Pjanić veliki dobitak, Zlatan najveća pogreška

Sigurno je da su se mnogi zapitali koliko je BiH izgubila igrača koji su rođeni na njenom tlu ili su na drugi način mogli nastupiti za našu domovinu, ali su se iz raznih razloga (da li zbog svog stava, principa ili pasivnosti ljudi iz NSBiH) odlučili da to ne učine.
U posljednjih nekoliko godina NSBiH imao je bezuspješne pokušaje regrutiranja novih igrača. Jedini svijetli primjer je Miralem Pjanić, naša najveća mlada nada.

Posljednji u nizu je Neven Subotić koji je rođen u BiH. Iako su nogometaša Borussie iz Dortmunda pokušali ubijediti da su pred njim izazovi zbog kojih se vrijedi odazvati pozivu, to se nije desilo. Šef je odbrane svoga tima i ne griješi često. Zar treba ponavljati da su najuočljivije pukotine u bh. reprezentaciji upravo u zadnjoj liniji. Nastupao za mlađe selekcije SAD.

Najveći promašaj je bez ikakve sumnje Zlatan Ibrahimović (rođen u Švedskoj), reprezentativac je te zemlje. Još u mlađim kategorijama Malmea iskazao želju da obuće dres BiH. Zbog nedovoljne angažovanosti ljudi iz NSBiH odlučio se da zaigra za plavo-žute, iako su čelnici HNS-a silno željeli da nastupi za kockaste. Ne treba ni govoriti koliko bi značilo da je Ibru postao član bh. ekspedicije.

Još jedan nogometaš koji je rođen u Sarajevu je Anel Džaka, član njemačkog Kaiserslauterna. Nažalost nikada nije obukao dres svoje domovine. Još dok je nastupao za Bayer iz Leverkusena sa njim se pregovaralo. Poziv u mladu reprezentaciju uputio mu je tadašnji selektor Šener Bajramović. Džaka se predomišljao, ali i odlučio da igra za Elf. Skupio je svega par nastupa. I sam je priznao da se kaje zbog svog poteza. Kako danas stvari stoje nema pravo nastupa za BiH.

Ista situacija je i sa Harisom Medunjaninom, koji je također rođen u glavnom gradu BiH. Trenutno nastupa za španski Real Valladolid. Zabilježio je nastup za mladu selekciju Holandije. Slično je i sa Mustafom Kučukovićem, članom Munchena 1860 (igrao za njemački nacionalni tim) i Emreom Tahirovićem (igrao za mlade selekcije Švedske).

Uz bok sa pomenutim nogometašima može biti i Admir Haznadar, nekadašnji igrač PSV-a, koji sada igra u drugoj belgijskoj ligi. Prije nekoliko godina igrao je u mladoj reprezentaciji BiH. Stvari su se iskomplikovale tako ta se ispostavilo da i on nema pravo nastupa. Tu je još i golman Asmir Begović (rođen 1987. godine u Trebinju). Već nastupao za nacionalni tim Kanade u mlađim kategorijama.

Igrač pred kojima se otvara sjajan karijera je Mensur Mujdža, član NK Zagreb (rođen u glavnom gradu Hrvatske). Želio je da igra za BiH. To se nažalost nikada nije desilo. Brojni relevantni nogometni stručnjaci prognoziraju mu briljantnu karijeru i uvjereni su da će u skorije vrijeme biti u A timu Hrvatske. Velika šteta što smo olako ispustili ovakvog igrača. Nekoliko aktuelnih reprezentativaca o nogometašu Pjesnika iz Kranjčevićeve uputili su samo riječi hvale i posebno podvukli da im je žao što igrač takvog kalibra (s obzirom da je htio) neće nastupati sa njima. Njegov brat Jasmin igrao je za odabranu bh. vrstu.

Nikola Šarić (rođen je 6. januara 1991. godine u Sarajevu, a igrao je za sve mlade selekcije Danske). Danas je član engleskog Liverpoola. Nije iskazao veliku želju da zaigra za nas. Želi da bude prvi stranac koji će igrati za A reprezentaciju zemlje u kojoj je stekao potpunu afirmaciju.

U reprezentaciji Hrvatske nekoliko nogometaša koji danas nose kockasti dres rođeni su u BiH. Mladen Petrić (Dubrave), Vedran Ćorluka (Derventa) i Mato Neretljak (Orašje).

Zvjezdan Misimović i Zlatan Bajramović, obojica rođeni u Njemačkoj, najbolji su primjer koliko igrači iz inozemstva mogu biti korisni. Najzaslužniji za dolazak veznjaka Wolfsburga je nekadašnji njegov saigrač iz Bayerna, Hasan Salihamidžić. Naime, Braco je uspio ubijediti današnjeg zamjenika kapitena naše selekcije da vrijedi igrati za BiH. Važnu ulogu u tim pregovorima imao je Ahmed Pašalić. Porijeklo Misimovićevih roditelja je iz okoline Bosanske Gradiške tako da nije bilo problema oko dobivanja državljanstva.

S druge strane Šeneru Bajramoviću pripadaju najveće zasluge za regrutovanje njegovog prezimenjaka Zlatana u reprezentaciju. Još dok je bio selektor mlade selekcije uputio je poziv na koji ratoborni veznjak nije mogao ostati njem. Kasnije će se ispostaviti da je to bio briljantan potez.

Za našu reprezentaciju igrali su i drugi igrači rođeni izvan bh. granica. Radilo se o nogometašima koji su se u pravilu afirmirali u našim klubovima, poput Hrgovića (rođen u Sinju), Milenkovića (rođen u Subotici) i Dialaiba Bubacara (Senegal).

Svakako treba spomenuti i primjer Miralema Pjanića. Upravo je nogometaš Lyona najuspješniji potez NSBiH. Iako je rođen na tlu BiH, Pjanić je igrao za sve mlađe selekcije Luksemburga.Vrhunskim potezima u dresu Metza oduševio je i Francuze. I kada su mnogi očekivali njegov nastup za seniorski sastav Luksemburga ili mlađe selekcije galskih pijetlova, obukao je dres bh. reprezentacije. Gubitak nogometaša u kojeg su polagali velike nade razljutio je ljubitelje nogometa u Luksemburgu, dok je naša domovina dobila igrača za narednih period. Svakako da treba spomenuti da je njegov otac bio toliko uporan, istrajan i najzaslužniji za ovakav rasplet.

Nadamo se da će u budućnosti čelnici NSBiH širom svijeta početi tražiti igrače bh. korijena koji bi svojim igrama mogli pomoći našoj reprezentaciji, a da će negativnih primjera biti sve manje. Slučaj Ibrahimović je neoprostiva greška i više se jednostavno ne smije ponoviti…

Sportin.ba