Život mladih muslimanki u Ekvadoru
IslamBosna.ba – Grupa mladih žena u hidžabu vode živahan razgovor dok čekaju početak heftične islamske nastave. To je prizor koji bi se lahko mogao vidjeti u nekoj od džamija u Londonu, Kairu, Indoneziji ili New Yorku. Međutim, mjesto dešavanja je grad Quito, jezik je španjolski, a djevojke su Ekvadorke. Ovdje, u srcu, velikom većinom katoličke, Južne Amerike, neupadljiva zgrada u predgrađu glavnoga grada Ekvadora mjesto je okupljanja nekoliko hiljada muslimana koji žive u Ekvadoru. Bijeli zidovi, geometrijski dizajn, raskošan namještaj i police s islamskom literaturom čine prostranu unutrašnjost Islamico del Centro Ekvador (Islamski centar Ekvadora).
Razlozi zbog kojih su ove žene prešle (konvertirale) na islam su različiti i nisu suviše različiti od onih koji se mogu čuti od konvertita u Velikoj Britaniji. Maria Fernanda Novilla, 29-godišnja veterinarka, primila je islam i izgovorila šehadet u Centro Islamico del Ecuador prije tri godine. Njeno preobraćenje je došlo nakon nekoliko godina postupnog učenja o islamu. Znatiželja, u početku izazvana kontaktom s jednim predavačem na univerzitetu koji je bio musliman, na kraju je dovela do shvatanja da je islam pravi put.
Njeni roditelji nisu bili oduševljeni, strahujući što je njihova kćer prihvatila religiju o kojoj su malo toga znali i koju su povezivali s terorizmom. “Neki članovi moje porodice su konzervativni katolici”, objašnjava Maria, “pa je to bio šok i briga za njih. No, tri godine kasnije, oni su se pomirili sa mojim izborom i imam široku podršku. Još važnije je što sam ih uvjerila da nisu svi muslimani teroristi.”
Carla Celebioglu prešla je na islam prije pet godina sa 26 godina starosti. U to vrijeme je napustila Ekvador i otišla na studij u New York, gdje je upoznala mnogo muslimana i odlučila da sazna više o toj religiji. “Biti katolik za mene je bila stvar tradicije. Bilo je to nešto čemu su moji roditelji, djed i nana pripadali i to je nešto što se nije dovodilo u pitanje. Ali imala sam pitanja i tokom istraživanja islama našla sam odgovore na ta pitanja.”
Njena porodica je zapravo zadovoljna promjenom u njezinom ponašanju koje je inspirisano islamom. “Prije sam puno išla na žurke, ali sam postala manje hedonistički nastrojena, od kada sam postala muslimanka i moji roditelji su zadovoljni.” Ona opisuje njihov stav prema njenoj vjeri kao stav pun tolerancije.
Carla je mišljenja da se muslimani u Ekvadoru moraju otvoriti i boriti protiv neznanja, razgovarati s ljudima o islamu i educirati ih, a nikako se ne smiju izolirati. “Od 9 . 11. ljudi u Ekvadoru žele da saznaju više o muslimanima i islamu. Mi kao muslimani bi trebali biti oni koji kontaktiraju s ljudima druge vjere ili s onima koji nisu vjernici na način koji je daleko od držanja pridika ili predavanja.”
17-godišnja kći imama ovog islamskog centra i osnivača Francisca Carrere ima sasvim jedinstveno iskustvo, jer je ona druga generacija muslimana Ekvadoraca. Shahzady Suquillo opisuje odrastanje muslimanke u Ekvadoru kao “zanimljivo”. Jedina je od 500 učenika u školi koja nosi hidžab i to ne smatra negativnim ili pozitivnim, već prihvata stvarnost onakvu kakva jest.
Ona povlači paralele između latinoameričke i muslimanske kulture, kao što je između ostalog naglasak na gostoprimstvu. Razlike u vjerskoj praksi između sebe i svojih katoličkih prijatelja i susjeda ne vidi kao smetnju, jer je činjenica da obe religije pripadaju porodici monoteističkih religija i imaju puno zajedničkih osnova. Trenutna pažnja koja se poklanja islamu u svijetu dovodi do mnogo radoznalosti. Shahzady vidi ovo kao priliku da se i drugi informišu i da se razbiju mitovi.
Pošto je religija već sastavni dio života u Ekvadoru, Shahzady objašnjava da vjerski simboli, kao što je hidžab nisu politički simboli i ne smatraju se provokativnim, kao što je to slučaj u Francuskoj i drugim europskim zemljama. Nošenje hidžaba može skrenuti jednu vrstu pažnje i uvijek postoji neko ko pretpostavlja da je ona časna sestra, ali društvo općenito u Ekvadoru je opušteno po tom pitanju, navodi Shahzady.
Biti ekvadorski musliman ne znači biti osoba izvan mainstreama. Nedavno je Shazadyin otac pozvan od strane Narodne skupštine, zajedno s predstavnicima drugih manjinskih vjera, kako bi razgovarali o vjerskim privilegijama koje uživa katolička crkva i mogućnosti proširenja prava kako bi se obuhvatile sve vjere, ili potpuno ukidanje povlastica, kako bi sve religije bile jednake pred zakonom.
Baš kao što muslimani u Velikoj Britaniji nastoje uspostaviti britanski muslimanski identitet, muslimanske žene u Ekvadoru pokušavaju naći svoje mjesto u društvu koje ih želi razumjeti i prihvatiti.
Autor: Samia Rahman
Izvor: Guardian.co.uk
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba