Obnavljanje islama 2

Piše: Mehmed Handžić

U vezi sa ovim hadisom, u kojem se govori o obnav­ljanju islama na koncu svakog stoljeća, može se spo­menuti i eser, u kojem se kaže da se na koncu svakih sto godina događa i krupna i za islam teška pojava. Tako, naprimjer, na koncu prvog stoljeća bio je zloglasni Hadžadž koji sa svojim zloglasnim borbama nije pošte­dio ni svetinje Kabe. Na koncu drugog stoljeća bila je velika smutnja povodom rasprave o halkul-Kur’anu. Na koncu trećeg stoljeća bilo je pustošenje anarhističnih Karamita. Na koncu četvrtog stoljeća zloglasni fatimovićki vladar Hakim sa svojim čudnovatim postupcima. Na koncu petog stoljeća navala križara i zauzimanje Jerusalema. Na koncu šestog stoljeća provala Tatara, Mongola. Na koncu sedmog stoljeća velika kuga i epidemije koje su prouzročile strašna pustošenja i glad. Na koncu osmog stoljeća provala Timurlenka. Na kon­cu devetog stoljeća pad Granade i islamske Španije i tako dalje. Kao da je Božija providnost htjela da se uz svako slabljenje i svaki udarac nađe uz bok odmah obnavlja­nje i preporod. Važnost nastojanja oko obnove islama vrlo je velika. Božiji Poslanik, a.s., mnogo je na to upozoravao. U jed­nom hadisu on kaže: “Ko oživi i obnovi jedan moj sunnet, dobit će toliko nagrade koliko iznosi nagrada svih ljudi koji po tom sunnetu poslije njega budu radili.” Također Alejhisselam kaže: “Ko oživljava moj sunnet, on mene voli, a ko mene voli, sa mnom će biti i u Džennetu.” [Oba hadisa iz Tirmizijine zbirke i oba su dobri, (hasen)] U trećem hadisu Alejhisselam kaže: “Islam je počeo kao stran i tuđ, a doći će vrijeme pa će biti stran i tuđ kao što je bio u početku. Blago ti je onda onima koji budu strani i tuđi!” Tada su pitali Božijeg Poslanika, a.s., ko su ti strani i tuđi, a on je odgovorio: “Oni koji obnavljaju i popravljaju vjeru i moj sunnet koje su ljudi iskvarili.”

Vjera bez obnavljanja ne može opstojati. Odmah po­slije Božijeg Poslanika, a.s., još za njegovih drugova svi­jet je počeo popuštati. Tako da je Enes jednom prilikom rekao: “Kad bi koji od prvih muslimana ustao, ne bi među vama prepoznao od islamskih propisa ništa osim namaza, a i namaz je mnogo upropašten.” Mejmun ibn Mihran također kaže: “Kad bi iz groba ustao neki prvi musliman, samo bi kod vas prepoznao kiblu.” Utješljiva je pojava da se u cijelom islamskom svijetu zapaža jaka volja za obnavljanjem vjere i oživljavanjem vjerskog osjećaja. U svakoj islamskoj zemlji ima trud­benika na ovom polju. Cio njihov rad veže nekoliko glav­nih principa.

To su:

1) propaganda vjerskih učenja i upoznavanje širokih masa s njima putem predavanja, vazova i pismenih sastava (irsađ),

2) nastojanje oko obnove idžtihada,

3) borba protiv novotarija u vjeri i pro­tiv raznih praznovjerica koje su se zakačile o vjersko učenje (bid’at i harafija) i

4) isticanje islamskog sveukup­nog bratstva i nastojanje oko ujedinjenja muslimana u težnjama. Naša je vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini u vrlo slabom stanju.

Među širokim masama je strašno neznanje, iz kojeg niču razni poroci, koje opet pojača­vaju naše ne samo današnje teške prilike, nego prilike koje vladaju dosta lijep broj godina unazad. I pored svega ovoga naša je zajednica zapuštena. Slabo se vodi briga o liječenju bolesti, obnavljanju i oživljavanju islama u srcima ljudi. Mnogo puta rad onih koji su službeno pozvani da se o ovom brinu ne samo da ne koristi nego ide na štetu vjere i vjerskih interesa. Naše stado uzi­maju u zaštitu i oni od kojih ga treba čuvati. Sve ovo stavlja svakom pojedincu jaku dužnost na vrat, i dokle god se svaki pojedinac ne pokaže pripravnim odazvati se ovom pozivu i udovoljiti ovoj dužnosti neće se moći stvoriti jači zamah u radu oko obnove i oživljavanja islama u našoj zapuštenoj sredini.

Četiri grupe muslimana

Promatrajući ovo sve, ja sam zapazio da bi se naš svijet mogao podijeliti u odnosu prema vjeri u četiri grupe:

1. Muslimani koji se pridržaju nekih vjerskih učenja stoga jer su se rodili u muslimanskoj kući i od musli­manskih roditelja. Ovi nemaju dubljeg razumijevanja
vjere, a vršenje vjerskih propisa kod je njih često bez vidnog djelovanja na oplemenjenje duše. Učeniji od njih ili zapravo oni koji su pohađali neke vjerske škole, nemaju o vjeri zdrava shvaćanja. Oni primaju sve što vide u kitabu kakav on bio da bio. Zbog toga često i negativno djeluju. I učenije i neučenije iz ove grupe veže slijepo oponašanje bez dubljeg razumijevanja.

