Prava Djeda Mraza naspram muslimana

IslamBosna.ba– Odlučim jutros da pokvarim sebi dan i odem da pročitam šta piše Zlajino internet glasilo za “raju a ne papke”, Sarajevo-x. Kao što sam i očekivao, u paradi modernih metroseksualnih tema, nešto i o svetom Nikoli odnosno liku koji je šire poznat po svome revolucionarnom nom de guerre Djed Mraz. Ovaj put progresivno uredništvo Sarajevo-x portala nam “neovisno” prenosi članak ljevičarskog časopisa The Observer iz Velike Britanije, kako bi nam poručili da su i na dalekom britanskom otočju socijaldemokrati zabrinuti za muslimansko odbijanje božičnih tradicija Okcidenta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Dušebrižnici nam se javljaju iz zemlje čiji je stalni predstavnik u UN-u, Sir David Hannay, kada je nakon masakra na Markalama pitan o suosjećanju za Sarajlije, izjavio da nije plaćen da suosjeća. U svom dušebrižništvu za tradicije Bošnjaka i duhovnost muslimana, isti nisu zaboravili ni našu sestru Arziju Mahmutović. Ona je, sigurno to znate, direktorica predškolskih ustanova u Sarajevu i heroj odbrane naše djece pred najezdom domaćih ostataka komunizma i stranih islamofobskih organizacija. The Observer, također, ne propušta priliku da ukaže kako postoji 50 godina tradicije Deda Mraza u Sarajevu, te “tužno” konstatuje da je sestra Arzija dovršila posao rahmetli predsjednika Izetbegovića koji se protivio Svetom Nikoli u Bošnjaka, kao komunističkoj fabrikaciji. Naravno, list stavlja ovo “fabrikacija” pod navodne znake, valjda da čitatelj zaključi kako je to još jedna konstrukcija “zločestih islamista”, mada samo 5 rečenica ranije se govori o tome kako je tradiciju uvela komunistička diktatura prije 50 godina. Isto tako sestri Arziji nije zaboravljena “uvreda” komunističkom establišmentu njenim uvođenjem vjeronauke u predškolsko obrazovanje. Zaboga, sada se komunistička djeca osjećaju “čudno” kad njihovi muslimanski, katolički, pravoslavni i jevrejski prijatelji idu da uče o Bogu.

Sva ova briga i zabrinutost nije mogla proći  bez “stručnih mišljenja”

sa terena. Tako nam “veliki poznavatelj” bošnjačke i muslimanske tradicije, Srećko Latal iz nevladine organizacije “Balkan Insight”, priča kako je Sveti Nikola jedna tradicija koje se on rado sjeća. Nemam ništa protiv, Srećko. Sudeći po tvom pisanju (nećemo o namjerama i kvalitetu) i tvom imenu, Sveti Nikola je dio tvoje tradicije i treba da se boriš za svoje. Drugi poznavalac situacije, Valery Perry, zamjenik direktora za obrazovanje pri OSCE-u, zabrinuta je za način na koji se našoj djeci “servira” vjersko obrazovanje. Ona tvrdi da je namjera da se djeca podijele u i onako podijeljenom društvu. Ne znam kako će zvaničnici OSCE-a sakriti svoj krstaški šovinizam kada muslimani Bosne i Hercegovine zatraže pravnu separaciju u pitanjima nasljednog i porodičnog prava. Vjerovatno ćemo morati na liniju braniti Grad kao i 1992. I za kraj “biber po pilavu”. Anes Alić, ekspert za borbu protiv islama, govori kako on neće dozvoliti da njegovo dijete ide na vjeronauku. Anes je inače izvršni direktor nevladine organizacije za prikupljanje obavještajnih podataka iz javnih izvora (tako barem tvrde), koja prema podacima na njihovom web sajtu ima dva sjedišta: u Sarajevu i Tel Avivu. Naravno, Anes ima svako pravo da bude jedan od 1% sarajevskih roditelja i ne šalje svoju djecu na vjeronauku. U drugu ruku, trebalo bi mu biti poznato da u netotalitarnom društvu, prava imaju svi a ne samo povlaštena skupina.

Dragi moji Srećko, Valery i Anese. Pretvarat ću se da niste zlonamjerni nego samo loše informirani i jadno obrazovani. Nije problem u BiH to što svako želi da se njegovo poštuje i da ima pravo javno bez sakrivanja praktikovati svoje narodne i vjerske prakse. To bi trebali znati ako ste čitali bilo šta od historije prije 1945. Tako se ovdje živi od pamtivijeka. Problem je u vama koji bi da nas vraćate u “pradedovsku veru” ili da nas uvodite u okcidentalni civilizacijski krug na silu (doduše još nije došlo do upotrebe oružja kao posljednji put kada je to neko pokušao). Istini za volju, bošnjački muslimani bi bili presretni da im se dadne i onoliko prava koliko u kršćanskoj Evropi imaju (tipa islamskog bankarstva i gore spomenute pravne segregacije u nasljednom i porodičnom pravu). Međutim, to vrijeme tek treba da dođe u našoj domovini. Do tada, ostaju nam razni nadri-intelektalci, strani dušebrižnici i ini koji bi nas emancipirali i uvodili u moderne sekularno-humanističke tokove.

Mi ne pripadamo tamo. Mi smo muslimani. Mi nećemo tuđe, a Bogami ne damo ni svoje.

Isa Plivač