Poslanica Muslimanskoj omladini (Šehid Hasan El-Benna)

IDEOLOŠKA (IMANSKA ) VEZA

Sada, kad si spoznao navedeno, znaj, Allah te pomogao, da Muslimanska braća dijele ljude, s obzirom na odnos prema njima, na dvije grupe: grupa koja vjeruje u ono u šta vjeruju i oni; u Allahov din, Knjigu, poslaničku misiju Njegovog Resula i sve ono sa čime je on došao. Za njih smo vezani najsvetijom vezom, imanskom (ideološkom, doktrinarnom) vezom, a ona je za nas svetija od krvne i domovinske veze. Oni su naš najprisniji narod, prema kojem osjećamo bliskost i nježnost, za kojeg radimo, kojeg branimo i zalažemo za njega svoj život i imetak bez obzira u kojoj zemlji živjeli i ma kojeg porijekla bili. Druga grupa nije takva i za nju nas ne veže ova vrsta veze. Prema njima smo miroljubivi sve dok su oni takvi prema nama, želimo im dobro sve dok se sustežu od agresije i neprijateljstva prema nama. Veza između nas i njih je veza poziva (da’weta). Dužni smo ih pozivati onome na čemu smo mi, jer je to za dobrobit cijelog čovječanstva, pri tome upotrebljavajući metode i sredstva koja je odredio i precizirao islam. Ko od njih izvrši agresiju i napadne nas, odbit ćemo tu agresiju i napad najboljim sredstvima kojima se odbija napad neprijatelja. Evo argumenata za to iz Allahove Knjige:

«Samo su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata» (El-Hudžurat, 10).

«Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas radi vjere i koji vas iz vatana ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični, ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas radi vjere i koji vas iz vatana vašega izgone i koji pomažu da budete prognani.» (El-Mumtehine; 8-9).

   Nadam se da sam dovoljno otkrio i pojasnio ovaj aspekt našeg poziva – pokreta tako da ti više neće biti nepoznat ili nejasan. Valjda ćeš poslije toga znati kojoj grupaciji pripadaju Muslimanska braća.

VJERSKA  RAZMIMOILAŽENJA

   Sada ću govoriti o stavu našeg poziva – pokreta prema vjerskim razmimoilaženjima pravnim (mezhebskim) mišljenjima.

OKUPLJANJE, A NE  RAZILAŽENJE

Znaj, Allah te uputio u vjeru, na prvom mjestu da je poziv – pokret Muslimanske braće opći, ne pripada posebnoj grupaciji ili sekti, ne priklanja se nijednom mišljenju poznatom kod ljudi po posebnoj boji i karakterističnom obliku i strukturi. On se okreće i usmjerava na suštinu vjere.

Želimo jedinstvo pogleda i ambicija kako bi aktivnost i rad bio korisniji i produktivniji. Poziv – pokret Muslimanske braće je bijel i čist, on je uz istinu ma gdje ona bila, želi konsenzus, a prezire izdvajanje. Podijeljenost i pocijepanost su ono najgore i najteže što je pogodilo muslimane. Temelj njihovih pobjeda bili su bratska ljubav i jedinstvo. A ono što je vrijedilo za prva pokoljenja ovog ummeta vrijedi i za posljednja. To je osnovni princip  i pravilo, poznati cilj svakog brata muslimana i čvrsto ukorijenjena doktrina (akida) u našim bićima, a od te osnove polazimo i na nju se pozivamo.

RAZLIČITOST  JE  NUŽNOST

Mi vjerujemo, pored gore navedenog, da je razmimoilaženje u pojedinim pravnim (fikhskim) pitanjima neizbježnost. Nemoguće je postići istomišljenost u tome iz više razloga, u koje spadaju:

– Različiti nivo inteligencije i umne snage kad je u pitanju ekstra dizanje i derivacija propisa iz izvora islamskog prava, poznavanje i nepoznavanje argumenata, poniranje u dubine pojmova i značenja njihove međusobne povezanosti. Vjera se zasniva na ajetima i hadisima koje um shvata i tumači u okviru jezika i njegovih pravila. Ljudi se u tome razlikuju i nužno dolazi do različitih rezultata.

