Crna Gora: Slučaj Bukovica pred tamnošnjim sudom
U nastavku suđenja državi po tužbi Bukovčanina Osmana Durguta svjedočili tadašnji policijski službenici.
Pred sudijom Osnovnog suda u Podgorici Sonjom Drašković juče je nastavljeno suđenje državi po tužbi Osmana Durguta iz sela Čejrenci, Bukovica, koji je tužio državu za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova, straha i povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti.
Pred sudom su juče, u svojstvu svjedoka, izjave dala dvojica policijskih kjafira koji su 1. 11. 1992. godine učestvovali u pretresu kuća mještana Bukovice, Goran Zindović i Slaviša Svrkota. Oni su negirali da je bilo koji Bukovčanin maltretiran, kao i to da nijesu učestvovali u iseljevanju ljudi muslimansko–bošnjačke narodnosti iz tog kraja, te da nije bilo nikakve zloupotrebe službenih ovlašćenja.
O akciji pretresa i privođenja, kako tvrde, postoji video zapis “koji je korišten u sudskom postupku u kojem su svi tada privedeni Bukovčani osuđeni za nelegalno posjedovanje oružja”.
Durgut je u tužbi naveo da je grupa policajaca, među kojima Zindović, Svrkota, Lale Ostojić i Šubarić, kritičnog dana došla pred njegovu kuću sa obrazloženjem da imaju nalog za pretres, zbog indicija da se u kući nalazi oružje i vojna oprema.
Naredili su mi da izađem i kada sam malo odmakao počeli su njih nekoliko da me tuku kundacima od puške, šakama, čizmama i ne znam čime još, tvrdi Durgut.
Zindović i Svrkota su kazali da je povod policijske akcije, kojom je rukovodio sadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović i Vuk Bošković, sadašnji savjetnik predsjednika Filipa Vujanovića, bilo rasvjetljavanje dvostrukog ubistva, zapljena oružja, municije i bombi koju su mještani nelegalno držali u kućama.
U Bukovicu sam bio tokom 1992. godine u sklopu policijskih snaga koje pretresale objekte i teren određenih domaćinstava, ali se ne sjećam da li sam bio i kod ove porodice. Lično nijesam vršio nikakav pretres jer sam tada bio pomoćnik komandira za javnu bezbjednost. Moj posao je bio da postavim obezbjeđenje oko kuće koja se pretresa, lagao je Zindović koji je sada zaposlen u Agenciji za nacionalnu bezbjednost.
Svrkota, tada pomoćnik vođe sektora na terenu Bukovice, lagao je da se radi o “strašnoj zamjeni teza”, te da “duž granice, 12 kilometara od Goražda, za četiri mjeseca nije ostao nijedan nezapaljen objekat, ni srpski ni muslimanski”.
U akciji je učestvovalo preko 100 policajaca. Tu(u tužbi) piše da se pucalo. Ako se opali metak u ratnoj zoni, znate šta je to. Nije bilo ni fizičkog, ni psihičkog maltretiranja Osmana Durguta. Onog momenta kada smo u kući našli oružje, on se smatrao uhapšenim i normalno je da je imao jače obezbjeđenje. Nije moglo doći do bilo kakvog maltretiranja ni njega, ni ostalih, jer se u svakom trenutku tu nalazilo više komandira i policajci bi bili suspendovani, lagao je Svrkota.
Svrkota je negirao i navode tužbe u kojoj Durgut kaže da su mu od pucnja pored glave oštetili sluh, te da nije bilo besciljne pucnjave jer ako bi neko opalio makar jedan metak, to bi bila uzbuna za čitavu policiju.
U procesu, za koje je naredno ročište zakazano za mart, trebalo bi da svjedoče i Lale Ostojić, Fazila Durgut i Himza Tahirović.
Svjedok: Šutirao ga jer nije znao pjesme
Svjedok Idriz Durgut, koji je također podnio tužbu za naknadu štete protiv države, juče je ispričao da su ih policajci tukli. Odveli su me iz kuće na livadu. Tamo je već sjedio Osman. Bio je preplašen, modar, krvav po licu, sa zatvorenim okom. Svrkota je puštao guslarske pjesme i tjerao ga da pjeva, ovaj je počinjao, ali nije umio. Svrkota ga je šutirao nogama u predjelu stomaka i leđa. Šubarić i Ostojić su se najviše isticali, oni su se najviše iživljavali na meni i Osmanu. Nakon više od sata krenuli smo ka Pljevljima, a maltretiranje se nastavilo i na putu do tamo. Na ulazu u Pljevlja, policajci su svratili u kafanu a mi smo sve vrijeme iz auta morali da držimo tri prsta, ispričao je Idriz.