Izolirao se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Sa’da b. Mu’aza: ‘Ebu Amre, šta je sa Sabitom, da nije bolestan?’ ‘On je moj komšija, ali ne znam da je bolestan!’, odgovori Sa’d. Zatim Sa’d ode kod Sabita i prenese mu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na šta Sabit reče: ‘Objavljen je ovaj ajet, a vi znate da sam ja između vas najviše podizao glas kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ja sam Džehennemlija!’ Sa’d je o ovome obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Naprotiv, on je Džennetlija!'”
Koristi i pouke:
1. Allahova počast ukazana vjernicima prilikom Njegovog obraćanja njima, plemenitim i lijepim dozivanjem od Onoga koji je Gospodar, Stvoritelj i Darodavac.
2. Poštovanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Na osnovu ovoga zaključujemo da je propisano poštovanje uleme i starijih, jer smilovao se Allah starcu koji je ostario u islamu.
3. Naš Gospodar odgaja ummet u svim segmentima i to je pokazatelj potpunosti i savršenstva vjere.
4. Važnost budnosti i opreza kao i otsustva nemarnosti, tj. govor jednog muslimana mora biti zasnovan na razumijevanju i znanju o onome o čemu govori (da pazi šta govori) da mu ne bi propala djela a da sam toga nije ni svjestan.
5. Razmišljanje ashaba o Kur’anu i njihovo poimanje Allahove Knjige.
6. Stavljanje sebe u spregu krivnje, jer Sabitovo djelo upućuje na ono što je zabranjeno, a to je podizanje glasa prilikom govora s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
7. Pribojavanje za svoju dušu od Allahove kazne s nastojanjem da je odgojimo.
8. Susretanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim drugovima.
9. Muškarci svoja poznanstva stječu u džamijama i sreću se u njima.
10. Propisanost nadijevanja nadimaka.
11. Najbliži ljudi svakom čovjeku su njegove komšije i oni bivaju pitani za njega.
12. Lijepo mišljenje o muslimanu, na osnovu riječi: „…šta je sa Sabitom, da nije bolestan?“
13. Međukomšijsko sretanje i upoznatost sa stanjem svoga komšije u svim situacijama i poznavanje njegovog zdrastvenog stanja, na osnovu riječi: „On je moj komšija, ali ne znam da je bolestan.“
14. Interesovanje za razlog komšijinog otsustva iz mesdžida.
15. Međusobno povjeravanje komšija u svim stvarima.
16. Ustručavanje od izdavanja fetvi i odlazak kod učenih radi njih, jer Sa’d b. Mu’az nije rekao Sabitu: „Ajet nije objavljen radi tebe jer ti si se obraćao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, onda kada je to od tebe traženo, a sam govor zahtjeva da se poveća ton.“
17. Propisano je obradovati muslimana.
18. Udaljenost ashaba od samodopadljivosti i umišljenosti.
19. Ustrajnost na djelu i samokontroli čak i ako je neko od Džennetlija, jer sam Sabit nije ostavio džihad sve dok nije postigao šehadet.
Naša posljednja dova je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Piše: šejh Jahja b. Ibrahim el-Jahja
Priredio: Mithad R. Ćeman
Fakultet da’ve i usulid-dina
Obrada: IslamBosna.ba