Alispahić je stajao iza atentata na Ganića?

Tako se mogu razumijevati saopćenja SDA koja potpisuju članovi Savjeta za sigurnost ove stranke.

Spremaju odmazde

Teško
je razumljivo zašto je jednoj demokratskoj stranci u vremenu mira
potrebno takvo tijelo. Ono što je poznato jeste da su članovi Savjeta
bivši generali, poput Fikreta Muslimovića, i policajci, poput bivšeg
ministra policije Bakira Alispahića. Bez mnogo objašnjenja prema ulozi
ove dvojice članova Tihićevog savjeta, jasno je da su oni u posjedu
“istina” o događajima u kojima su akteri bili njihove stranačke kolege,
kao i oni sami.

Ono za čime oni pokazuju interes, bar javno,
jeste problem nacionalne izdaje kao primarni problem nacionalne
sigurnosti. Budući da se očituju o drugima, s pozicije posjedovanja
istine, sami su pozvali druge da se očituju o njima i “njihovim
istinama”, pa i sadašnjoj politici SDA, koja je nenadano pokazala
interes da se bavi pitanjima nacionalne izdaje.

Za razliku od
Miloševićevog i Tuđmanovog političkog projekta i ideje, koji se
ocjenjuju kao nacifašizam, projekt i ideja Alije Izetbegovića bili su
slobodarski. Nažalost, samo stoga što je na čelo njegove stranke došao
čovjek formata Sulejmana Tihića, ideja Alije Izetbegovića transformira
se u svoju suprotnost. Od nekadašnjeg slobodarskog narodnog pokreta,
SDA se pretvorila u opskurnu pogromašku političku organizaciju u kojoj
ponegdje i ponekad, u provinciji posebno, djeluju tipični “zeleni
fašisti” spremni na svaku vrstu odmazde, od oduzimanja posla i
stipendija do podizanja optužnica na višim nivoima.

Nikada iz
vrha SDA nije krenula akcija provjere o zloupotrebi vlasti njenih
fukcionera. S druge strane, najopskurniji pogromaši i “zeleni fašisti”,
poput Asima Kambera iz Sanskog mosta, imali su punu podršku stranačkog
vrha.

Vrlo je teško naći sličan primjer u historiji političkih
pokreta, da jedan slobodarski narodni pokret, kakav je bila SDA, završi
na ovako nazadnim političkim vizijama i idejama. Za svakog velikog
vojskovođu i lidera, koje historija tretira borcima za slobodu naroda i
državnu nezavisnost, a narod imenuje “očevima nacije”, postoji
opravdanje i izgovor da su ih najbliži suradnici lagali i varali. Tako
se gledalo i još gleda na Josipa Broza Tita. Tako se gledalo i na Aliju
Izetbegovića. Oni su za narod bili omiljene vođe, a njihovi najbliži
suradnici lažovi i lopovi. Ma šta historičari pisali, narod vjeruje
vlastitim iskustvima i ta uvjerenja se prenose s koljena na koljeno.

Krijući
se iza kulta ličnosti predsjednika Izetbegovića, grupa koju predvodi
Sulejman Tihić izvršila je “temeljite reforme” SDA, tako što ju je
“sekularizirala” i “evropeizirala” u toj mjeri da je ovaj narodni
pokret lišila svih vrijednosti koje je baštinila iz svog
kulturno-historijskog naslijeđa. Zato najbliži Izetbegovićevi suradnici
i istomišljenici tvrde za Tihića da je “tuđi čovjek”. Samo neko ko nije
iznikao iz tog narodnog pokreta, kakva je bila SDA s početka
devedesetih, mogao je tako unakaziti i izvitoperiti njene temeljne
ideale!
 
I šta da čine danas ljudi takvih žalosnih “formata” i
političkih ambicija nego da se pokušaju zaštititi svim sredstvima kako
ne bi bili raskrinkani i razotkriveni pred narodom. Stoga će svog
najozbiljnijeg političkog konkurenta optužiti za nacionalnu izdaju.

