Selefizam je sušta suprotnost terorizmu (Mr. Semir Imamović)

Terorizam je zlo protiv kojeg se svi u Bosni i Hercegovini moraju boriti. Islamofobijom, lažima i polovičnim interpretacijama, koje čine ljudi kao što je Zlatko Miletić, ne bori se protiv terorizma, protiv terorizma se bori samo istinom i pravdom. Zbog interesa istine i prosperiteta i sigurnosti svih građana Bosne i Hercegovine, na ovom mjestu objasnit ćemo šta je selefizam i ko su selefije. Mora se znati da nepismene konstrukcije kao nadogradnja na optužbe Zlatka Miletića na račun selefizma, koje su objavljene ovih dana u nekim domaćim medijima, tipa da su selefije radikalizirane vehabije, da je sljedbenicima selefizma dozvoljen i džihad, da se selefije razlikuju od vehabija po tome što su za “uzvišeni cilj” spremni opasati se eksplozivom i umrijeti sa svojim žrtvama, nemaju ni sa čim veze osim sa zlonamjernim izmišljanjem neprijatelja Bosne i Hercegovine

Piše: Mr. Semir Imamović

Koji su to primjeri da u BiH ima islamskog terorizma, pita novinarka Dnevnog avaza direktora Federalne uprave policije Zlatka Miletića, koji odgovara: ”Trenutno radimo na istraživanju i dokumentovanju jedne grupe koja ima za cilj da napravi terorističko djelo s političkom pozadinom. Vrlo je zabrinjavajuće kada neko lice nabavi samoubilački pojas. Postavlja se pitanje kakvu on namjeru ima, koga hoće da ubije. Kad-tad u BiH ćemo se morati pozabaviti tim pitanjem na jedan potpuno kvalitetan i nov način. Ne u smislu da dajemo prostor islamofobistima da predstavljaju BiH onakvom kakva ona nije, ali imamo osoba koje ne misle dobro ni BiH, ni muslimanima, Bošnjacima, a ni drugim narodima.” Nakon ovog odgovora, novinarka je upitala misli li na vehabije kada govori o islamskom terorizmu. ”Ne. Vehabije su u biti postale sinonim za tu vrstu terorizma. Tu se radi o selefijama. Imamo četiri grupacije tih lica, od kojih su nam dvije jako interesantne, s obzirom na način njihovog razmišljanja i viđenja, kakve oni ideje imaju da riješe probleme u BiH i svijetu, te da u tom smislu planiraju neke agresivne ili militarističke mjere.” Kao što vidimo u ovom odgovoru, Zlatko Miletić se zalaže da se BiH sa terorizmom pozabavi na kvalitetan način ”ne u smislu da dajemo prostor islamofobistima da predstavljaju BiH onakvom kakva ona nije”. Upravo u ovom odgovoru sadržano je sve licemjerstvo i zlonamjera, i to ona islamofobična, direktora Federalne uprave policije Zlatka Miletića. Da budemo načisto, Miletić je stručnjak za sigurnosnu problematiku i on zna kad, kako i o čemu govoriti u javnosti. Znao je Miletić da će ubacivanje termina selefizam u teroristički bubanj biti posebno atraktivno za našu islamofobičnu javnost. Svjedoci smo koliko se ovaj termin proteklih dana rabio i pomoću kojeg se bosanskim muslimanima ponovo zario islamofobični nož u leđa. Više je i pticama na grani dodijalo slušati da u Bosni i Hercegovini ima more vehabija koji su u osnovi islamski teroristi. Zna to i ”stručnjak” Zlatko Miletić, zna da bi njegovo papagajsko ponavljanje da su vehabije teroristi bilo uzaludno gubljenje i vremena i prostora. Da bi osvježio a time iznova učinio atraktivnim pokretanje medijske antiislamske kampanje, Zlatko Miletić je u bubanj ubacio selefije kao opasne teroriste. Iako sâm na istom mjestu i u istom intervjuu kaže da se nada da će njegova policija uspjeti sakupiti dokaze za optužbe koje je izrekao. Da bi se Bosna i Hercegovina kvalitetno borila protiv terorizma i terorista, ljudi koji predvode tu borbu prije svega moraju izbjeći izmišljanje bilo kakve kolektivne krivice. Terorizam je zlo protiv kojeg se svi u Bosni i Hercegovini moraju boriti. Islamofobijom, lažima i polovičnim interpretacijama, koje čine ljudi kao što je Zlatko Miletić, ne bori se protiv terorizma, protiv terorizma se bori samo istinom i pravdom. Zbog interesa istine i prosperiteta i sigurnosti svih građana Bosne i Hercegovine, na ovom mjestu objasnit ćemo šta je selefizam i ko su selefije. Mora se znati da nepismene konstrukcije kao nadogradnja na optužbe Zlatka Miletića na račun selefizma, koje su objavljene ovih dana u nekim domaćim medijima, tipa da su selefije radikalizirane vehabije, da je sljedbenicima selefizma dozvoljen i džihad, da se selefije razlikuju od vehabija po tome što su za “uzvišeni cilj” spremni opasati se eksplozivom i umrijeti sa svojim žrtvama, nemaju ni sa čim veze osim sa zlonamjernim izmišljanjem neprijatelja Bosne i Hercegovine.

