Postoje tri esencijalna kriterija koji se moraju primijeniti pri procjeni univerzalnosti bilo koje religije. Razmotrimo ih i procijenimo gdje se prema njima klasificira islam.
Jedan Stvoritelj
Prije svega, univerzalna religija mora biti zasnovana na potpunom vjerovanju u Jednog i Jedinog Boga, Vladara cijelog univerzuma. Trebalo bi biti očito razumskom biću da koncept univerzalnosti, po definiciji, isključuje bilo koju podjelu i protuvječnost vlasti koje kontrolišu univerzum.
Kad bi postojalo više bogova, uočile bi se razlike koje bi dovele do ratova. Ljudi koji preferiraju jednog boga nad drugim uvijek bi bili u konfliktu. U Kur’anu, knjizi koja je Božija riječ prema islamskom vjerovanju, može se naći objašnjena prethodna misao:
“Da Zemljom i nebesima upravljaju neki drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju.” (Kur’an, 21:22)
Savršeno harmonično kretanje Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda potvrđuje jednoću Stvoritelja te uniformnost zakona koji ga određuje. Ekologija, iako relativno mlada nauka, je ponudila nepobitne činjenice o međusobnoj zavisnosti i usklađenosti neuporedivih dijelova svemira. Zaista, univerzalnost svih prirodnih zakona očigledno potvrđuje jednoću Boga.
Nevjernici su skloni ignoriranju, zanemarivanju očiglednog i izbjegavanju razmišljanja o prirodnim zakonima.
“Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.” (Kur’an, 2:164)
Prethodno navedeni ajet ukazuje da lažni religijski koncepti, kao što su politeizam ili vjerovanje u trojstvo, ruše osnovne temelje univerzalnosti. Prema islamu, srž univerzalnosti je apsolutni monoteizam, tevhid. Korijen tevhida, te osnova islama, leži u izgovaranju jednostavnih riječi: “Nema boga osim Allaha.”
Allah u Kur’anu objašnjava šta znači tevhid:
“Reci: On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (Kur’an, 112:1-4)
Ovi ajeti, kao i mnogi drugi, kategorično i eksplicitno potvrđuju jednoću Stvoritelja. Bog ima apsolutnu vlast i kontrolu nad svim što je stvorio, On stvoreno održava i daje zakone prema kojima se sve ravna.
Princip jednakosti
Drugi bitan kriterij prema kome se procjenjuje univerzalnost religije je njena dostupnost cijelom čovječanstvu, neovisno o porijeklu, rasi, nacionalnosti i sl. Zaista, takva religija ne bi trebala davati prednost jednom narodu nad drugim.
Ako religija favorizira jednu rasu nazivajući njene pripadnike “odabranim ljudima”, jasno je da ta religija nije univerzalna. Kastinstvo, podjela ljudi na rase i uspostavljanje hijerarhijskog odnosa među njima, je primjer favoriziranja. Nasuprot ovakvom vjerovanju, islam insistira na jednoći Boga te jedinstvu naroda.
Bog u Kur’anu kaže:
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Kur’an, 49:13)
Jednakost svih ljudi pred Bogom je koncept izveden direktno iz principa jednoće Boga. Jedan Bog, jedno čovječanstvo, i jedna religija su temelji islama.
Potpunost religije
Treći kriterij je potpunost religije, što podrazumjeva uputu, objašnjene sve kodekse moralnog ponašanja koji određuju odnose među ljudima. Na taj način je onemogućeno djelovanje grupe ili pojedinca po hiru i bez razmišljanja.
Islam predstavlja sistem života. Kad isčitavamo Kur’an ili siru Poslanika, s.a.v.s., pronalazimo uputu i smjernice za sve relevantne aspekte života, uključujući politički, ekonomski, etnički i kulturni životni aspekt. Zapravo, islam ne priznaje sekularizam, odnosno razdvojenost religije od javnog života. U svakoj sferi života treba biti prisutna svijest o Bogu, stoga je nelogično odvajati javni posao od duhovnog. Muslimanu je zapovijeđeno da izjavi:
“Reci: klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (Kur’an, 6:162-163)
Islam je uspostavio jasan sistem održavanja civilnih prava, prava na brak, razvod i naslijeđe, kodeks oblačenja, ponašanja i razmišljanja, sve u svrhu obožavanja Boga. Također, objašnjena su i pravila o načinu upravljanja državom i pravila ratovanja.
Razmatrajući ove kriterije, logično je zaključiti da islam zaista ima sve karakteristike univerzalne religije.
Izvor: readingislam.com
Za IslamBosna.ba prevela: A.V.