Istina: Godine 1948, nedugo nakon pošto je UN dao 56% Palestine teritorije uglavnom imigranatima, manjinske židovske populacije; židovske snage su protjerale većinu starosjedilaca – Palestinaca i zauzele 78% zemljišta. Do temelja je srušeno više od 400 palestinskih sela, tako da se izbjeglice ne mogu vratiti. 1967. godine su izraelske snage okupirale ostatak Palestine, uključujući Gazu, i počele naseljavati ta područja, u suprotnosti s Četvrtom ženevskom konvencijom. 2002. godine je Izrael započeo izgradnju 400 milja dugog zida, uglavnom na palestinskoj zemlji, oduzimajući na taj način ono malo teritorije što je ostalo Palestincima od Zapadne obale.

Stanovništvo na Zapadnoj obali je izolirano u geta poput enklava, okruženih izraelskom vojskom i ilegalnim naseljima. Postoji mnogo metoda koje se koriste za progon Palestinaca iz njihovih domova u Istočnom Jerusalemu, koji je Izrael aneksirao, opet u suprotnosti s međunarodnim pravom. Izrael je prekršio preko 60 rezolucija UN-a, koje pozivaju na povratak izbjeglica, povlačenje doseljenika, demontiranje zida i ukidanje opsade Gaze.

Mit: Izraelskoj sigurnosti prijete njegovi arapski susjedi

Istina: Egipat i Jordan imaju diplomatske odnose i trgovinske sporazume s Izraelom. Libanon i Sirija nemaju, jer Izrael i dalje drži pod okupacijom dio njihove teritorije. Ipak, u više navrata Arapska liga je ponudila Izraelu normalizaciju odnosa u zamjenu za održljivu palestinsku državu na Zapadnoj obali i Gazi. Izrael je odbio.

Mit: Izrael je povukao doseljenike i vojsku iz Gaze 2005, ali Palestinci su odbacili mir i jednostavno intezivirali napade

Istina: Izrael je povukao 8.000 svojih doseljenika iz Gaze, nakon 38 godina okupacije – ali je odmah poslao više od 30.000 ljudi  u ilegalna naselja na Zapadnoj obali (koja sada broje više od 450.000 doseljenika).

U isto vrijeme, postavljeni su punktovi i embargo na sve ulazne tačke u pojasu Gaze, što onemogućava funkcionisanje lokalne ekonomije. Tokom sljedeće dvije godine, poslije povlačenja, Izrael je ispalio oko 16.000 artiljerijskih granata na Gazu, ubivši 120 ljudi, žena i djece i načinio veliku materijalnu štetu.

Mit: Izrael je dugi niz godina trpio strašne napade izvedene s hiljadama raketa ispaljenih iz Gaze

Istina: Prva Qassam raketa domaće izrade je ispaljena preko izraelske granice u oktobru 2001. godine, a prva pogibija se dogodila u martu 2007.

Od Qassam raketa (do novembra 2008.) poginulo je 13 Izraelaca. Nasuprot tome, između septembra 2000. i kraja novembra 2008. gotovo 5.000 Palestinaca je ubijeno, više od polovice u Gazi. Rakete su u prošloj godini dostigle više udaljenih ciljeva, ali u vojnom smislu one su beznačajne, u odnosu na vatrenu moć američkih F-16 aviona, Apache borbenih helikoptera, Merkava tenkova i pomorskih razarača s kojima Izrael raspolaže.

Hamas kažu da su rakete osveta ne samo za mnoge smrti koje je Izrael prouzrokovao u Gazi i na Zapadnoj obali, već i za nastavak okupacije i oduzimanja palestinskog zemljišta. Hamas kaže da će na ovaj način okončati okupaciju, isto kao što je Izrael bio prisiljen da završi okupaciju južnog Libana zbog otpora Hizbollah-a.

Mit: Hamas je prekinuo primirje, izazvavši izraelsku invaziju i bombardiranje Gaze

Istina: U novembru 2008, za vrijeme šestomjesečnog primirja, izraelska vojska ubila je 14 Palestinaca, i stegla opsadu Gaze još više. U znak odmazde, Qassam rakete ispaljene su na Negev, ne izazvavši gubitke kod izraelske strane.

Izraelski glasnogovornici priznali su da su napade na Gazu planirani osam mjeseci – prije primirja. Jasno je da su u dogovor o prekidu vatre ušli bez namjere da ga poštuju.

