Očisti se novcem!

Godinu prije Oproštajnog hadždža, Allahov Poslanik, saws, poslao je grupu muslimana na hadždž sa Ebu-Bekrom, kao njihovim emirom (vođom).

Kod Ka’be je još uvijek bilo mušrika koji su obavljali hadždž, te nekih koji su obavljali tavaf goli. Misija Ebu-Bekra, radijallahu anhu, bila je da pripremi Mekku za dolazak Poslanika, s.a.w.s. Vjerovjesnik, s.a.w.s, poslao je suru Et-Tevbe, devetu suru u Kur’anu zajedno sa vođom te grupe hadžija – Ebu-Bekrom. Muhammed, s.a.w.s, dao je uputstvo da se ona prouči svima prisutnim hadžijama. Zbog statusa Alije ibn Ebu-Taliba u Kurejšu, njemu je dat zadatak da ovu suru prouči svima.

Prve riječi sure Et-Tevbe, koja počinje bez bismile, su sljedeće: “Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore.” (Sura Et-Tevbe, 1) Sjetite se: Kur’an je bio izvor zakonodavstva u islamskoj državi! Alija ibn Ebi-Talib, r.a, učio je suru sve dok nije došao do ajeta: “Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (Sura Et-Tevbe, 11)

Ovo je bila ta obznana! Nije bilo dovoljno samo da se pokaju. Moraju da uspostave namaz i moraju davati zekat kako bi se smatrali dijelom muslimanskog ummeta. Kod imama El-Buharija i Muslima nalazi se hadis kojeg prenosi Džabir ibn Badullah, r.a: „Dao sam prisegu Poslaniku, s.a.w.s, da ću uspostaviti namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“

Allahovom voljom, zekat je obaveza vjernicima i ona je ispit njihove iskrenosti. Vjernik je potpuno uvjeren da je zekat farz i zna da je je zekat treći stub islama. On, dakle, nije opcionalan; bez njega se din pojedinca ruši. Vjernik daje zekat otvorenih prsa, zahvaljujući Allahu i slaveći Njega uzvišenog za Njegovu blagodat. Također, vjernik zahvaljuje Allahu, za sam tevfik, što je bio u mogućnosti da ispuni i ovu obavezu. 

Kako se očistiti novcem?

Dok imamo ljude koji peru svoja tijela svaki dan, moguće je da čovjek očisti i svoje srce novcem! Kako? Zekatom.

Jeste li ikad vidjeli nekog kako istrčava iz džamije odmah nakon namaza? Možda je imam tek predao selam, a on ili ona se već spremio/la da ide (ovo ste vjerovatno vidjeli na džuma-namazima). Kada vidimo nekoga u takvoj žurbi, znamo da postoji neka stvar koja predstavlja kamen na srcu vjernika, odnosno vjernice, i možemo pretpostaviti da se radi o nečem ozbiljnom.

Dobro, a sada da vidimo: ko bi od nas izletio iz džamije na taj način jer je zaboravio da udijeli dobrovoljnu sadaku? Ko? Najbogobojaznija osoba među nama bi to uradila – Allahov Vjerovjesnik, s.a.w.s.

U „Sahihu“ imama El-Buharija nailazimo na predaju koju prenosi ’Ukbe, r.a: „Klanjao smo u Medini ikindiju-namaz za Poslanikom, s.a.w.s. Kada je završio namaz teslimom (predavanjem selama), užurbano je krenuo ka odajama svojih žena, prolazeći kroz redove ljudi. Vidjevši takvu užurbanost, ljudi su se prepali. Kada se Muhammeda, s.a.w.s. vratio, našao je ljude koji su bili iznenađeni njegovom žurbom pa im je rekao: ‘Sjetio se nešto zlata koje se nalazilo u mojoj kući, pa sam prezirao da mi to odvlači pažnju od obožavanja Allaha, te sam naredio da se to podijeli kao sadaka.’“

