Talibanski pukovnik

Danas se ti isti talibani bore protiv nekadašnjih njegovih mentora, SAD-a, zapadni dužnosnici kažu da je pukovnik Imam nastavio da obučava, regrutira i finansira „pobunjenike“. Zajedno s velikim brojem drugih umirovljenih pakistanskih obavještajaca, on je pomogao da se ostvari nevjerovatni povratak talibana 2006. godine. U dva zadnja intervjua koja je dao za „New York Times“ pukovnik Imam je to zanijekao. Ali je on ostao glasni zagovarač talibana i njegovi pogledi otkrivaju simpatije prema njima koje su duboko ukorijenjene unutar pakistanske vojske i obavještajnih službi.

Uprkos zadnjih nekoliko hapšenja talibanskih dužnosnika i komandanata u Pakistanu, ljudi poput pukovnika Imama stoje u centru pitanja koje glasi: kakve su prave namjere Pakistana prema talibanima? Američki i NATO dužnosnici sumnjaju da umirovljeni oficiri poput pukovnika Imama služe kao poluoficijalni most između vođa talibana i dijelova pakistanske vojske, kao i između ostalih militantnih grupa.

Sada umirovljen, pukovnik Imam (pravim imenom brigadir Sultan Amir) živi u gradu Rawalpindiu, samo nekoliko metara od glavnog štaba pakistanske armije. U intervjuima pukovnik Imam je zanijekao bilo kakvu stalnu vezu s talibanima. Ali je priznao da neki „slobodni strijelci“- što znači bivši pakistanski oficiri i obavještajci – još uvijek pomažu „pobunjenicima“. Ako pukovnik Imam personificira „dvostruku“ pakistansku politiku prema talibanima, također pokazuje koliko su duboke veze Pakistana s afganistanskim borcima, i koji je mogući ključ da se oni kontroliraju.

Nekada obećavajući štićenik SAD-a, on je prošao obuku za specijalne snage u Fort Braggu 1974. godine, gdje je bio posebno obučen za upotrebu eksploziva, a onda je završio padobransku obuku zajedno sa slavnom 82. Airborne divizijom. Nakon povratka u Pakistan on je obučavao gerilskim taktikama svoje prve afganistanske učenike koji su napustili zemlju nakon komunističke revolucije 1978. godine, a među njima su bili i buduće vođe otpora Gulbuddin Hekmatyar i Ahmed Shah Masood. Nakon toga blisko je sarađivao s CIA-om obučavajući i podržavajući hiljade gerilaca afganistanskog Pokreta otpora koji su se borili protiv sovjetske armije 80-ih godina.

Nakon što su se Sovjeti povukli, pojavili su se talibani i pukovnik Imam, koji je tada radio kao pakistanski dužnosnik u ambasadi u Afganistanu, osigurao im je kritičnu podršku da zavladaju zemljom, tvrde zapadni dužnosnici. Prema njegovim tvrdnjama, on je bio vrlo blizak s vođom talibana mula Muhamedom Omarom, kojeg je posjetio nakon napada 11. septembra, i otišao je tek onda kada je počelo američko bombardovanje. Kaže da se otada nije vraćao tamo. Njegov savjet mula Omaru je bio da se bori, ali da se drži gerilske taktike.

Danas, pukovnik Imam otvoreno priča o Amerikancima s kojima je nekad sarađivao. Ali on predviđa neuspjeh za SAD u Afganistanu. I dok su njegovi pogledi očigledno obojeni simpatijama prema talibanskim ciljevima, oni također imaju svoju težinu jer dolaze od čovjeka koji dobro poznaje stvari o kojima govori. Talibani ne mogu biti poraženi, kaže on, i oni neće biti oslabljeni nedavnim hapšenjem viših komandanata poput mula Abdulghanija Baradara. Talibanski pokret je toliko razvijen, kaže on, da komandanti na terenu većinom donose odluke, te mogu da prikupe novac i osiguraju oružje i logistiku.

„Talibane ne možete prisiliti, ne možete ih pokoriti“, kaže on. „Ali oni mogu izmoriti Amerikance. Za jedno 3-4 godine Amerikanci će biti izmoreni i iscrpljeni.“ On je kritizirao prošlogodišnju odluku predsjednika Obame da pošalje dodatne trupe u Afganistan. „ Oni čine ono što se nikad ne treba raditi u vojnoj taktici, oni pojačavaju grešku i šalju dodatna pojačanja u već pogrešnu taktiku“, kaže on. „Bit će više konvoja, više aviona, više konvoja s logistikom, i gerilci će imati više meta,“ dodaje on. „Gerilci su vrlo sretni sada.“

Plan generala Stanleya A. McChrystala, komandanta američkih snaga u Afganistanu, da pridobije afganistanski narod vojnim pritiskom na talibane možda je mogao uspjeti 2003-2004. godine, kada su talibani bili slabiji i imali manju podršku, ali su sada talibani prisutni u svakoj afganistanskoj provinciji. Također je rekao da ideja o potplaćivanju talibana da promjene strane neće uspjeti. „Zaista je sramotno da supersila mora potkupljivati svoje neprijatelje“, kaže on. Istovremeno za mula Omara on nema nikakve druge riječi osim pohvala. O hiljadama ljudi koje je obučavao, kaže on, vjerski učenici kao mula Omar bili su strašni i tvrdi protivnici zbog svoje čvrstoće i predanosti.

Zadnjih godina talibanima su se pridružili neki loši ljudi, i počeli su činiti zločine, ali mula Omar ih je neutralisao i još uvijek to čini, kaže on. Pukovnik posebno kritikuje pakistanske talibane koji se bore protiv pakistanske armije u dolini Swat, i koji su pokrenuli val napada po pakistanskim gradovima. Oni su „problematični“ i moraju biti „neutralizirani“, kaže on.

Ali za Afganistan jedino rješenje je da se pregovara s talibanima i njihovim vođama. Mula Omar želi mir i sposoban je za kompromis i rješenje sukoba. On je jedini vođa koji može držati Al-Kaidu izvan Afganistana ili je držati pod kontrolom, uključujući i Osamu bin Ladena. Podrška mula Omaru je toliko velika da bi ga i Osama bin Laden morao poslušati, kaže on i dodaje da je mula Omar odbio predati Amerikancima Osamu bin Ladena 2001. godine zbog toga što je bio uvjeren da je to samo jedan od prvih zahtjeva koji bi mu stranci mogli postaviti.

Piše: Carlotta Gall
Izvor: New York Times