Selefu-s-salih

Stoga se osjećamo pozvanim da, oslanjajući se na činjenično stanje i autentične islamske izvore, ponudimo javnosti Bosne i Hercegovine prave informacije o selefizmu i selefijama. Selefizam (ar. selefijje) je izvedenica arapske riječi selef što znači prethodnici, ili riječi selefu-s-salih, dobri prethodnici, a aludira na slijeđenje interpretacije i razumijevanja islama prvih triju generacija muslimana, ashaba (Poslanikovih drugova), tabiî’na (ovoj generaciji pripada i Ebu Hanife en-Nu’man ibn Sabit, Allah mu se smilovao, na čije se šerijatskopravno mišljenje i praksu oslanjaju zvanične institucije IZ u vršenju vjerskih obreda) i tabitabiî’na.

Selefizam u ovom značenju, koje i jeste njegovo jedino pravo značenje, ima jasnu potporu u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ”Najbolja generacija muslimana je moja generacija, zatim generacija poslije njih, zatim generacija poslije njih.” Iz ovoga razumijemo da je temeljna odlika selefizma i selefija slijeđenje selefu-s-saliha (dobrih prethodnika), u koje spadaju tri prve generacije muslimana, i na to direktno i indirektno upućuju svi relevantni selefijski izvori, kao što su Kitabu-šeria’ od Adžurrija, Sunne od Abdullaha ibn Ahmeda ibn Hanbela, El-I’tikad od Lalikâija i drugi. Bit ću slobodan pa kazati da niko od muslimana nema razloga da se ograđuje od ove vrste pripadnosti selefizmu. Druga bitna karakteristika selefizma je poštivanje institucije islamskih učenjaka koji, kao Poslanikovi nasljednici u dostavljanju kur’anske poruke ljudima, jedini zadržavaju pravo tumačenja i interpretacije zakonskih (kur’ansko-sunnetskih) tekstova, izdavanja šerijatskopravnih rješenja (decizija), davanja odgovora na sve novonastale probleme i situacije, uspostavljanje konsenzusa (jednoglasnog mišljenja) po određenom pitanju, te u saradnji sa zvaničnim institucijama trasiraju put i smjer u kojem bi se trabalo kretati društvo. Kur’anske riječi: ”Pitajte učene ako ne znate” (El-Enbija, 7.) i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika”, samo su neki od vjerskih argumenata koji ovom temelju daju legitimitet. Njegov značaj je neprocjenjiv, jer se upravo njime raskrinkavaju pojedinci, koji, pod izgovorom upoznavanja javnosti sa ”izvornim” islamom i praksom prvih generacija muslimana, a bez ikakve prethodne konsultacije sa učenjacima i šerijatskim stručnjacima, rukovođeni polovnim i površnim informacijama o vjeri, često bivaju uzrokom nesuglasica i nerazumijevanja među pobornicima različitih interpretacija islama, kao i stvaranja pogrešne predstave o islamu kod onih za koje je on još uvijek velika nepoznanica.

