Novi pritisci Beograda i Zagreba na Sarajevo

… naših tužilaštava postoje brojna otvorena pitanja koja se tiču paralelnih istraga i procesuiranja ratnih zločina, a posle potpisivanja Izmena i dopuna Ugovora o međunarodnoj saradnji naše dve države, kao krovnog akta za realizaciju konkretnih sporazuma koji tretiraju ovu temu. Želim da Vas obavestim da sam u komunikaciji sa tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem dobila uveravanja da je ovo tužilaštvo spremno da potpiše gore navedene sporazume i da da svoj doprinos da se kroz ustupanje dokaza i formiranje zajedničkih istražnih timova dva tužilaštva unapredi regionalna saradnja i podrži princip sprečavanja nekažnjivosti ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije. Napominjem da je Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije još 13. aprila 2009. poslalo glavnom tužiocu/tužitelju BiH predlog za potpisivanje ovih akata, kao i da je u junu 2009. sačinjena okvirna platforma za rešavanje otvorenih pitanja.”
 
Uz ovaj dopis u bh. ministarstvo je došao i dopis Ministarstva pravde Hrvatske, koji potpisuje ministar Ivan Šimonović, a u kojem stoji: “Poštovani gospodine ministre, dragi Bariša, u privitku dostavljam Sporazum i Memorandum potpisan između hrvatskog i srpskog javnog tužitelja. Sastanak tužitelja regije na Brijunima počinje 26. svibnja 2010. pa je Bajić smatrao da bi bilo jako dobro ako bi do tada potpisao Sporazum i s Barašinom.”

Malovićka svoj dopis završava konstatacijom da su “u interesu i Srbije i BiH evropski integrativni procesi, tako da smatram da bi potpisivanje ovih sporazuma kakav su međusobno potpisale sve zemlje u regionu osim BiH, doprinelo rešavanju otvorenih pravnih pitanja koja su u ovom trenutku tema koja stvara određenu dozu nerazumevanja i opterećuje naše uzajamne odnose”. Na stranu što u Malovićkinom pismu nema ni riječi o ključnim problemima, a to je neriješeno pitanje osumnjičenih za ratne zločine koji imaju dvojna državljanstva te procesuiranje osumnjičenih građana BiH za zločine koji su se desili na teritoriji BiH (slučaj Ilije Šimića), podsjetimo da je svega dva dana nakon zadnjeg sporazuma koji je Čolak potpisao s Malovićkom uhapšen Ejup Ganić po potjernici iz Srbije. A upravo tim sporazumom rečeno je da će ključni kriterij za ustupanje krivičnog gonjenja biti prebivalište okrivljenog čime bi se eliminirale paralelne istrage i postupci. No, kao što smo rekli, sporazum je važio – dva dana.

Činjenica je da su Srbija i Hrvatska prošle godine potpisale spomenuti sporazum i da je još tada bio veliki pritisak na Milorada Barašina, glavnog tužioca BiH, da i on potpiše identičan sporazum sa Srbijom. Tada je Barašin za Dane izjavio: “Ja i dalje stojim na stanovištu da sve predmete treba procesuirati po mjestu izvršenja, ustvari sprovoditi istragu. To je moj cilj i zbog tog mog stava između kolege Vukčevića i mene dolazilo je do žešćih sukoba. Napravljena je platforma i određen pomak je napravljen naprijed, međutim, država mora stati iza tužioca. Nisam ja ovlašten da potpisujem bilateralne i multilatelarne ugovore. Vi znate da Tužilaštvo u Beogradu prima određene prijave od udruženja iz Republike Srpske i da takve prijave ne prosljeđuje Tužilaštvu BiH. To je direktan način i metoda zadiranja u suverenost BiH. Država mora voditi računa o tome. Postoje stalna nastojanja da sporazum između Srbije i Hrvatske bude okvirni model za sporazum između Srbije i BiH. Međutim, to su dva različita modela, dva različita pravna sistema. (…) Ovo nije jednodnevni, već malo širi problem, i Milorad Barašin neće napraviti istorijsku grešku zbog koje bi njegovi potomci ispaštali.”