2. Grupa muslimana samo po imenu, koji su iz muslimanskih porodica, a svršili su ili ne svršili neke škole, pa se lažno ili stvarno zanose savremenom kulturom Zapada, modernom civilizacijom i modernim laičkim zakonima. Po njihovu mišljenju islamski je šerijat za današnje prilike nesavremen i na njemu se ne može za­snivati država niti valjan poredak. Ti su zakoni nemoć­ni da usreće narod, pa ih treba napustiti, a poprimiti sve sa Zapada. Svaki islamski narod treba izabrati sebi zakone koji njemu konveniraju, jer ako tako ne učine, put im je prema propasti. Između ovih ima ih i takvih koji smatraju da je ipak korisno da se narod pridržava vjere i vjerskih propisa ukoliko nisu u koliziji sa mo­dernom civilizacijom. Drugi pak između ovih ne sma­traju ni to potrebnim, nego ga zapravo drže štetnim. Svakako njih ima mnogo vrsta i kategorija, a veže ih indiferentnost prema islamu, ukoliko mu neki nisu otvo­reni neprijatelji. Oni smatraju da mogu poprimati raz­ne i neislamske ideologije i za njih se zalagati makar otvoreno i ne odustajati od muslimanskog imena.

3. Iskreni i svjesni muslimani koji, držeći se umjerenosti, smatraju da je obnova islama moguća stvar i koji se na ovom putu trude i voljni su u to uložiti mnogo truda da bi doprinijeli ostvarenju te svoje misli. Oni smatraju da čisti islamski “hidajet” i zdrave strane civilizacije i snage nisu oprečne stvari koje se ne mogu spojiti. Zapravo to su dva prijatelja koji jedan drugog pomažu i jačaju. Vjera iz prvog doba islama preporođuje dušu i čisti je od divljeg materijalizma, a zdrava nauka podupire vjerske istine. Oboje zajedno vode čovjeka savršenstvu i stvaraju među ljudima zdrav poredak.

4. Neprosvijećena masa koja nije upoznata ni s vjer­skim istinama ni sa zdravom naukom, nego tumara u neznanju bez pastira izvrgnuta da je love sve negativne struje i da se njom služe. Na gore spomenutoj trećoj grupi stoji dužnost da se oboruža poznavanjem islama i zdravom naukom, te da se lati rada u ovoj zapuštenoj islamskoj sredini. Oni ne smiju biti indiferentni prema islamskim pro­pisima. Oni moraju oštrije i radikalnije istupati. Učma­lost, ravnodušnost i indiferentnost najviše vode zami­ranju vjere. Mislim da će dovoljno biti ako bez ikakva komentara spomenem u prijevodu jedan hadis koji su zabilježili Ebu Davud i Tirmizija, u kome Alejhisselam kaže: “Prva slabost koja se pojavila kod Izraelćana bila je u tome što bi jedan od njih sreo svoga poznanika i, upozoravajući ga na njegov loš postupak, rekao bi mu: ‘Boj se Boga i mani se poslova koje radiš, znadeš da to nije dozvoljeno!’ Kada bi ga sutra vidio da se nimalo nije popravio, ništa mu to ne bi smetalo da s njim za­jedno jede i druži se. Kada su tako počeli raditi, Bog je smiješao njihova srca i smatrao ih jednakim.” Zatim je Alejhisselam proučio sljedeće ajete iz sure El-Maide (78-81): ”Nevjernici između Izraelćana prokleti su na usta Davuda i Isaa, sina Merjemina. To stoga što su griješili i preko dozvoljenih granica prelazili. Oni nisu vodili propagande protiv zala koje rade. Ružno li su činili! Mnoge između njih vidiš da prijateljstvo vode sa onim koji ne vjeruju. Kako li su ružna djela koja oni čine i koja su im navukla Božiji gnjev, dok će vječno os­tati u paklenoj muci! Da su oni vjerovali u Boga, Pejgambera i u objavu, oni ih ne bi uzimali za prijatelje, ali mnogi između njih su sami zlikovci.” Zatim je Alejhi­sselam rekao: “Boga mi, ili ćete i vi voditi propagandu za dobro i protiv zla i stući ruke grješniku i prisiliti ga da se drži istine, ili će Bog i vaša srca smiješati i smatrati vas jednakim, pa vas prokleti kao što je i njih prokleo!” Dakle, uz propagandu potrebno je stvoriti i vlast i snagu za suzbijanje zla među muslimanima. Mi za tim trebamo težiti i mi na to imamo i pravo. Radeći u ovom pravcu i mi ćemo zaslužiti da spadnemo u broj onih koje Bog šalje da obnavljaju Njegovu vjeru, kako je to Alejhisselam naglasio u hadisu što smo ga u ovom pre­davanju skromno protumačili.

Izvor: Saff