Na srbijanskim potjernicama imena 10.000 Bosanaca i Hercegovaca
Srbijanskim vlastima jasno je da Ilija Jurišić iz Tuzle ni kriv ni dužan robija u beogradskom zatvoru, a svjesni su i da su njihove optužbe na račun Ejupa Ganića na staklenim nogama.
Jurišić je uhapšen i zatvoren u Beogradu, održano mu je suđenje i bez čvrstih dokaza osuđen je na višegodišnju robiju. Ejup Ganić uhapšen je prošlog ponedjeljka u Londonu na osnovu sporazuma potpisanog još 1901. godine između Srbije i Velike Britanije. Pri tome je zloupotrijebljena Evropska konvencija o ekstradiciji.
Krivičnu prijavu protiv Ganića, zapravo optužnicu za navodne ratne zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. ispisali su agenti srbijanske obavještajne službe i KOS-a još u maju 1993. godine, a ključne izjave dali su oficir bivše JNA Milutin Kukanjac i šef KOS-a Aleksandar Vasiljević. Beograd je sve to držao pod ključem da bi 2002. godine cijeli taj dosje preko vlasti Republike Srpske bio predat Haškom tribunalu.
Tadašnji glavni tužilac Haškog tribunala Karla del Ponte pismom upućenim 17. juna 2003. godine obavijestila je Trivuna Jovičića, srpskog oficira za vezu sa Haškim tribunalom, da nema dovoljno dokaza da bi se Ganić mogao smatrati odgovornim. Prema informacijama do kojih je došao Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, odgovor Del Ponteove zapravo je značio da ako postoji odgovornost, onda je ona na Milutinu Kukanjcu zbog hapšenja tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Iz RS je ta informacija upućena u Beograd koji, bez obzira na to, početkom prošle godine preko Interpola raspisuje potjernice za Ganićem i još 17 osoba. U julu je Interpol suspendovao te potjernice, ali zvanični London to nije uvažio.
Šta se onda krije iza svega? Koristeći Milorada Dodika i RS kao isturenog igrača, zvanični Beograd pokušava hapšenjem Ganića i neizručivanjem Ratka Mladića da sruši presudu Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH. Institut IFIMES iz Ljubljane tvrdi da time Srbija pokušava da izbjegne i spor pred međunarodnim sudom pravde na osnovu tužbe koju je podnijela Hrvatska, a srbijanski lobisti savjetuju Beogradu da uloži zahtjev za reviziju presude u sporu sa BiH. Naime, izručivanjem Ratka Mladića i promjenom optužnice protiv Radovana Karadžića, a kada se tome doda i presuda Međunarodnog suda pravde, realni su izgledi za reviziju presude kojom bi Srbija bila i definitivno proglašena krivom za agresiju na BiH i genocid. To bi BiH omogućilo da zatraži dobije i finansijsku odštetu od Srbije. Rok za taj postupak ističe za godinu dana.
– Prioritet srbijanske politike postao je Haški tribunal i Boris Tadić, predsjednik Srbije, podržao je Milorada Dodika u raspisivanju referenduma jer bi jedno od referendumskih pitanja bilo i da li građani RS podržavaju rad Haškog tribunala. Cilj je operativno opstruirati i zaustaviti Haški tribunal, diplomatsko-obavještajnim djelovanjem izazvati napade na Tribunal pa čak ga uz pomoć Rusije i Kine pokušati i zatvoriti – smatra ljubljanski Institut. Zvanična verzija srbijanske politike koju su ponudili aktuelnom glavnom tužiocu Seržu Bramercu jeste da se Ratko Mladić nalazi u Rusiji i da Rusija namjerno želi usporiti ulazak Srbije u EU, a u suštini postoji dogovor Rusije i Srbije da se održi što duži status Srbije na čekanju jer je poznato da je taj status i najprofitabilniji za jednu državu, navodi San.
Razjedinjenost BiH – politička i diplomatska – ide na ruku Srbiji. Kada se tome doda da je BiH obavještajno pod dominacijom srbijanske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) koja je nasljednica SDB-a. a koji je bio pod kontrolom ratnog zločinca Jovice Stanišića, slika postaje kompletna.
Sve u svemu, ako BiH ne zaustavi ofanzivu na sebe, onda ona postaje taoc Srbije u svakom smislu. Treba znati i to da se na potjernicama i spiskovima srbijanskih tajnih službi nalaze imena 10.000 Bosanaca i Hercegovaca i da svaki od njih može svakog časa biti uhapšen ako pređe granice BiH.
Britanac Džefri Najs, bivši tužilac Haškog tribunala, povezan je sa srbijanskim tajnim službama, nevladinim organizacijama u toj državi, a ima i naznaka o njegovoj savjetodavnoj ulozi u Srbiji.
– Džefri Najs je pokušavao sebi obezbijediti angažman u Sudu BiH I Tužilaštvu BiH. Bilo bi važno provjeriti šta taj britanski advokat-savjetnik zna o slučaju Ganić imajući u vidu da je vodio slučaj protiv Slobodana Miloševića – podvlači ljubljanski Institut.
(24sata.info)