Suđenje Šerijatu, Sud BiH – Slučaj Rustempašić i ostali

Sud BiH – Slučaj Rustempašić i ostali

Na Sudu BiH narednih mjeseci treba početi sudski proces protiv Rijada  Rustempašića, Abdulaha Handžića i Edisa Velića koji su optuženi da su ”djelovali u namjeri da na teritoriji BiH izvrše teroristički čin napadom na jedan od zajednički identificiranih objekata, odnosno željenih meta napada, a s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i ozbiljne destabilizacije osnovnih političkih, ustavnih, privrednih i društvenih struktura BiH, nastupajući pritom sa pozicija ekstremnog tumačenja islamskih načela i stavova da u BiH treba nasilnim putem uspostaviti šerijatsku državu uređenu po šerijatskom pravu”. Ovaj sudski proces razlikuje se od drugih sudskih procesa koji se sprovode na Sudu BiH  po tome što je Tužilaštvo BiH već u samom koncipiranju optužnice iznijelo niz teških kvalifikacija na račun islama, odnosno sam čin dosljednog prakticiranja islama doveden je u inkriminirajući položaj.

Izvan razumne sumnje

Krajem prošle godine prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u ime ove institucije uputio je oštro upozorenje Tužilaštvu BiH zbog inkriminiranja šerijata i islama u ovom slučaju. Objavljivanjem optužnice i potvrđivanjem iste na Sudu BiH, Tužilaštvo i Sud BiH pokazali su da im uopće nije stalo do upozorenja da na nedozvoljen način inkriminiraju islam. Dakle, da ne bude zabune, a s obzirom da su pojedini tužioci pokušali u javnosti predstaviti upozorenja da se ne smije inkriminirati islam, odnosno šerijat, kao čin pritiska na Sud i Tužilaštvo, posebno ističemo da, baveći se ovom temom, ne trudimo se niti imamo namjeru zaštititi bilo koga od optuženih, niti izvršiti pritisak na Sud i na Tužilaštvo BiH. Ako su optuženi krivi za djelo koje im se stavlja na teret, neka snose svoju odgovornost. Međutim, moramo primijetiti da je optužnica puna nedopustivih kvalifikacija o islamu i na račun ljudi koji dosljedno vjeruju u Allaha, dž.š. Kroz analizu optužnice koja je dostupna na internetskoj stranici Suda BiH, izdvojili smo veliki broj primjera u kojima tužilac dovodi u vezu islam sa kriminalnim djelima. Kao prvi zaključak ističemo nastojanje tužioca da se unaprijed ogradi od prozivke za neprimjeren način tretiranja islama u optužnici konstatirajući na više mjesta u optužnici: ”Potrebno je, međutim, istaći da bez obzira na činjenicu da je u ovom slučaju vjera faktor koji se mora uzeti u obzir (kao nešto zajedničko za njega i druge, odnosno osnov za djelovanje) – ona ipak nije bila odlučujući faktor u pogledu dokaza koji izvan razumne sumnje dokazuju da su Rijad Rustempašić i ostali izvršili krivična djela za koja se terete ovom optužnicom”. Iako, kao što vidimo, tužilac ističe da vjera nije bila odlučujući faktor da se izvan razumne sumnje optuže Rijad Rustempašić i ostali,  tužilac je u koncepciji krivičnog djela naveo da su optuženi inspirirani islamom, kojeg su ekstremno tumačili, u konačnici htjeli srušiti ustavni poredak države i uspostaviti šerijat u BiH. Ova kontradikcija jasno upućuje na zbunjenost, ali i na očiglednu namjeru tužioca da upravo uz pomoć islamske veze optužene prikaže kao vjersku, tj. islamsku terorističku skupinu. Zato tužilac u optužnici na oko 800 mjesta govori o bradi optuženih, o kratkim nogavicama ili kao što ćemo to vidjeti iz sljedećih citata iz optužnice: ”Čini se da je Muhamed Rustempašić religiozna osoba islamske vjeroispovijesti, možda malo manje posvećen vjeri od svog brata blizanca Rijada Rustempašića”, ”Kada je u pitanju njegov izgled, on je imao dužu bradu i nosio je hlače sa kratkim nogavicama. To je očigledno povezano sa njegovim vjerskim uvjerenjima”, ”…tokom ili odmah nakon rata Rijad Rustempašić i Muhamed Rustempašić postajali su sve religiozniji, pustili su brade, počeli nositi hlače sa kraćim nogavicama i počeli se družiti sa onima koji su se slično oblačili i slično izgledali. Navodno su obojica počeli dijeliti savjete drugima o tome kako trebaju živjeti i o tome kako da postanu više islamski orijentirani. Početkom 1990-ih, Rijad se oženio mladom djevojkom, koja se pokrila, a živjeli su strogo se pridržavajući vjerskih načela.” U optužnici se detaljno opisuje i način na koji su pokrivene supruge, pa i kćerke optuženih, koja od njih nosi hidžab, a koja burku i rukavice.  Ističe se i da je Rijadova supruga Nisveta “pokrivena, nosi rukavice i dugu haljinu”, da je završila medresu i da navodno zna Kur’an napamet, to jest da je hafiza!