U arapskom jeziku, zekat sa sobom nosi značenje čistoće. U šerijatu, zekat je povezan sa imetkom kojeg Allah daje Svojim robovima. To je procenat kojeg je farz izdvojiti onome kome on pripada. Allah, dželle šanuhu, uči nas vrijednosti zekata: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Sura Et-Tevbe, 103)
Kako zekat i sadaka čiste nekoga? Ovo dvoje liječi srce od bolesti licemjerstva, sumnje i  škrtosti, donosi bereket u ostatak imetka, čisti ahlak onoga ko daje zekat i povećava njegov ili njen imetak, kao što je došlo u riječima Poslanika, s.a.w.s: “Sadaka nikad ne umanjuje imetak.”
Ukoliko bismo pažljivije proučili biografije halifa, naišli bismo na zapanjujuće informacije! Nakon preseljenja Resulullaha, s.a.w.s, Ummet je bio suočen sa ljudima koji su za sebe tvrdili da su poslanici, te sa plemenima koja su se digla na noge protiv muslimana. Zatim, u manjem stepenu, bilo je i plemena koja su za sebe tvrdila da su muslimanska, ali su imali jedan “problem” sa zekatom.

Ummet je morao da reaguje. Naizgled, konsenzus ashaba je bio da se plemena kategorije „islam bez zekata“ ostave na miru te da se koncentrišu na armije. Međutim, Ebu-Bekr, r.a, je imao drugačije mišljenje. „Tako mi Allaha!“ rekao je Ebu-Bekr, „idem u rat i borit ću se protiv svakoga ko pokuša da napravi razliku između namaza i zekata!“ Nakon što je čuo ovo, Omer, r.a, je prokomentarisao: „Allaha mi, onog trenutka kad sam vidio da je Allah otvorio prsa Ebu-Bekru, znao sam da je to istina.“

Jeste li ikad čuli ovu dovu: “Ako dobijem milion dolara, dat ću pola za džamiju!” Uči nas naš Uzvišeni Gospodar da je priroda čovjeka da se veže za zlatnike i srebrnjake. Ustvari, vidimo ljude koji se danonoćno mole Allahu da im to podari. U svojim dovama obećavaju da ako stvarno dobiju imetak da će biti nesebični sa istim. A kada ih Allah iskuša, okrenu leđa.

“I među njima ima onih koji su se dali obećanje Allahu, govoreći: “Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivat ćemo, zaista, milostinju i bit ćemo, doista, dobri!” A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću. I nadovezao im je On na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu. Zar oni ne znaju da Allah zna ono što oni u sebi kriju i ono o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog. ” (Sura Et-Tevbe, 75-78) Jahja ibn Mu’az, rahmetullah, je rekao: “Uvijek mi je bio čudan čovjek koji ima imetak, ali je škrt. Njegov Gospodar, koji mu je to podario, zahtijeva da dio toga da Njemu, a on kaže: ‘Ne!’”

Zekat je obaveza vezana za imetak. Onome ko odgađa davanje zekata, obaveza se vješa na vrat istog. Da bi se pokajanje takvog primilo, mora da ispuni ono čime ga je Allah obavezao. Vjerovjesnik, s.a.w.s, nas je podučio da kada jedan narod gomila imetak a ne izdvaja zekat, taj narod će biti iskušan glađu, kao što se kaže u sljedećem hadisu, kojeg bilježi imam El-Bejheki: „Nije bilo naroda koji je odbio da daje zekat, a da ih Allah nije iskušao glađu.“ On, s.a.w.s, upozorio nas je da ne budemo škrti, zbog propasti koje ona nosi sa sobom. „Čuvajte se škrtosti! Oni koji su došli prije vas su uništeni jer su bili škrti.“ (Hadisi-šerif, bilježi Ebu-Davud)

A na Sudnjem danu, zekat koji nije izdvojen će biti razlogom kažnjavanja pojedinca: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.” (Sura Alu ‘Imran, 180)

U Muslimovu “Sahihu”, od Ebu-Hurejre, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: “Nema ni jednog vlasnika zlata niti srebra, koji na njih ne daje ono što je obavezan, a da mu na Sudnjem danu neće biti napravljene bukagije od vatre koje će biti užarene u džehenemskoj vatri i njima će se pržiti njegovi bokovi, čelo i leđa. Kad god se ohladi, vratit će mu se, u danu čija je dužina pedeset hiljada godina. To će trajati sve dok se ne završi suđenje ljudima.“

Na šta se daje zekat?

