Luković: Dodik uz pomoć Srbije ispituje granice strpljenja
Što više vrijeme prolazi od Srebrenice, u Srbiji stvari postaju sve gore. Tema ratnih zločina i odgovornosti Srbije za rat u BiH, još je tabu koji izaziva užasne reakcije u javnosti, kazao je u intervjuu za “Dnevni avaz” ugledni srbijanski novinar Petar Luković, koji je predložen za počasnog građanina Sarajeva, što njemu predstavlja “jednu od ljepših stvari u životu”.
On nema velikih očekivanja od priče o usvajanju rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije.
– Ona će možda biti donijeta, i to na smiješan način kojim će se relativizirati zločin. Čak i ta benigna rezolucija izaziva užasnu reakciju – sve vrste fašista, nacista, četnika, koljača digle su se u odbranu srpskog zločina. To je stari srpski hobi i zanimacija srpskog pučanstva – da se srpski zločini brane po svaku cijenu – kaže Luković.
Zašto je nakon toliko godina, presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, niza presuda u Haškom tribunalu… u Srbiji i dalje neizvedivo da se zločin u Srebrenici nazove svojim imenom – genocid?
– Zato što je sama državna politika u okviru onoga što radi Boris Tadić, koji neće dozvoliti tu vrstu radikalnog priznanja iz prostog razloga što on koketira s nacizmom, fašizmom, zbog čega je i politika Slobodana Miloševića ovdje još prisutna.
Nakon kosovskog izgrađen je i mit o srpskim herojima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, optuženima za najteže ratne zločine…
– Upravo tu je problem. Mi živimo mitove. To nije pitanje samo Srbije nego i BiH i Hrvatske… Kada bih bio doktor, rekao bih da je situacija u Srbiji bolesna, simptomi su vrlo opasni, to još nije normalna zemlja, nego zemlja koja ne samo da živi mitove nego živi u blesavoj, glupoj, kretenskoj i šizofrenoj iluziji da je potpuno nevina.
Koliko onda iskrenim ocjenjujete Tadićeva izvinjenja, poruke Beograda o punoj podršci BiH, regionalnoj saradnji?
– Naravno da nije iskren, to nikada nije bio, niti će biti. Postoji odnos prema entitetu koji se zove nešto nalik “republici šumskoj” ili kako se već zove. To je ljubav koja više nije samo politička nego je i erotska i privredna… ali odnos prema BiH ne postoji.
Ogleda li se u takvom odnosu prema RS i BiH podrška secesionističkoj politici entitetskog premijera Milorada Dodika?
– Nikada nećete čuti da Tadić ili njegov potrčko Vuk Jeremić podržavaju secesiju – dovoljno su pametni da to ne rade javno. Ali, ja ludim od njihove floskule: “Podržat ćemo sve o čemu se tri naroda dogovore.” A unaprijed znaju da postoji narod kojem je na čelu Dodik, koji je protiv svega. Tako Srbija pokazuje “principijelnost”, da joj je stalo do BiH, ali kada Dodik ili bilo ko iz RS ima kakav finansijski, kriminalni problem, tada Srbija bezuslovno staje uz njega i poziva se na Dejtonski ugovor i posebne veze…
Mislite li da bi se jednako tako Srbija postavila i u priči o podjeli BiH?
– Dodik uz pomoć Srbije ispituje granice strpljenja svijeta. I ne usuđuje se raspisati referendum o podjeli BiH, jer ma koliko impotentna i povremeno bila glupa ta međunarodna zajednica, ona neće dozvoliti novo ludilo u BiH.
Ali, zato je održavanje visokog intenziteta problema specijalnost Srbije. Ona na tome vrijedno radi uz nekoga kao što je Dodik, koji se ne čini normalnim čovjekom u bilo kojem pogledu. Podržavati nekoga ko tako izgleda, govori i ponaša se, dovodi nas do zaključka da se Srbija još nije odrekla luđačkih, šizofrenih ambicija. One i dalje postoje, iako ideja o velikoj Srbiji danas izgleda smiješno.
Balkan na posmatranju
– EU nije spremna za nas, niti smo mi spremni za EU. Svi mi na Balkanu nosimo strašan teret ratnog naslijeđa. EU nas pod staklenim zvonom posmatra kao neke rijetke insekte, prati naše ponašanje i razmatra ima li ikakve koristi od nas. Mislim da će to posmatranje još trajati – kaže Luković.
Avaz