A ti, dušo smirena

Na povećem spisku uvrštenih materijalnih dokaza nalazi se popis zastava sa arapskim natpisima i crtežima,  knjige u kojima se, između ostalog, citiraju dijelovi Kur’ana: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! A ti, dušo smirena! Vrati se svome Gospodaru zadovoljna…”, kao i nekoliko drugih kur’anskih ajeta i hadisa poslanika Muhammeda, a.s. Ovaj sudski proces bit će veliki ispit za Sud Bosne i Hercegovine, kao i za cjelokupno bosanskohercegovačko društvo. Ako se kojim slučajem, a sve su prilike da će se to zaista i dogoditi, na suđenju budu uvažavali navodni dokazi o islamskim opredjeljenjima, vjerskoj privrženosti i dosljednosti, načinu odijevanja, druženja sa drugim ljudima radi vjere, posjedovanju knjiga sa vjerskim tj. islamskim sadržajima, te ako se kroz ovaj slučaj bude procjenjivao stepen radikalizma islama u Bosni i Hercegovini, onda će se ispuniti svi ciljevi američkog tužioca Drew Engela i njegovih saradnika. Oni će se radovati što će ostati upamćeni po tome da su uhvatili navodne teroriste u BiH (tužioca Drew Engela sigurno čeka dobra karijera u Americi, jer kad Amerikanci saznaju da je on u Bosni i Hercegovini spriječio stvaranje šerijatske države, bit će i odlikovanja). Neće samo tužiocu Drew Engelu biti srce na mjestu, a odlikovanja na reveru, bit će tu veselja i kod svih onih prijatelja i neprijatelja bošnjačkog naroda koji najviše uživaju o pričama o ”bijeloj Al-Kaidi” u Bosni i Hercegovini. O posljedicama nećemo sad jer će ih Bošnjaci ionako svi osjetiti.  

Nihad Ćosić: Insajder

Osim neprimjerenog tretiranja islama u optužnici u slučaju Rijad Rustempašić i ostali, u spomenutoj optužnici skoro je do kraja otkrivena uloga osobe koja se zove Nihad Ćosić. Naime, naš magazin je proteklih godina ustrajno postavljao pitanje zašto Nihad Ćosić nije u zatvoru iako je u javnosti nekoliko puta iznio niz najgorih optužbi na svoj račun. Ćosić je u optužnici označen kao ”Insajder”, a da se zaista radi o Nihadu Ćosiću otkriva sam tužilac navodeći izjave optuženih iz kojih se jasno vidi da se radi o Ćosiću. Također, intervju objavljen u ”Danima”, od 8. februara 2008., pod naslovom ”Ja sam terorist na Allahovom putu!”, postao je dokaz pod oznakom T-206 u optužnici. Dakle, iz optužnice se jasno da zaključiti da su domaće obavještajne službe i Tužilaštvo BiH pohapsili Rustempašićevu grupu na osnovu Insajdera kojeg su im podmetnuli. Umjesto da im čestitamo na odlično izvedenoj obavještajnoj operaciji, što ona sama po sebi i jeste, ovdje moramo navesti nekoliko opasnih zamjerki. Naime, da bi obavještajne službe uspješno upotrijebile Insajdera, morali su ga nekako učiniti atraktivnim i privlačnim za potencijalne osumnjičene koje su nišanile domaće obavještajne službe i Tužilaštvo BiH. O tome se u optužnici navodi sljedeće: ”Pošto je garancije za Insajdera dao Rijadov kontakt iz Njemačke, Edis Stroil, a i pričalo se da je Insajder bio u Afganistanu i da se tamo borio protiv nevjernika, u Rijadovoj grupi su se prema njemu odnosili kao prema ‘rok zvijezdi’. U narednih nekoliko mjeseci, Insajder se upoznao sa članovima grupe sa kojima je razgovarao o brojnim pitanjima, ali oni nisu znali da Insajder nadležnim strukturama prenosi informacije o planovima i aktivnostima grupe.” A kako je Insajder postao ”rok zvijezda”, odnosno veoma popularna faca? Tako što je magazin ”Dani” pristao da objavi intervju sa njim u kojem on iznosi najveće i najgnusnije laži. U intervjuu pod naslovom ”Ja sam terorist na Allahovom putu”, Insajder iznosi gomilu laži o povezanosti sa Al-Kaidom i slične gluposti. Nažalost, sve što je izrekao Insajder bilo je preneseno u domaćim, regionalnim i svjetskim medijima, u medijima u kojima se danima uzimao Insajderov primjer kao dokaz da među Bošnjacima ima članova Al-Kaide, odnosno da je Insajderovo priznanje dokaz da među Bošnjacima ima ko zna koliki broj ”spavača” Al-Kaide. Ovakav način ponašanja domaćih obavještajnih službi je zabrinjavajući, ali istovremeno nameće pitanje – koliko su sličnih operacija izveli i koliko naše sigurnosne i sudske institucije svojim nepromišljenim aktivnostima preko medija na ovaj način nanose ogromnu štetu BiH i bošnjačkom narodu?

Piše: Ezher Beganović
Izvor: Saff