Mit: Hamas je ilegalna teroristička organizacija fokusirana na uništenje Izraela. Ne postoji mogućnost pregovora Izraela s Hamasom

Istina: Hamas je nacionalistička, islamistička organizacija koja se sastoji od političke stranke, s vojnim krilom, koja je godinama bila u velikoj mjeri odgovorna za održavanje bolnica i škola u situaciji vojne okupacije. Čak i sekularni Palestinci su ih smatrali efektivnim i nekorumpiranim.

Kad su došli na vlast ponudili su Izraelu deset godina primirja, a za to vrijeme pregovore. Izrael je to odbio, i nastavio da citira raniji Hamasov program koji je pozivao na povratak palestinskih zemljišta i nekretnina.

Mit: Hamas je vlast u Gazi preuzeo poslije državnog udara u junu 2007, zbacivši s vlasti zakonitu vladu na čelu s Mahmoudom Abbasom

Istina: Hamas je pobjedio na izborima 2006. godine, koje međunarodni promatrači smatraju slobodnim i fer, i formirao vladu nacionalnog jedinstva u kojoj su zastupnicima iz Fataha i drugih stranaka ponuđena ministarska mjesta. Međutim, u junu 2006. izraelski vojnici su iznenada oteli desetine Hamasovih ministara i parlamentarnih zastupnika i zatvorili ih, dok su SAD i druge zapadne vlade u Izraelu pružili podršku Izraelu i odbili priznati ili pregovarati s Hamasom.

Izrael i SAD su ohrabrivali Fatah da izvrši udar u Gazi, ali ih je Hamas preduhitrio u junu 2007. Mahmoud Abbas je izabran za predsjednika palestinskog naroda, ali njegova stranka, Fatah, nema mandat.

Mit: Izrael uvijek pokušava minimizirati civilne žrtve – cilja samo Hamas

Istina: Izrael ima najsavremenije tehničko oružje u svijetu, s izuzetkom SAD-a. Njegovi kompjuterizovani avioni bez ljudske posade (koje prodaje Velikoj Britaniji) poslali su natrag iznimno detaljne informacije o svakom kvadratnom metru u pojasu Gaze. Ipak, stotine civila je ubijeno i ranjeno, a elektrane, ambulante, škole i bolnice razorene.

Mit: Bilo koji narod suočen s projektilima ili bombaškim napadima odgovorio bi s masivnim oružanim napadom

Istina: Tokom godina Velika Britanija je doživjela puno terorističkih napada od strane IRA-e, s mnogo više smrtnih slučajeva nego što je Izrael pretrpio. Ipak, nikad se nije pribjeglo bombardiranju civilnih ciljeva i infrastrukture, već se do mira došlo kroz strpljive pregovore.

Mit: Hamas koristi građane Gaze kao ‘živi štit’

Istina: Pojas Gaze je jedan od najgušće naseljenih područja na svijetu, sa 1,5 milijuna stanovnika na području od oko 25 milja dugom i 5 milja širokom. Nema pećina ili šuma za skrivanje – samo postoje urbana područja.

Mit: Izraelu je dobrobit naroda Gaze u srcu

Istina: Od juna 2007. Izrael je izolirao pojas Gaze od ostatka svijeta, tako da je gotovo nemoguće ući ili izaći, uvoziti ili izvoziti robu. Pacijenti koji su ranije bili u mogućnosti da napuste Gazu i traže medicinski tretman, u zadnjih godinu dana to nisu bili u mogućnosti zbog blokade Izraela, a više desetina pacijenata je umrlo.

Mit: Ljudi u Gazi zapravo ne pate – to je pretjerivanje koje se koristi u propagandne svrhe

Istina: John Ging, ravnatelj UN-ove agencija za izbjeglice u Gazi, Profesor Richard Falk, posebni izvjestitelj UN-a za okupirana područja i predstavnici Oxfam i drugih međunarodnih organizacija reagirali su ljutito na ove Izraelske tvrdnje. Godinama su pratili situaciju i pozivali na pogoršanje stanja ljudi u Gazi i dobro su upućeni u situaciju na terenu tako da nema sumnje u njihove izjave.

Mit: Ljudi koji kritiziraju Izrael su antisemite

Istina: Biti antisemista je rasistički se odnositi prema Židovima. No, mnogi Židovi, pa čak i Izraelci, su vrlo kritični prema izraelskoj politici. Politika etničkog čišćenja i oduzimanja zemljišta je ukorijenjena u cionizam, odnosno vjerovanje da Židovi imaju ekskluzivno pravo na Palestinu. Biti anticionista znači suprotstaviti se toj ideologiji, i takvom razmišljanju. No, Izrael koristi antisemitizam kao argument da bi ućutkao ljude.

 

Izvor: www.redpepper.org.uk

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

By teha5

Leave a Reply