– Širina znanja i obrazovanja i njegova uskost; do nekog je doprlo nešto što nije doprlo do nekoga drugog, i saznao je ono što neko drugi nije, i obratno. O ovome svjedoče i riječi imama Malika upućene Ebu Dž´aferu: »Ashabi Allahovog Poslanika razišli su se po različitim gradovima, a svaki od njih ponio je određeno znanje i prenio ga narodu među koji je došao. Ako bi ih prisilio na jedno mišljenje, došlo bi do pomutnje»

– Različitost mišljenja i sredina; ova različitost katkad zahtijeva različitu pripremu. Imam Šafija izdavao je fetve u Iraku po jednom mišljenju, a u Egiptu je izdavao fetve po drugom mišljenju. U oba slučaja postupao je shodno onome što je smatrao istinitim, pravednim i sukladnim duhu šerijata;

– Unutrašnji odnos srca i pouzdanje u predaju hadisa prilikom slušanja i prenošenja. Katkad je prenosilac hadisa (ravija) povjerljiv i pouzdan (sika) kod nekog imama, a nepouzdan (medžruh) kod drugog iz njemu poznatih razloga;

– Razmimoilaženje o pitanju određenja jačine argumentacije i snage dokaza; neko daje prednost postupku i praksi ljudi (praksi stanovnika Medine, ili praksi prenosilaca hadisa) nad ahad hadisom, a drugi to ne smatra ispravnim, itd.

                 

NEMOGUĆ JE KONSENZUS O MANJE VAŽNIM PITANJIMA (FURU´)

Gore spomenuti razlozi daju nam za pravo da vjerujemo da je konsenzus o nekom sporednom pitanju nemoguć. Zapravo, on je u suprotnosti s prirodom vjere. Allah dž.š. želi da ova vjera bude univerzalna i za sva vremena. Zato je ona fleksibilna i lahka, bez učahurenosti i tvrdokornosti.

NALAZIMO OPRAVDANJE ZA ONE KOJI IMAJU DRUKČIJE MIŠLJENJE

Uvjereni smo u gore spomenuto pa uvažavamo opravdane razloge onih koji imaju drukčije mišljenje od nas o nekim sporednim pitanjima. Smatramo da ovo razmimoilaženje ne smije biti preprekom duhovne veze, jedinstvu srca, međusobnoj ljubavi i suradnji, jer nas pojam islama sve obuhvata svojom širinom i dubinom. Zar nismo muslimani i mi i oni? Zar ne želimo postupati tako da naša srca budu smirena i spokojna radi naših postupaka, a i oni isto tako? Zar nismo dužni željeti našoj braći ono što želimo sebi?

Zašto onda, razmimoilaženje i nesuglasice?

Zašto naše mišljenje ne bi bilo predmetom njihovog razmatranja i proučavanja, kao što je njihovo mišljenje kod nas?

Zašto se ne sporazumijemo u atmosferi međusobnog povjerenja, uvažavanja, ljubavi i srdačnosti, ako postoje razlozi za ovo sporazumijevanje?

Ashabi Allahovog Poslanika a.s., razmimoilazili su se i davali različite fetve, pa je li to dovelo do razilaženja njihovih srca? Je li pocijepalo njihovo jedinstvo i njihovu duhovnu vezu? Svakako da nije, a slučaj ikindijskog namaza u Kurejzi to najbolje potvrđuje. Ako su se ashabi razilazili po nekim pitanjima, a oni su živjeli u doba Poslanika a.s., i najbolje poznavali propise, zašto onda da se mi sukobljavamo oko manje važnih i sporednih pitanja? Ako su se imami, najbolji poznavaoci Kur´ana i Sunneta, razilazili i polemizirali o pojedinim pitanjima, zašto to ne bismo mogli i mi?

