Afganistan, Irak, na redu je Pakistan?

Da li je to dovoljan razlog da se ozbiljno počne razmatrati američka vojna „intervenecija“ u Pakistanu? Da li je Pakistan sljedeća stanica američke vojne džizme – kako o tome piše “New York Times”. Nakon neuspjelog bombaškog napada iza kojeg stoji Faisal Šehzad, američki državljanin pakistanskog porijekla, američka administracija nedugo nakon njegova hapšenja je odaslala nekoliko oštrih prijetnji Pakistanu.

Prvu od takvih je 5. maja uputio Ferid Zakaria, autor i domaćin CNN-ove emisije „Fareed Zakaraia GPS“, u kojoj je ustvrdio da je „Pakistan epicentar islamskog terorizma“, te „ da terorističke aktivnosti u Afganistanu imaju direktnu vezu s Pakistanom, da su tamo planirane, finansirane, da jednostavno svaki trag terorizma vodi ka Pakistanu..“.  Zakaria je bio miljenik dr. Huntigtona, proslavljenog autora knjige „Sukob civilizacija i uspostavljanje novog svjetskog poretka“. Zakaria je isto tako upamćen  kao čovjek s bliskim vezama s bivšim predsjednikom G.W. Bushem i Paulom Wolfowitzem, s kojima je stajao rame uz rame opravdavajući invaziju na Irak.

Zbog čega Zakaria koristi riječ „islamski terorizam“, umjesto naprimjer „muslimanski terorizam? U svom članku „Vjetrovi promjene“, objavljenog na “Countercurrentsu” 4. maja napisao sam da s obzirom da se javno ne može objaviti rat islamu, sljedeća najbolja stvar je objaviti rat njegovim pristalicama – u medijima etiketiranima kao „islamisti“ – kako bi ih demonizirali i oslabili njihovu ulogu. Strategija polučuje rezultate. Bogati među nama bivaju ušutkani dok siromašni bivaju isprepadani ratnim strahotama kojima su upravo oni i najčešće izloženi. Jedni se boje da ne izgube svoje bogastvo, dok drugi se boje za svoj život i živote svoje porodice.

7. maja 2010., u Islamabadu američki zapovjednik u Afganistanu general Stanley McChrystal sastao se s pakistanskim zapovjednikom generalom Ashfakom Kijanijem, na kojem je američka strana uputila jasnu poruku Pakistanu da pakistanska vojska mora istog momenta započeti jaku ofanzivu protiv pakistanskih talibana u Sjevernom Vaziristanu. Također, američka ambasadorka u Pakistanu Anne Patterson sastala se sa predsjednikom Asifom Zardarijem pokušavajući ga ubijediti da podrži američki prijedlog za ofanzivu na Sjeverni Vaziristan. Američki diplomatski pritisak se nastavio, istog dana Hillary Clinton je izjavila da ako tragovi napada na Times Squeru budu vodili ka Pakistanu, to će imati „ veoma ozbiljne posljedice“. Pojedini visokorangirani američki zvaničnici su čak jasno i potvrdili da ukoliko dođe do sljedećeg napada, koji bi bio uspješan, SAD će morati oštro reagovati. Možda se u ovom trenutku planira neki „uspješni napad“ negdje na evropskom, indijskom, ili izraelskom tlu. Čovjek ne može a da se ne zapita: ako jedan neuspješan bombaški napad ima takvu političku težinu i moć, šta će se tek desiti u slučaju nekog „uspješnog napada“?

Odgovor na pitanje zašto SAD vrši pritisak na Pakistan tražeći sveoubuhvatnu vojnu ofanzivu na sjever zemlje je veoma jasan. Oni žele da izazovu još više straha i terorizma koji ga prati, više samoubilačkih napada, da osiguraju regrutaciju još više „terorista“, da imaju opravdanje za svoje ubilačke operacije predatorima, da oslabe i demoliziraju pakistansku vojsku, pripremajući teren za sve očitiju američko – indijsku vojnu intervenciju na Pakistan pod pokriviteljstvom NATO-a. Ako se to desi, s obzirom na gore navedeno, Pakistan neće moći da se odupre takvoj vojnoj operaciji. Upotreba nukleranog oružja na svom vlastitom tlu je besmislena.

Jedna stvar koja nedostaje većini muslimanskih lidera je diplomacija, pregovaračke sposobnosti, a ponajviše nukleranoj sili poput Pakistana. Pakistan bi vrlo lahko mogao da odmahne rukom na američke zahtjeve i prohtjeve, kao i na indijsku prijetnju, ali Pakistan je podijeljena zemlja, kojom vlada korumpirana elita koja nije u stanju da odgovori na diplomatske izazove. Zardari je obični kriminalac, na njegovu žalost za sve njegove grijehe zna i SAD, stoga SAD-u nije teško takvog čovjeka na čelu jedne zemlje natjerati da pleše kako Washington svira.

Sasvim je očigledno da SAD planira vojnu intervenciju neke vrste na Pakistan. Također, Indija i Izreal bi rado vidjeli denuklearizirani Pakistan. Pakistan je također od vitalnog geopolitičkog značaja za SAD, bio bi idealan koridor prema Afganistanu i ostalim bivšim sovjetskim satelitima. 11. 09. omugućio je invaziju na Afganistan, fantomsko iračko oružje za masovno uništenje invaziju na Irak, i sve su prilike da je sada na redu Pakistan, njegova okupacija i denuklearizacija.

Piše: Gulam Asgar Mitha

IslamBosna.ba