Još jedna Plavšićka

Četnički pokret se ne može svrstati u ove dvije fašističke organizacije koje mi hoćemo da zabranimo.’

Šainova je u pravu, mada bi bilo logičnije da je u ludnici, što rekao onaj cinik. Evo pet tačaka iz programa četničkog pokreta napravljenog septembra 1941. koji potvrđuje da je borba protiv otomanske imperije bila alafa i omega Dražine koljačke filosofije: "b: omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; v: posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; g: izgraditi plan za čišćenje i pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; d: u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti ga rešiti u ovoj fazi; e: unapred odrediti koje i kakve jedinice treba da provode izvršenje programskih tačaka pod b, v, g. d.". Po ovom programu je Dabić nastavio da se bori protiv osmanske imperije tamo gdje je Draža stao.

Da je glede četnika Šainova u pravu, mogao bih navesti sto, a dosta je jedan primjer: u borbi protiv otomanske imperije, četnici vojvode Pavla Đurišića (što znači ponajviše Vasojevići, pleme od kojeg sam porijeklom baš onako kao što su ptice porijeklom od gmizavaca), napravili su 1943. veliko brdo turkovine, kako je Novak Kilibarda u romanu Crnogorska Hronika nazvao nekršteno meso koje klanja – ali pustimo vojvodu nek nam to sam kaže.

U izvještaju od 13. februara 1943. Pavle Đurišić javlja Draži Mihailoviću: "Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti (…) Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo (…) Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da ni jedan njihov dom nije ostao čitav (…) Za vreme operacija pristupilo se potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti". Potom se prelazi na statistiku: "Naše ukupne žrtve bile su 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece".

Kako vidite, pred nama je klasičan genocid: u četničkoj borbi protiv otomanske imperije "muslimanski živalj" je pobijen "tačno po izdatom naređenju i zapovesti", a njegovo "potpuno uništavanje bez obzira na pol i godine starosti", svi su četnički, što ponajprije znači vasojevićki gmizavci, "i komandanti i jedinice", izvršili "na opšte zadovoljstvo". A da ne ostanem kod golih cifri, evo dokument koji izbliza osvetljava četničku borbu protiv otomanske imperije u Pljevaljskom srezu: "Izvještavate se, da je u opštini bukovičkoj od 500 članova muslimanskog življa većinom djece, žena i nejakih staraca na najokrutniji način mučeno, kasapljeno i spaljivano. Ljudi su razapinjati i pribijati uz stabla, žene i djeca sabirati su i tjerati u kuće koje su spaljene zajedno s njima. U selu Moćevićima poklato i spaljeno 81. čeljade. Tu je zanoćio jedan dio’oslobodilačke vojske’, koji je od leševa poubijanih Muslimana sagradio nužnik. Na ulazu nužnika stavili su natpis Muslimanska džamija. Nalažene su muslimanske djevojke kojima su poslije silovanja zabijani kolci u stidna mjesta i na taj način umarane. Dosta su muslimanskih djevojaka odveli sa sobom te se do danas nezna za njihovu sudbinu. Nađen je lješ Hadžije Tahirovića u selu Strazici koga su derali od ispod koljena pa uz leđa, koža vraćena niz prsa i ovdje su stavili nadpis ‘Muslimanka s feredžom’".

Ovdje ne znate šta je od čega strašnije. Prvo vam se učini da "prednost" imaju leševi od kojih su četnici napravili klozet i na njemu napisali "Muslimanska džamija", jer to nije samo ubijanje nevinih ljudi već i divljački užitak u skrnavljenju mrtvih i skrnavljenju tuđe bogomolje. Potom pomislite da je užasnija sudbina muslimana koji je dranjem pretvoren u muslimanku, jer sa patnjama pojedinca, čije ime znamo, najbrže se poistovjećujemo. Onda shvatite da je najgroznije spaljivanje djece i žena. Najzad, zaključite da je ubijanje žena koljem koje im je, nakon silovanja, zabijano u "stidne dijelove tijela" ipak najstravičnije, jer svedoči o paklenoj mašti troprstih sadista: ovi prizori nisu tek ovaploćenje ličnog već i srpskog državotvornog sadizma, jer su muslimani ubijani u skladu s programom četničkog pokreta iz 1941. U ovom tekstu svaki od detalja je – najstrašniji.

Vesna Šain je jedna od mirnodopskih Biljana. Riječ o profesoru biologije koji nije žensko nego "vuk s vaginom" – sintagma iz Lalićevog romana kojom sam ratnu zločinku Plavšićku tačno opisao u dane opsade Sarajeva.

BH DANI