Vodeći selefijski autoriteti osudili su terorizam

U ovom kontekstu bitno je istaći da se Miletićev opis selefija (koji su spremni izvršiti terorističko djelo sa političkom pozadinom) uopće ne može prenijeti na apsolutnu većinu onih koji se u Bosni i Hercegovini pripisuju selefizmu, i koji svoje znanje o vjeri i vjersku praksu crpe iz selefijskih izvora i od selefijskih učenjaka, naprotiv oni, pozivajući se na prethodno spomenuti temelj poštivanja islamskih učenjaka i autoriteta, i motivirani njihovom praksom, rade na širenju pozitivnih ideja i vrijednosti u društvu, i nosioci su velikog dijela aktivnosti od općekorisnog društvenog značaja, kao što su borba protiv droge, organizovano prikupljanje pomoći za socijalno ugrožene kategorije društva, akcije dobrovoljnog darivanja krvi, akcije čišćenja gradova, edukacija, kursevi informatike i engleskog jezika, i mnoge druge aktivnosti koje su dobro poznate bosanskohercegovačkoj javnosti. Veliko je pitanje da li uopće u našoj državi postoje selefije na koje bi se i približno mogao odnositi Miletićev govor. To je jednostavno pokušaj da se dugogodišnji neuspjeh otkrivanja i dokazivanja terorizma među pripadnicima tzv. vehabijskog pokreta pokuša nadomjestiti kakvim-takvim rezultatima u okviru novopokrenute kampanje protiv selefija. A Kako tek pomiriti Miletićevo tumačenje selefizma sa mnogobrojnim kur’anskim i hadiskim citatima, u kojima se poziva na dobročinstvo prema ljudima, pravednost, blagost, poštivanje starijih ljudi i uglednika, lijepo ponašanje, raspravljanje sa pripadnicima drugih vjera na najljepši način, pozivanje u vjeru sa mudrošću i lijepim savjetom, potpomaganje u dobru, poštivanje osjećanja drugog i drugačijeg, i druge principe na kojima se temelji misionarski rad vodećih selefijskih autoriteta, kao što su dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde, dr. Jahja el-Jahja, dr. Nasir el-Omer, Muhammed ibn Salih el-Munedžid i mnogi drugi. I ne samo to, svi oni su potpisnici nekoliko značajnih dokumenata i akata u kojima se jasno osuđuje terorizam u svim njegovim oblicima. Neke od tih dokumenata objavili smo u ranijim izdanjima našeg lista. Također, u 204. broju Saffa prenijeli smo u cijelosti Otvoreno pismo koje je dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde uputio na adresu Usame bin Ladena, u kojem se ovaj uvaženi autoritet, nakon što je iznio neosporive argumente o fatalnim posljedicama ideje i prakse koju baštine on i njegovi sljedbenici, jasno ograđuje i odriče od svega toga. Šejhovo obraćanje je, da podsjetimo, drugog dana ramazana prošle godine (14. septembra) direktno prenosio saudijski kanal NBC.