  Slijedi spisak stvari na koje se daje zekat:
  – Novčanice
  – Zlato
  – Srebro
  – Investicije
  – Stoka
  – Trgovačka roba
  – Voće i usjevi
  – Minerali
  – Blaga koja se vade iz zemlje

 U svijetu gdje većina nas ne živi životom jednog poljoprivrednika, posebnu pažnju moramo pridati sljedećim stvarima:

  – Ušteđevina
  – Zlato: prema jednom dijelu islamskih pravnika, zekat se daje na zlato, uključujući i nakit.
  – Inventar: Ukoliko neko posjeduje radnju, onda je obaveza dati zekat na artikle koji nisu prodati. Dodatno, praksa je mnogih da naveliko kupuju artikle, da ih skladište, kako bi ih kasnije prodali. I na ovo se daje zekat.
  – Dodatni stanovi, koje možda neko posjeduje i čeka pogodan trenutak da ih proda.

Abdullah ibn Mes’ud, r.a, je rekao: “Čuvaj svoj imetak tamo gdje ga crv ne može pojesti i gdje ne može doći ruka lopova. Čuvaj ga u sadaki.”

Priča o lijepom djelu majke

Kod majke vjernika, ‘Aiše, Allah bio zadovoljan njom, jedne prilike je došla jedna siromašna žena sa dvije kćerke, te joj je ‘Aiša, r.a, dala tri hurme. Ova žena je dala svojim kćerkama po jednu hurmu, a sebi ostavila jednu. U trenutku kada je krenula da pojede svoju, jedna od kćerki je izražila želju da pojede i njenu hurmu. Istog trenutka, ova majka je svoju hurmu podijelila na dva dijela i dala svojim kćerkama. Ovaj postupak je ostavio toliki utisak na majku vjernika, r.a, i ona je ovo ispričala Poslaniku, s.a.w.s. Nakon što je saslušao, Muhammed, s.a.w.s, je rekao: „Zaista, zbog tog djela, Allah je njoj ili osigurao Džennet ili je sačuvao džehennemske vatre.“ Mi ne dajemo zekat samo da se očistimo, već da i da se sačuvamo od Džehennema.

Naišao sam na priču o jednom starijem čovjeku koji je veći dio svog života proveo daleko od svojih roditelja i svoje domovine. Na samrti je u testamentu izjavio da želi da se njegovo tijelo vrati njegovim roditeljima, nazad u domovinu. Prije nego nastavim, moramo napomenuti da je od Sunneta da se osoba ukopa tamo gjde je preselila.

Prema riječima sina: “U gasulhani, pogrebnik je upravo završio sa gasuljenjem. Samo pogrebnik, majka i ja. Rekao je da može da prenese tijelo. Bila je tišina… Izračunao je troškove opreme, zatim je, crveneći se, podigao pogled da nam kaže konačnu cijenu. Majka nije razumjela o čemu je on pričao, samo je znala da će koštati. Tišina. Iz njenog kaputa je izvadila babin novčanik.”

Sin je rekao sljedeće: “Gledali smo u novčanik jedan trenutak. Niko nije govorio ništa. Novčanik je bio star, pocijepan, prljav. Ali to je bio novčanik mog oca. Zatim je otvorila novčanik i pogledala unutar njega. Izvadila je nešto novca koji će se potrošiti na ovaj posljednji, zapanjujući put.“

Kad dođe vrijeme za davanje zekata svake godine, imami širom naše zemlje bivaju pitani: “Mi ne znamo nijednu siromašnu osobu u našem kraju. Možemo li novac poslati u inostranstvo?” Razmislite trenutak o ovome. Zar stvarno nema nijedne siromašne osobe u našim zajednicama? Naravno da ima. I ako godinu za godinom zekat šaljemo preko granice, ko će se ikad brinuti o nevoljnim ljudima iz naše okoline?

Opći princip kod zekata jeste da se na prvom mjestu daje siromašnima jedne zajednice u kojoj je plaćen. Naime, instrukcije koje je Vjerovjesnik, s.a.w.s, dao Mu’azu ibn Džebelu kada ga je slao za Jemen su bile: “Ako se i tome (šehadetu i namazu) pokore, tada ih obavijesti da im je Allah stavio u dužnost dijeljenje zekata od njihove imovine, koji će uzimati od njihovih imućnih i davati njihovim siromašnim.” Ključna riječ je: njihovim siromašnim; siromašnima zajednice u kojoj je zekat skupljen.

Sve što je potrebno da se uradi sa naše strane jeste da izađemo i da saznamo kako možemo da napravimo neku promjenu u našim zajednicama. A kako naše zajednice jačaju, moći će se uvezivati sa drugim. Znamo da kada vlade imaju viška budžeta (što se ne dešava baš često) interesne grupe se zubima i noktima bore za novac. Kod zekata je to drugačije: Sam Allah uzvišeni ga je podijelio. Nijedno čovjek ne može utjecati na to da se zekat da nekom drugom mimo onome kome je Allah to propisao.

