‘Bošnjake su tjerali da iskopaju sebi grobove, a zatim su ih ubijali’
Holandija je odlučila da skine oznaku tajnosti s dokumenta koji je Radovan Karadžić tražio za svoju odbranu pred ICTY i najavila da će bivšem vođi pobunjenih bosanskih Srba dostaviti taj dokument do 16. aprila, saopšteno je danas iz Tribunala.
Sudsko vijeće Tribunala pozvalo je krajem marta holandske vlasti da do 9. aprila obavijeste taj sud o napretku u vezi sa skidanjem oznake “NATO povjerljivo” s preostalog dokumenta kojeg je tražio Karadžić.
Vlada Holandije je obavijestila Sudsko vijeće da je 9. aprila odobrila skidanje oznake povjerljivosti s tog dokumenta i da će ga dostaviti Karadžiću najdalje do 16. aprila.
Holandija je ranije proslijedila Tribunalu sav traženi materijal, osim pomenutog dokumenta.
Ahmet Zulić svjedočio da su nesrbi pritvarani, prebijani i ubijani u Sanskom Mostu
Prvi svjedok optužbe Ahmet Zulić opisao je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom (ICTY) da su srpske vlasti u Sanskom Mostu u ljeto 1992. pritvarale, prebijale, protjerivale i ubijale lokalne Bošnjake i Hrvate.
Radovan Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za genocid i zločine protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima, kao i za uzimanje međunarodnih talaca tokom rata u BiH 1992-95.
Zulić je posvjedočio da su srpske vlasti i policija, uz pomoć JNA, u aprilu 1992. započele preuzimanje kontrole nad gradom, oduzimanjem oružja od nesrba i ograničavanjem njihovog kretanja, a da su u maju artiljerijom napadale bošnjačka naselja u Sanskom Mostu i okolna naselja.
Svjedok je izjavio da je, krajem maja 1992, njegov tast živ izgorio u jednoj kući u naselju Mahala, koje je bilo napadnuto granatama.
Mještani Mahale zatim su napustili naselje i otišli u Veliku Kladušu.
Zulić je izjavio da je bio uhapšen 18. juna 1992. i, zajedno sa još tridesetak Bošnjaka, pritvoren u lokalnoj fabrici betona, pod neljudskim uslovima u jednoj garaži.
Pritvorenici su, po njegovim riječima, redovno prebijani i ispitivani.
Svjedok je ispričao i da je bio očevidac kada su pripadnici srpskih snaga 22. juna 1992. natjerali oko 20 pritvorenih da “iskopaju sopstvene grobove”, poslije čega su ih pobili noževima i hicima.
Po riječima Zulića, njega je spasao Nedeljko Rašuo, predsjednik opštinskog kriznog štaba, koji je bio na mjestu ubistva, a preživjela su još dvojica pritvorenika.
Preostali pritvorenici, među kojima je bio i svjedok, prebačeni su 7. jula 1992. u logor Manjača, ali je tokom puta usljed velike vrućine žeđi nekoliko njih umrlo.
Zulić je rekao da je u novembru 1992, u okviru razmjene zarobljenika, prebačen u Karlovac u Hrvatskoj. Kako je posvjedočio, njegova supruga je Sanski Most napustila u decembru te godine, ali je prethodno morala da potpiše izjavu kojom se odrekla sve imovine u korist srpskih vlasti.
U nastavku suđenja, Zulića će unakrsno ispitivati optuženi Karadžić, koji se brani sam.
On je zatražio da svjedoka unakrsno ispituje četiri sata.
Predsjedavajući sudija O-gon Kwon ocijenio je da taj zahtjev “nije realan”, ali je naznačio da pretresno vijeće za sada neće ograničavati vrijeme za ispitivanje optuženom.
Onasa