“Znamo
mnogo više od navedenoga”, poručuju i prijete bivši šefovi policije i
tajne obavještajne službe Bakir Alispahić, Fikret Muslimović i ostali u
jednom saopćenju?!

I Alispahića i Muslimovića do sada su, na
izvjestan način, štitili medijsko-politički krugovi bliski SDA, a
napadali ih, pa i hapsili, opozicioni postkomunistički mediji. To je
bio sukob šefova KOS-a i Udbe, koje su predvodili upravo Fikret
Muslimović i Munir Alibabić, odnosno Bakir Alispahić.

Alijin Berija

Sam
Muslimović uočavao je i bliskim Izetbegovićevim suradnicima ukazivao na
Alispahića, “koji je uvijek stajao pored predsjednika”! Zato su ga
zvali Alijinim Berijom, odnosno muslimanskim Rankovićem.

Budući
da se aktualni bošnjački lideri, Tihić kao i Silajdžić, licemjerno
upinju pomoći uhapšenom dr. Ejupu Ganiću, kojeg su šikanirali i
sumnjičili sve dok ga nisu odvojili od Alije Izetbegovića i istjerali
iz SDA, treba ih podsjetiti kako je dr. Ganić sumnjičio Bakira
Alispahića, kao ministra unutrašnjih poslova, za pokušaj atentata na
njega.

Autor ovog teksta u dugim je šetnjama sa dr. Ganićem,
koji se nalazio na rehabilitaciji u Fojnici, iz prve ruke čuo sve
motive i razloge zbog čega je Bakir Alispahić mogao stajati iza
pokušaja atentata na dr. Ganića. Zato bi za javnost, posebno Bošnjake,
najbolji rezultat ovogodišnjih izbora bio da se obznane mnoge istine o
svim Tihićevim savjetnicima, odnosno da i oni objave i ono “više od
navedenoga”!

Alija je zbog Alispahića doživio infarkt!

U
vrijeme hapšenje Bakira Alispahića u tzv. aferi “Pogorelica”,
nesmiljenom žestinom su ga napadali i optuživali lijevi mediji, a
branili “Avaz”, pa čak i ovaj autor. Sam reisu-l-ulema dr. Mustafa
Cerić ga je više demonstrativno, usljed medijske hajke, posjetio u
zatvoru. Alispahić sigurno danas neće moći naći izjavu Sulejmana Tihića
kojom ga je ovaj branio. Svakako da je bio u pravu svako onaj ko je
smio braniti ljude u montiranim procesima koji su imali za cilj
imputiranje Bošnjacima hipoteke “islamskog terorizma s državnih
pozicija”.

Niko, ama baš niko ko je bio iole upućen u politička
dešavanja tokom agresije na BiH, ne bi personalno branio Alispahića.
Jer, upravo se na aferi “Pogorelica” može dokazati Alispahićeva izdaja
Alije Izetbegovića.

Ona se sastoji od sljedećih činjenica.
Alispahića je na mjesto ministra doveo Hasan Čengić, koji mu je pomagao
u vezi s nabavkom oružja za vojsku i policiju. Čengić je u to vrijeme
imao imidž proiranskog čovjeka. Stoga je Havijer Solana (Javier) nazvao
predsjednika Izetbegovića dva dana prije polaska u Rim, gdje se trebalo
raspravljati o statusu Mostara, da ukloni kamp na Pogorelici.

Ovu
zapovijed Izetbegović je izdao Alispahiću. Za dva dana međunarodne
snage upale su u kamp i pronašle veoma glupe dokaze, poput lutaka i
slika imama Homeinija, o prisustvu iranskih instruktora za obuku
bosanskih policajaca u kampu.

Zašto Alispahić nije izvršio
Izetbegovićevu zapovijed?! Odgovor na to pitanje dao je sam Izetbegović
smjenom Alispahića s mjesta direktora AID-a. Zbog toga je doživio
infarkt! Odluku o smjeni donio je u bolnici.
Avaz