istoriji
Haškog tribunala. Sedmorica osuđenih visokih oficira Vojske Republike
Srpske imaju pravo na žalbe i žalbeni postupak. Do tada vremenske kazne
će služiti u pritvoru u Sheveningenu. Tek poslije iziricanja
pravosnažne presude biće prebačeni u neki od zatvora evropskih zemalja
koje su sa Tribunalom sklopile ugovor o izdržavanju kazni haških
osuđenika.

Rijaset.ba