Demoniziranje Bosne i Hercegovine

Nezamislivo je da čovjek koji se odgaja u svjetlu kur’anskih ajeta: ”Allah voli dobročinitelje”, ”Allah je na strani onih koji Ga se boje i dobro čine”, ”U Allahovu vjeru pozivaj mudro i lijepim savjetom”, ”Ti si (Poslaniče) zaista na najvećem stepenu morala”, ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali”, i hadisa: ”Gospodin u jednom narodu je onaj koji najviše služi tom narodu”, ”Najbliži će mi na Sudnjem danu biti oni koji su imali najljepše ponašanje”, ”Da ispunim nečiju potrebu draže mi je nego da boravim mjesec dana u itikafu u svom mesdžidu”, ”Čovjek će biti siguran u svojoj vjeri sve dok ne prolije nedužnu krv (oduzme nevini život)”, ”Ko ubije onoga s kim su muslimani sklopili ugovor, neće osjetiti miris Dženneta”, i pomisli na teroristički akt, a kamoli ga izvrši. Zato odgovorno tvrdim da dovođenje selefizma ili bilo koje druge ideje, koja počiva na kur’ansko-sunnetskim principima, u bilo kakvu vezu sa terorizmom, predstavlja samo još jedan u nizu grubih nasrtaja na islam i muslimane, i ima za cilj odaslati u svijet (islamofobičnu) poruku o BiH kao zemlji straha i terorizma, i predstaviti je onakvom kakva ona nije, makar Zlatko Miletić tvrdio da je cilj upravo spriječiti islamofobe od takvog nauma.

Da smo bogdo na putu prvih generacija muslimana

Dobri prethodnici (selefu-s-salih), na čiju se tradiciju pozivaju selefije, bili su sušti primjer nesebičnosti, požrtvovanosti i altruizma. Teško da će ijedna generacija moći ponoviti ono što su oni, na putu stjecanja Božijeg zadovoljstva, bili spremni uraditi. O tome su napisani tomovi knjiga, a mi ovom prilikom donosimo nekoliko zanimljivih i poučnih fragmenata iz njihovih bogatih biografija. Zejd el-Jami je u kišnim noćima, sa bakljom u ruci, obilazio starice iz svoje četvrti i potpaljivao im vatru ukoliko one to same nisu bile u stanju učiniti ili su bile slabog imovinskog stanja. Po danu ih je obilazio i ispunjavao njihove potrebe, odlazio na pijacu i kupovao im ono što su tražile. Nadr ibn Šumejl priča za Šu’beta ibnul-Hadždžadža, poznatog hadiskog učenjaka, da je pokazivao visok, gotovo nedostižan, stepen samilosti i saosjećanja prema siromašnim ljudima. Hasan ibn Sinan je, za sebe, rekao: ”Da nije siromašnih ljudi, ne bih se uopće bavio trgovinom.” Amidžić Allahovog Poslanika, Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ”Draže mi je da se mjesec ili sedam dana stavim na raspolaganje jednom siromašnom domaćinstvu nego da svake godine obavim hadž.” Alija ibnul-Husejn, unuk četvrtog pravovjernog halife Alije, radijallahu anhu, pretvarao se da je škrt, da bi ljudi, tek pošto je preselio na bolji svijet, saznali da je on ustvari materijalno izdržavao stotinu porodica u Medini. Abdullah ibn Ferradž el-Vasiti stavio je vlastite usluge, baš kao što se imetak uvakufljuje, na raspolaganje svim muslimanima. Mogli su mu narediti da za njih obavi bilo koji posao, i on se ne bi protivio. Prenosi se da je Ibn Šubrume ispunio neku potrebu svom prijatelju, zbog čega mu je on kupio poseban poklon, ne bi li mu se djelimično odužio za njegovo dobročinstvo. Kada je došlo vrijeme da mu uruči poklon, Ibn Šubrume ga u čuđenju upita: ”Šta je ovo?” ”Ma to je skromna naknada za dobro koje si mi učinio”, odgovorio je on. ”Uzmi nazad svoj imetak, Allah ti se smilovao i oprostio ti grijehe, i znaj da nema svrhe živjeti onaj koji nije u stanju ispuniti potrebu svoga prijatelja, neka se odmah abdesti i neka klanja sebi dženazu!”, poduči ga Ibn Šubrume. Abdullah ibnul-Hasan ibnul-Husejn, radijallahu anhuma, priča: ”Došao sam kod Omera ibn Abdul-Aziza da ga zamolim za pomoć. Kada je saznao razlog moga dolaska, obratio mi se riječima: ”Slušaj me dobro! Drugi put pošalji svog izaslanika ili mi se obrati pismom, jer me stid i strah Allaha, dželle šanuhu, da se ponižavaš pred mojim vratima.” (www.islamway.com)  

Saff