Etiketiranje iz neznanja: Vehabije nisu bauk
U zadnje vrijeme, u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu, svi muslimani koji nose bradu i skraćene pantalone, a koji su etiketirani kao vehabije, obično se dovode u vezu sa različitim terorističkim aktima i smatraju se uzrocima brojnih društvenih problema.
Kako za San ističe profesor sarajevske Medrese Mustafa Spahić, za tako nešto nema opravdanog razloga i “ti ljudi ni krivi ni dužni, nose tu etiketu i na udaru su samo zato što su drugačiji”. Prema njegovim riječima, najgore je to što su ljudi iz neznanja i predrasuda vehabije već unaprijed proglasili teroristima i ekstremistima, te ih osudili, ne ulazeći u suštinu njihovog učenja…
“Ja nikada riječ “vehabija” ne izgovaram, jer se ta riječ upotrebljava i zloupotrebljava krajnje pežorativno i negativno u političkom smislu, i ona zadobiva jedno ekstremističko značenje. Zadobiva ustvari značenje “megazločinca 21. vijeka”. Zaista je nevjerovatno da su pravni i moralni sistemi građanskog društva, koje počiva na vladavini prava, toliko pali da ljude etiketiraju po vanjskim obilježjima kao što su kratke pantalone ili brada i da ih automatski poistovjećuju sa nekom krivičnom radnjom. Ja mislim da se tu više ne radi ni o kakvim bradama, nošnji i slično, radi se o jednom sveukupnom urušavanju svijeta”, ističe Spahić. Njega posebno zabrinjava to što se “urušava svjetski poredak, kako ekonomski tako i pravni”.
“Kad se počnu ljudi etiketirati po nekom vanjskom izgledu, ne ulazeći u suštinu njihovog učenja, ponašanja, odnosa, onda dolazi do pada kompletnog svjetskog sistema. A dokaz je i prethodna godina, koja je označila urušavanje svjetskog ekonomskog, privrednog i monetarnog sustava svijeta”.
Na BiH je od 1992. godine do 1996. godine, pred čitavim dunjalukom, urušen međunarodni, pravni i politički poredak, jer se poslije 1945. godine zaklelo da se više neće dozvoliti genocid. I šta bi? Sad su odjednom problemi brada, pantalone, jedenje lijevom ili desnom rukom, krštenje, križanje…Treba da se zabrinemo nad sobom – smatra ovaj profesor.
Njegovo mišljenje dijeli i sociolog Srđan Vukadinović. On tvrdi da “kad se u bh. društvu pojave bilo kakve različitosti, u bilo kojem segmentu, izazivaju već u startu određene netrpeljivosti”.
“Upravo to jasno pokazuje netoleranciju ovog društva. Tim je ta netolerancija neshvatljivija, jer se u ovom slučaju radi o religijskim zajednicama koje po svojim izvornim načelima propovijedaju mir među ljudima i određenu toleranciju. Kada su u pitanju, uslovno rečeno, vehabije, kao jedan pokret, oni se proglašavaju kao faktor nestabilnosti društva, a ne navodeći pri tom nijedan konkretan razlog niti primjer zašto i zbog čega. Međutim, jasno je da su vehabije sada najbolja meta da se nedostaci društva i određene negativne tendencije u društvu usmjere na njih. Tim prije što oni svojom vizuelnom pojavom skreću pažnju, nose kratke pantalone, dugu bradu…, i onda je to dovoljan razlog da u jednoj sredini koje je bila na margini društva budu proglašeni uzročnicima za sve nevolje. Sigurno da to nije tako, jer oni imaju svoje učenje i ne ugrožavaju nikoga”, kaže za San Vukadinović.
On podvlači da je poistovjećivanje osobe koja nosi bradu i kratke pantalone “plod jedne opšte histerije”.
“Obično je to neka asocijacija za terorizam, jer je to javno mnijenje kreiralo. Usmjerili su se na neku metu, a u ovom slučaju to su vehabije. Svi zaboravljaju da teroristi mogu biti svi. Potpuno je pogrešno izjednačavati vehabije ili ljude islamske vjeroispovijesti s terorizmom. Šta je sa IRA-om, ETA-om..”, pita se Vukadinović.
“Najžalosnije je što danas uopšte ljudi ne znaju značenje riječi vehabija, ali su oni određenu grupu ljudi etiketirali tako i na sam spomen vehabija već u glavi zamišljaju teroristu, ekstremistu…”
Ko imenuje vehabije kao takve, morao bi dati definiciju sadržaja – šta se zapravo podrazumijeva pod vehabijama. Ali, on ne zna šta je vehabija i u čemu je razlika između vehabija i drugih muslimana. A s druge strane, onima koji su imenovani kao takvi, nije ni na kraj pameti da se slažu s tim da su vehabije. A i ako jesu, onda tu nema ništa čudno, jer je Muhamed Abdul Vehab, po kome su vehabije i dobile naziv, čovjek koji je živio u 18. stoljeću i koji se zalagao za apsolutni i čisti monoteizam. U osnovi, ako postoji kakva politička platforma koja je izrasla na njegovom vjerskom učenju, to je bila univerzalna, politička i antiosmanska komponenta – objašnjava Musatafa Spahić.
(24sata.info)