Sada, znamo da obično zekat primaju ljudi koji su siromašni. Međutim, želio bih da vas uputim na još neka mjesta gdje možete dati zekat.

Kome se, osim siromašnih, može se davati zekat?

Prvo: El-muellefat kulubuhum – oni čija su srca bliska islamu. Stoga, ideja je: ukoliko se uozbiljimo u da’vi i ulažemo dovoljno truda, možemo koristiti novac od zekata da srca ljudi približimo poruci La ilahe illallah, Muhammedur-resulullah. Jedan univerzitet u Kanadi dnevno na ramazanskom iftaru ima preko 700 ljudi! Da li su svi muslimani? Ko zna. Ali, subhanallah, sa svim dobročinstvom hranjena ljudi, dekan je sam bio sponzor prvog iftara! To je snaga sadake kada se na ispravan način raspodijeli.

Drugo: Er-rikab (oslobađanje od ropstva). Novac od zekata se može iskoristiti da se oslobode robovi. Ovdje, u SAD, kako je naša ’ulema rekla, imamo žrtve – pritvorenike Patriotskog akta koji su zatočeni ni zbog čega drugog do zbog njihov porijekla, koji time postaju podesni za zekat sa ovog aspekta. Ovo je tim preče, jer njihova pravna odbrana košta stotinama hiljada dolara. Subhanallah! Ideja: novac od zekata se može koristiti da se brane prava nepravedno zatvorene braće.

Treće: garimun (dužnici). Zekat može, dakle, ići i na oslobađanje ljudi od okova duga. Samo razmislite o sljedećim podacima:

  – Prosječan kreditni raspolagajući iznos iznosi $7,000.
  – Prosječna kamatna stopa je 19%.
  – Naknade za zakašnjelo plaćanje su sada $25 i više.
  – Prosječno domaćinstvo ima 10 kreditnih kartica.
  – Približno svako drugo domaćinstvo u Americi kaže da ima problema sa plaćanjem minimalnih mjesečnih troškova. Time njima bankrot izgleda neizbježan.
  – Prošle godine, 1 300 000 Amerikanaca je prijavilo bankrot, najveći broj bankrota poznat u historiji naše nacije.
  – Kompanije koje daju kreditne kartice šalju prosječnom Amerikancu opomene sedam puta godišnje.
  – Za prosječan kreditni raspolagajući iznos bi bilo potrebno 25 godina da se otplati, plaćajući mjesečno minimalan iznos.

Jedna napomena! Zekat ne treba da ide u otplaćivanje uzaludnih dugova. Zaista je izuzetno moćna stvar za jednu zajednicu da njeni članovi nemaju dugova. Kada prestaju biti dužnici, aktivno doprinose u svojoj zajednici i svako ima koristi. A sva zahvala pripada Allahu.

Džennetska berza!

Na kraju, oni koji trguju dionicama načule uši kad god se priča o tome gdje treba ulagati. I ja ću vam sad dati jedan savjet, ali ne u vezi sa dionicama. Ja ga zovem: savjet za džennetsku berzu© (Khutbah.com).

Savjet za džennetsku berzu: naše zajednice, elhamdulillah, jesu blagoslovljene zajednice, koje nesebično daju. Allah najbolje zna, ali razlog što je zekat zapostavljen jeste nedostatak obrazovanja i dobre mreže raspodjele zekata. Sve što je potrebno jeste jedan vođa posvećem svome poslu koji bi uspostavio raspodjelu zekata u svojoj okolini. Samo jedan vođa i zekat stiže do onih kojima je stvarno potreban.

Onome ko ovo ispuni, pripada sva nagrada! Zamislite sve ljude koji će okoristiti od ove mreže dijeljenja zekata. Onaj ko prokrči put distribuciji zekata će nastavljati da dobija nagrada čak i nakon što preseli.

Inša’Allah da ti budeš taj blagoslovljeni vođa koji će dići na noge svoju lokalnu fondaciju zekata! Reci: “Amin!” i odmah kreni da ostvaruješ ovaj cilj!

“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat daju.” (Sura El-Mu’minun, 1-4)

Izvor: IslamicAwakening.Com

(Prevod hutbe Muhammeda eš-Šerifa)
Za Islambosna.ba preveo: brat Haris