Nakon što je iz Srbije ponovo došla inicijativa da se potpiše Sporazum, pitali smo Barašina da li će to uraditi? Odgovorio je: “To je komplikovano pitanje saradnje dvije države. Glavni tužilac Tužilaštva ne može sam da potpiše sporazum. Postoje ministarstva pravde. Nikakva nova inicijativa od Srbije nije došla, već ova inicijativa postoji više od godinu dana. Bili su neki razgovori da saradnja treba da se diže na viši nivo, ali o tome i države moraju da se dogovore. Naše države su preko ministarstava pravdi potpisale određeni sporazum, a treba se dogovarati na osnovu tog sporazuma. Sporazum koji je ponudila Srbija prije godinu dana nije adekvatan što se tiče Tužilaštva BiH i takav sporazum se ne može prihvatiti i potpisati.” Na našu konstataciju da je sredinom aprila ponovo stigla inicijativa iz Srbije da se potpiše taj sporazum, Barašin kaže: “Ja to nisam dobio. I ne znam o tome ništa.” Upitan zna li za novi sastanak dogovoren na Brijunima 26. maja, odgovara: “To je regionalna konferencija, nikakav sastanak o sporazumima nije dogovoren.” Dalje kaže: “Ja imam svoj prijedlog sporazuma i samo po tom prijedlogu se može postupati. Prije dva dana zamjenik glavnog specijalnog tužioca za ratne zločine Republike Srbije Bruno Vekarić dao je izjavu kako su oni nudili sporazum BiH i da ako se potpiše, dat će predmete Dobrovoljačka i ostale na rad Tužilaštvu BiH. To su neistine. Ko ne bi prihvatio da se daju predmeti i da se ne pojavljuju paralelne istrage i da se ne dešava ovo što se dešava s građanima BiH. Ja sam svoj prijedlog sporazuma poslao Vukčeviću prošle godine i nikad nije odgovorio. Čak sam ja tražio određeni sastanak, ali do tog sastanka nikad nije došlo.”

Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, upitana da li bi potpisivanje ovog sporazuma (identičan onom što su potpisali Srbija i Hrvatska) dalo legitimitet Srbiji da potvrdi odluku njihove Skupštine po kojoj su oni nadležni za procesuiranje ratnih zločina na cijeloj teritoriji bivše SFRJ, odgovara: “Smatram da bi im to dalo taj legitimitet.” Kreso komentira predloženi sporazum: “Prije svega mi imamo dva problema sa srbijanskim pravosuđem kad je u pitanju procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine. Jedan je vođenje paralelnih postupaka, a drugi nedostupnost lica koja pobjegnu u Srbiju našem pravosuđu, a tamo ih štiti dvojno državljanstvo. Dakle, mi se u pristupu ovim problemima, kad je u pitanju potpisivanje ovih sporazuma, razlikujemo prije svega u ciljevima koje postavljamo. Srbijansko pravosuđe ima za cilj samo efikasnije istraživanje, dokazivanje i kažnjavanje svih učinilaca krivičnih djela ratnog zločina, ali naš cilj je primarno rješenje pitanja predmeta ratnih zločina u kojima se vode paralelne istrage i nedostupnost lica koja pobjegnu.”

Komentirajući sporazum potpisa između Zagreba i Beograda, Kreso kaže: “Takav sporazum za BiH, odnosno naše pravosuđe, bio bi poguban. Smatram da ne treba žuriti dok se do u tančine ne definiraju ciljevi i problemi prije potpisivanja tog sporazuma. Ne treba zbog pritiska međunarodne zajednice, da bi se što prije pristupilo evropskoj integraciji, pristajati na takve ustupke koji bi bili štetni po bh. pravosuđe, prije svega državljane BiH. Kao prvo, trebalo bi definirati da primarnu nadležnost za procesuiranje optuženih za krivična djela ratnog zločina počinjena na teritoriji BiH ima država BiH. Pogotovo kad su u pitanju njeni državljani. Jedini ustupak koji možemo napraviti, a u interesu izbjegavanja nekažnjivosti, jest da ustupamo dokaze za ona lica koja pobjegnu od bh. pravosuđa, a imaju dvojno državljanstvo i nemamo priliku da ih vratimo zbog te činjenice.”

Piše: Dženana Karup-Druško (BH DANI)