Ako je došlo do razmimoilaženja u najpoznatijim fikhskim propisima, kao što je ezan koji se uči svaki dan pet puta, a i brojni hadisi o tome govore, šta je tek sa manje poznatim sporednim pitanjima koja se baziraju na mišljenju i idžtihadu? Ima tu  i drugi vrlo važan momenat o kome treba razmisliti.

Naime, ranije su se ljudi, kad bi se razmimoišli  o nekom pitanju, obraćali halifi, a uvjet da bi neko bio halifa je imamet – poznavanje vjerskih propisa, i on bi presuđivao među njima, a njegova presuda rješava spor i šerijatski eliminira nesuglasice. A gdje je danas halifa?

Ako je to tako, onda je najbolje muslimanima da traže (izaberu) kadiju i izlože mu svoje probleme, jer njihovo razmimoilaženje, bez institucije kojoj bi se obratili, samo će ih odvesti  u nove sporove i nesuglasice.

Muslimanska braća znaju sve ove momente i stoga su oni širokogrudni prema onima koji imaju drukčije mišljenje.

Smatraju da svaki narod ili grupacija ima određeno znanje i da u svakom pozivu – pokretu ima i istine i neistine. Oni se trude da prihvate i u praksi provedu ono što je ispravno i istinito i pokušavaju na lijep način uvjeriti suprotnu stranu u ispravnost svoga mišljenja. Ako se zadovolje i prihvate njihovo mišljenje – dobro je, a ako se ne zadovolje i odbiju ga – smatramo ih braćom po vjeri i molimo Allaha dž.š. da uputi i nas i njih. To je programska orijentacija Muslimanske braće kad je u pitanju njihov stav prema onima koji imaju drukčije mišljenje u pravnim (fikhskim), manje bitnim pitanjima. Mogu to rezimirati u jednoj rečenici: Muslimanska braća dozvoljavaju različitost mišljenja u spomenutim pitanjima, preziru fanatičnu privrženost  nekom mišljenju i isključivost, pokušavaju dokučiti istinu i privoliti ljude istini na najljepši i najljubazniji način.

DIJAGNOZA KAO KORAK DO IZLJEČENJA

Brate, znaj i nauči da je primjer naroda i zajednice, kad su u pitanju njihova snaga i slabost, mladost i starost, zdravlje i bolest, kao i primjer pojedinca. Tako, pojedinca u određenom vremenu vidiš zdravog, čilog, punog snage, a potom ga vidiš u raznim mahanama i bolestima, njegova snažna tjelesna konstrukcija oronula je i ophrvana bolovima, žali se i ječi sve dok mu ne dođe Allahova milost u vidu vještog ljekara, koji zna odrediti bolest, stručnog u dijagnozi i iskrenog u propisivanju lijeka. I, poslije izvjesnog vremena vidiš ovog bolesnika kako mu se vraća snaga i zdravlje. Možda poslije liječenja bude i zdraviji i bolji nego prije. Takav je slučaj  i sa narodima. Pogađaju ih razne nedaće koje prijete uništenjem njihovog egzistencijalno-historijskog bića, nagrizaju temelje njihovog bivstvovanja, zahvatajući – poput bolesti – sve pore njihovog bića. Tako oni postaju slabi, nemoćni, privlačan plijen svim nasrtljivcima i eksploatatorima. Nisu u stanju odgovoriti adekvatno ovim izazovima i nasrtajima. Liječenje ovog stanja naroda se sastoji iz tri elementa:

1. Otkrivanje mjesta bolesti,

2. Strpljivo podnošenje bolova tokom liječenja,

3. Iskusan liječnik koji će marljivo obavljati svoju dužnost sve dok Allah dž.š. ne da izliječenje.                                                                                                                                                                                      

SIMPTOMI

Naučili smo iz iskustva i životnih nedaća da su bolesti istočnjačkih (muslimanskih) naroda raznovrsne i mnogostrane, s mnogim simptomima koji su obuhvatili sve aspekte njihovog života. Politička strana njihovog  života pogođena je kolonijalizmom njihovih neprijatelja, a stranačjem, nesuglasicama i razdorom svojih sinova. Ekonomska sfera pogođena je i zaražena širenjem kamatnog sistema i ovladavanjem stranih kompanija prirodnim bogatstvima njihovih zemalja. Idejna sfera preplavljena je anarhijom, bezbožništvom i ateizmom koji ruši njihovu vjeru i najveće etičke vrijednosti. Društvena snaga pogođena je raskalašenošću, nemoralom, napuštanjem sistema vrijednosti naslijeđenim od časnih predaka, s lijepom imitacijom Zapada koja prodire i zahvaća sve pore života, kao što zmijski otrov prodire u tijelo i krv trujući ga. Ova sfera je također pogođena sekularnim zakonima koji ne osuđuju zločinca, preodgajaju napasnika, ne odvraćaju nasilnika, niti mogu ijednog momenta zamijeniti i nadomjestiti nebeske (objavljene) zakone koje je ustanovio Tvorac svih stvorenja, Vladar svega, Gospodar i Odgajatelj duša i njihov Stvoritelj, kao što je pogođena (tj. društvena strana njihovog života) anarhijom u obrazovnoj i odgojnoj politici koja sprječava pravilno usmjerenje mladih naraštaja, nosilaca budućeg razvoja i prosperiteta. Duhovna strana njihovog života pogođena je ubitačnim očajem, indiferentnošću, sramotnim kukavičlukom, poniženjem i egoizmom koji onemogućavaju djelovanje i žrtvovanje i preobražavaju borbenu mudžahidsku zajednicu u zajednicu igrača, zabavljača i glumaca. Šta se može očekivati od zajednice (ummeta) na koju su se zajednički okomili svi ovi faktori: kolonijalizam i stranačje, kamatni sistem i strane kompanije, ateizam, nemoral i anarhija u obrazovnom i zakonodavnom sektoru, beznadežnost, egoizam, kukavičluk, zadivljenost neprijateljem do te mjere da to vodi njegovom imitiranju i povođenju za njim u svemu što dolazi  do njega, a naročito u onome što je loše i neprihvatljivo? Samo jedna od ovih bolesti dovoljna je da ubije i uništi i vrlo napredne zajednice, a kamoli kad se sve prošire u svakoj zajednici pojedinačno! Da ovi istočnjački narodi (muslimanski), koje njegovi neprijatelji drže na uzdama iz daleka, zaražavajući ih kontinuirano virusima i bacilima, nemaju imunitet i unutarnju snagu – nestali bi sa lica Zemlje. Ali Allah dž.š. to ne dozvoljava, a ni vjernici. Brate, ovo je dijagnoza Muslimanske braće o bolesti ovog ummeta. A ovo je ono što rade i poduzimaju na putu ozdravljenja ove zajednice i povratka njene snage i vitalnosti.

 

NADA   I  OSJEĆAJ

Želim da znaš, brate, prije nego što ti počnem govoriti o ovome «sredstvu», da mi ne očajavamo, da se nadamo velikom dobru i da smo ubijeđeni da su taj veliki očaj i beznadežnost jedina prepreka na putu do uspjeha. Ako ojača nada u našim dušama, postići ćemo veliki uspjeh, inšallah. Zato mi ne očajavamo, niti očaju ima mjesta u našim srcima, hvala Allahu dž.š.

Sve što se događa oko nas jača našu nadu, uprkos pesimizmu pesimista. Ako posjetiš bolesnika i nađeš ga u stanju šutnje i nepomičnosti nakon što je mogao govoriti i kretati se, osjećaš blizinu njegovog kraja, težinu njegove bolesti i izlječenja. Ali, ako je situacija suprotna i zatekneš ga u stanju govora i pokretljivosti nakon stanja šutnje i nepokretljivosti, osjećaš blizinu njegovog ozdravljenja. Poodavno je istočnjačke (muslimanske narode) zahvatio period dekadencije, pasivnosti i mrtvila. Već su se i umorili od ove nepokretnosti i letargije.

