Zadnja stanica: dno Atlantika
IslamBosna.ba – I podzemni vozovi („metro“, „subway“) stare. Šta uraditi tada s njima? Mogli bi se raskomadati i stare metale ponovo iskoristiti. Ali šta činiti ako se na njihovoj konstrukciji nalazi i azbest? Ono što je već decenijama čuvalo od požara i drugih štetnih utjecaja, u starosti postaje problem. „Bacimo ih u more!“ su bile riječi jednog čovjeka iz rukovodstva Nju Jorka. Lahko se može predvidjeti reakcija na takvu izjavu: „Zagađujemo okoliš!“. Međutim, more baš profitira od takvih poteza.
Danas, nakon par godina i preko hiljadu potopljenih vagona, i zaštitnici okoliša i prirode odobravaju ovakav postupak.
Vagoni se pripreme za svoju „zadnju stanicu“ tako što im se sve odstrani i ostane samo konstrukcija vagona koja teži oko devet tona. Azbest se ne odstranjuje, pošto u vodi ne može nikakvu štetu načiniti (prema sprovedenim istraživanjima). Nakon što se spreme, kamioni ih transportuju do obala Nju Džerzija, Virdžinje ili drugih gradova na istočnoj obali SAD-a. Sa brodova „lete“ u more i za samo par sekundi nestaju u Atlantiku. Na dubini od oko dvadeset metara vagone ubrzo pune novi „putnici“. Vagon se jako brzo oblaže školjkama koje su izvor hrane mnogim drugim životinjama.
Ideja o vještačkim morskim grebenima nije ni mlada. Najveći vještački greben je nosač aviona „Oriskany“, 1945. godište, a potopljen je 2006. godine pred obalom Floride. Amerika je međutim doživjela i promašaje kada su u pitanju vještački grebeni. U 70-im godinama su potopljene stotine hiljada autoguma. Samo su privremeno poslužile kao vještački grebeni. Ubrzo su se otrgli od lanaca koji su ih držali na dnu mora, te su svojim lutanjem po moru uništili mnogo prirodnih grebena. Postavlja se pitanje koliko će i vagoni opstati, a već postoje indicije da mnogi od njih truhnu.
IslamBosna
