Zaštićeni svjedok izjavio da su šešeljevci činili zločine u Mostaru

Šešelj je u unakrsnom ispitivanju to negirao, tvrdeći da mu se “pripisuju zločini raznoraznih bandi, od kojih su se neke možda predstavljale kao šešeljevci”.

Tvrdio je da svjedok u izjavama, datim po hapšenju vlastima BiH 1996. i policiji jedne strane zemlje 1998., nigdje nije pomenuo šešeljevce kao počinioce, iako je kao vinovnike naveo poimence Srbe iz Mostara.

Lider Srpske radikalne stranke optužen je za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93.

Svjedok VS-1067 – koji je, prema sopstvenim riječima, u kritično vrijeme bio pripadnik srpske paravojne formacije “Ćićolina” – izjavio je da je grupa od 50-60 šešeljevaca stigla u Mostar početkom aprila 1992. iz Srbije.

“Govorili su da su iz SRS, neki su imali i članske karte, i da ih je poslao Vojislav Šešelj”, rekao je.

VS-1067 posvjedočio je da su pripadnici te jedinice “bili umiješani u ubistva više od 200 muslimana i Hrvata na lokacijama Uborak, Zjemlja i Vrapčići, sredinom juna 1992.”

Napomenuo je, međutim, da svojim očima nije vidio nijedno ubistvo, ali da je bio očevidac zakopavanja tijela i da su se počinioci sami hvalili zlodjelima.

Kao vođe šešeljevaca označio je izvjesnog Miću Dražića, a potom i Srećka Vranjanca.

Svjedok je opisao da su pripadnici te jedinice “pljačkali, maltretirali i svašta radili i da nikome nisu polagali račune” u Mostaru u kojem je u aprilu i maju 1992. “vladao haos i bezvlašće”, iako je kontrolu nad gradom trebalo da ima JNA kojom je komandovao tadašnji pukovnik Momčilo Perišić.

VS-1067 sugerisao je da je JNA kontrolisala ulaze u Mostar, koji niko nije mogao da napusti bez dozvole, a da su paravojne snage, poput šešeljevaca, u gradu djelovale nekontrolisano.

“I Srbi su ih se plašili, zato što su se ubijali i međusobno, bili su skroz divlji”, kazao je svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Šešelj je tvrdio da je jedina prava grupa dobrovoljaca SRS, koju je predvodio izvjesni Oliver Denis Baret, napustila Mostar zajedno sa JNA, “25. maja 1992”, i da nije počinila nijedan zločin.

Na pitanje zna li za ijedan zločin te jedinice, svjedok je odgovorio negativno, ostajući, međutim, pri iskazu da su šešeljevci koje je optužio za učešće u zločinima sami tvrdili da su članovi SRS, poslati iz Srbije.

Šešelj je uzvratio tvrdnjom da su se oni “lažno predstavljali”.

“Meni je savjest čista što se tiče dobrovoljaca SRS, da nisu počinili nijedan zločin. A ako se neko lažno predstavljao, o tome treba izvesti činjenično stanje, a to nije moj posao”, rekao je.

Optuženi je zatim predočio da svjedok, pošto su ga 1996. pod sumnjom za ubistvo uhapsile vlasti BiH, dao izjavu u kojoj je kao počinioce zločina u Uborku, Vrapčićima i Zjemljima nabrojao 14 lokalnih Srba, ne pomenuvši nijednom šešeljevce.

Šešelj je napomenuo da su za te zločine vlasti BiH optužile 30 Srba iz Mostara i okoline.

Ispitivanje svjedoka VS-1067 danas je završeno, a suđenje Šešelju biće nastavljeno 16. februara, zato što je sljedeći svjedok, koji je trebalo da se pred Tribunalom pojavi iduće nedjelje, bolestan.

Onasa