Ali, danas oni već prolaze kroz fazu sveopćeg buđenja i preporoda u svim segmentima života. Velika previranja i snažni osjećaji prožimaju mase. Da nije težine okova (realnosti), s jedne strane, i anarhije kad je u pitanju usmjerenje i kanaliziranje ovih kretanja, s druge strane, ovaj preporod i buđenje dali bi najbolje i najpoželjnije rezultate. Ovi okovi zasigurno neće trajno ostati okovima i preprekom. Jer, vrijeme je promjenljivo. Između dva treptaja oka, Allah dž.š. mijenja stanje iz jednog u drugo. Izgubljen i zalutao, neće uvijek ostati takav. Jer, poslije lutanja dolazi uputa, a poslije anarhije – stabilnost i red. Allahu dž.š. pripada zahvala prije svega i poslije svega. Zato mi nikada ne očajavamo. Allahovi ajeti, hadisi Njegovog Poslanika a.s., i Njegov Sunnet (zakonitost) u odgoju naroda i njegovom preporodu nakon stagnacije i gotove propasti, o čemu nam ukazuje na veliku nadu  i upućuje na put pravog preporoda i buđenja. Muslimani bi trebali znati ako hoće da znaju i uče.

U suri El-Kasas čitaš i učiš ajete:

»Ta Sin Mim. Ovo su ajeti Knjige jasne! Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio, jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio. A mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji  vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono radi čega su od njih strahovali.» (Al-Kasas, 1-6)

Učiš ove ajete i vidiš kako zlo i neistina u određenim vremenima bujaju, nadvladavaju, ponose se svojom snagom, sigurne su u svoju moć, pa gube iz vida da ih oko Istine posmatra i prati. I u trenutku dok se one (neistina i laž) raduju svom stanju i pozicijama, Allah dž.š. moćno i snažno ih eliminira. Njegova volja i moć pritiču u pomoć nemoćnima i potlačenima i vidiš odjednom kako se neistina (batil) iz temelja ruši, a građevina istine podiže na čvrstim i stabilnim temeljima i osloncu, a njene pripadnike vidjet ćeš kao pobjednike.

Nakon ovih i sličnih ajeta Mudre Knjige, nema mjesta očaju i beznađu u nekom muslimanskom narodu koji vjeruje u Allaha dž.š., Njegovog Poslanika i Njegovu Knjigu.

Kada će muslimani, konačno, početi shvaćati i razumijevati Allahovu Knjigu? Zbog ovoga, brate, a ima ga dosta u Allahovoj vjeri, Muslimanska braća nikada nisu gubila nadu u Allahovu pomoć ovim narodima, bez obzira na sve prepreke koje im stoje na putu i u svjetlu ove nade rade marljivo i predano. A što se tiče sredstva o kojem sam ti obećao govoriti, to su, ustvari, tri temelja – odrednice na kojima se bazira ideja i misao Muslimanske braće:

1.   Pravilan program: Braća su ga našli u Allahovoj Knjizi, Sunnetu Njegovog Poslanika i propisima islama, na ispravan način shvaćenim, čistim od svih natruha i izmišljotina. Zato su oni prionuli izučavanju islama, na ovoj osnovi, obuhvatno, studiozno i seriozno.

2.   Realizatori – vjernici: Zato su se Braća obavezala realizirati i primijeniti ono što su shvatili  iz Allahove vjere, bez popuštanja i savitljivosti. Oni, hvala Allahu dž.š. vjeruju u svoju ideju, sigurni su u svoj cilj, ubijeđeni su u Allahovu pomoć i podršku sve dok u ime Njega rade i slijede uputu Resulullaha a.s.    

3.   Odlučno i pouzdano vođstvo: Muslimanska braća su ga, također, našli i oni su mu pokorni i pod njegovom zastavom rade.

Ovo je, brate, ukratko što sam ti htio kazati o našem pozivu – pokretu, a to je  iskaz koji ima svoje značenje, a ti budi Jusuf (tj. tumač i komentator) ovih snova. Ako ti se ovo dopada, pruži nam svoju ruku da radimo zajedno na ovome putu. Allah je garant naše i tvoje pomoći, On nam je dovoljan, divan li je On Garant i Pomagač!