Apartheid u Stocu stavljen na papir

Na 55 stranica “Pro memorie”, koju je sačinio Forum mladih Stolac, dokumentirana su najeklatantnija kršenja ljudskih prava u ovom gradu, i to u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva, socijalnog osiguranja, vjerske slobode, vlasništva, pravosuđa, prepravljanja povijesnog sjećanja, demografskog inžinjeringa, kulture i sporta.

Sudske presude

Već petu godinu zaredom Forum mladih Stolac obraća se ovim dokumentom zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u našoj zemlji.

Kako u razgovoru za naš list kaže predsjednik Foruma Nerin Dizdar, promijenilo se jedino to što je “Pro memoria” sada odštampana na 55 strana, za razliku od 2005. godine, kada ih je ovaj dokument imao dvadesetak.

– To znači da je opseg kršenja ljudskih prava u Stocu umnogome povećan. Zapravo, koliko su Bošnjaci koji su se vratili u ovaj grad odlučniji da, de facto, u njemu predstavljaju faktor toliko im se više krše njihova osnovna prava. Primjera je zaista napretek, a njihov intenzitet je čak porastao u protekloj godini – kaže Dizdar.

Da se u Stocu, prema riječima Dizdara, ali i prema sadržaju “Pro memorie”, u pravom smislu riječi, od kada su se Bošnjaci od 1998. godine u ovaj grad počeli vraćati, uistinu radi o klasičnom apartheidu, govore statistički podaci, sudske presude, odluke Općinskog vijeća …

Posljednji najočitiji primjer koji navodi “Pro memoria” je nedavno izglasana odluka Općinskog vijeća Stolac o izgradnji spomenika hrvatskim vojnicima u krugu Sultan Selimove džamije, nacionalnog spomenika BiH.

S obzirom na činjenicu da je, kako se konstatira u ovom dokumentu, ista općinska vlast prošle godine donijela i odluku o gradnji betonskih pijačnih objekata s druge strane džamije (i u ovom slučaju suprotno rješenjima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Uprave za inspekcijske poslove FBiH), “lokacija izgradnje je ciljano odabrana radi ponižavanja većinskog bošnjačkog stanovništva koje naseljava ovu užu gradsku jezgru”.

U 2009. godini je i Dom kulture, koji je ugovorom o zakupu još prije rata bio dodijeljen stolačkom Bošnjaku, odlukom OV Stolac u trajni posjed dat jednom Hrvatu. U potpunosti su po ovom pitanju zanemarene odluke Kantonalnog suda u Mostaru i Vrhovnog suda FBiH, ali i ultimativni zahtjev Pitera Bas-Bekera (Peter Bas-Becker), bivšeg zamjenika visokog predstavnika.

Evo još nekoliko primjera iz “Pro memorie”.

Odvojeni učenici

– U lokalnoj ispostavi Porezne uprave Federacije BiH nije uposlen nijedan stolački Bošnjak ili Srbin. Svi direktori i zamjenici direktora banaka, domova kulture i zdravlja, Duhanske stanice, Elektroprivrede, građevinskih preduzeća, kao i gotovo svi uposleni, dolaze iz reda hrvatskog naroda. U službama Općine Stolac uposlena je samo nekolicina Bošnjaka, umjesto 42 povratnika, što podrazumijeva odluka visokog predstavnika Wolfganga Petritscha o upošljavanju općinskih službenika u Stocu recipročno popisu stanovništva iz 1991. godine. Od blizu 4.000 bošnjačkih povratnika samo tri čovjeka su vraćena na svoja radna mjesta zbog specifične i jedinstvene prirode posla koji obavljaju – kaže se u ovom dokumentu.

Također, apartheid na svojoj koži osjete bošnjački učenici koji su u školi fizički razdvojeni od svojih vršnjaka hrvatske nacionalnosti. Još jedan od kurioziteta je objekt Doma zdravlja u Stocu, koji je rezerviran samo za hrvatske građane. Bošnjaci se moraju zadovoljiti jednom improviziranom ustanovom smještenom u privatnoj kući.

SDA je pala na ispitu

– Mislim da “Pro memoria” predstavlja mrlju u nacionalističkoj politici hrvatskih moćnika u Hercegovini, ali istovremeno i mrlju u političkoj karijeri kadrova SDA, koji se vole prikazivati kao zaštitnici bošnjačkog naroda, a ništa po tom pitanju ne čine. U Stocu su, nažalost, pali na ispitu – zaključuje Dizdar.

avaz