Ovdje se ne rađaju teroristi

Oružje i brade

No, ne uzimajući u obzir podle, dobro smišljene i plasirane teze radikalizacije čiji je cilj naštetiti BiH, donosimo priču iz Gornje Maoče.

Na primjeru ovog sela, koje i danas u pojedinim krugovima važi za navodnu vehabijsku ćeliju, može se prikazati istina o životu ljudi koji na nešto drugačiji način prakticiraju islam, ali koji žive svoj život.

Predsjednik Mjesne zajednice Maoča Salim Bašić, ekonomist i dobitnik “Zlatnog ljiljana”, poručuje da novinari koji pišu o mještanima Gornje Maoče trebaju poznavati geografiju ili doći u ovaj podmajevički kraj da je upoznaju.

– Ovo govorim zbog toga što se nama, mještanima Maoče, evo godinama lijepe etikete da smo teroristi, vehabije, ubice, “hodajuće bombe”… O nama se svašta govori i to više puta godišnje ponavlja. Maoča je najveće naselje u Brčko Distriktu, u kojoj živi oko pet hiljada stanovnika, bavimo se poljoprivredom i ljekobiljem. Ovo je naselje koje je iznjedrilo više od 150 intelektualaca, selo vrijednih domaćina. Borimo se i radimo, a onda sutra samo čujem od ljudi – Federalna televizija opet o Maočanima teroristima. To je za nas žuta televizija i mi im nećemo slati nikakve demantije. Mi znamo da u Gornjoj Maoči živi manja skupina ljudi koji žive nešto drugačiji život i malo drugačije prakticiraju vjeru. Mještani Maoče s tim nemaju nikakve veze. Jesu li to nekakve vehabije, o tome ne bih davao sud. S njima mi nemamo nikakvih problema, ali niti komunikacije, što ne znači da je neće biti – ispričao nam je Bašić.

U Gornjoj Maoči prije rata su živjeli Karavlasi, ljudi porijeklom iz Rumunije, koji su se bavili izradom posuđa od drveta. Žene Karavlahinje su sa štapom i uzlićem išle i pjevale po selima i bivale nagrađene. Prije i tokom rata u BiH Karavlasi su napustili svoje velike kuće i naselili se uglavnom na području zloglasnog logora u Batkovićima kod Bijeljine.

Njihove kuće, sagrađene na obroncima Majevice, pet kilometara dalje od Maoče, pokupovale su tzv. vehabije i formirali malo naselje i od tada ovdje nastaju problemi. Potom je uhapšen Sabahudin Fiuljanin kod kojeg je pronađeno nešto oružja, zbog čega je ekspresno osuđen na osam mjeseci zatvora. On je, kao i njegovi sljedbenici, označen kao opasnost po sigurnost države.

Oni koji ne nose duge brade, a kod kojih se danas u svakom selu i zaseoku pronalaze mitraljezi, pamovi, patovi, brovinzi, hiljade granata, minobacači, nisu nikakva opasnost i ako dobrovoljno predaju oružje neće im faliti dlaka s glave.

I tako, kako je vrijeme odmicalo, Gornja Maoča je postala najdegutantnija tema mnogih podaničkih medija. Kad god se nema šta “ekskluzivno” pričati i pisati, tu je Maoča, pardon Gornja Maoča, pa udri po vehabijama.

To je, izgleda, ove ljude opametilo, pa u Gornjoj Maoči novinari više nisu poželjni. U to smo se prije nekoliko dana i sami uvjerili.

– Prijatelju dragi, nijedan novinar na zemlji nije više dobrodošao u Maoču Gornju. Nema broja koliko puta su nas vaše kolege slagale, pisale bljuvotine o nama, plasirali neviđene laži i podmetanja. Vi ste vidjeli gore u selu “hodajuće bombe”. Evo i vi sada razgovarate sa “hodajućom bombom” i nije vam ništa. Nemojte da ja vama pričam o onome šta ste vidjeli u Gornjoj Maoči. Vidjeli ste naš poligon za bojeva gađanja, vidjeli ste brojne teroriste, vidjeli ste kako se to mi obučavamo za izvođenje najvećih terorističkih napada diljem svijeta. Mogli ste vidjeti naš veliki kamp za obuku terorista. Kad ste to sve vidjeli, pišite o tome – poručio nam je nervozno jedan stanovnik ovog sela, ne želeći reći svoje ime.

On nam je ispričao kako je “novinarka “Dana” jednom došla u Gornju Maoču pokrivena i rekla da je njihova sestra i da hoće o njima da piše afirmativno”. Da je, kako on kaže, objavila barem jednu istinitu rečenicu od onoga što joj je rečeno, sve bi joj halalili.
   
– Nema fotografiranja, jer vi znate na kojoj televiziji bi završile vaše fotografije – dodade naš sagovornik i pozdravi nas.

Djeca dobri đaci

Prošle godine u pojedinim bh. medijima digla se velika prašina o navodnom pohađanju nastave učenika iz Gornje Maoče po tzv. jordanskom planu i programu, što je opet bila laž. Naime, direktor škole “Podorašje” u Srebreniku Sead Ahmetović, u čijem sastavu je i područna škola Maoča Gornja, to objašnjava riječima:

– Ja ne znam šta su djeca tih ljudi učila i gdje su sve pohađala nastavu prije 2007. godine. Te godine, kada smo mi, na njihovu molbu, obnovili školu i poslali učitelje Raziju Kišić i Mirsada Musića, te vjeroučitelja Asmira ef. Bečića, nastava je krenula normalno. Tamo smo organizirali dva kombinirana odjeljenja sa 36 učenika i uglavnom su djeca dobri đaci. Osim roditeljskih sastanaka, roditelji iz Maoče Gornje i sami dolaze i interesiraju se za školu. Ono što je nedavno objavio “San” o ovoj temi nema nikakve veze sa stvarnošću, to su gluposti. Tim ljudima gore treba pomoći da prežive – kazao nam je Ahmetović.

Incident s lovcem

Kada je u pitanju izmišljeni “kamp za obuku terorista” u Maoči Gornjoj, seljani su nam rekli šta se zapravo desilo.

Naime, nedavno je jedan lovac nehotice pogodio puškom sačmaricom drugog lovca iz Brčko Distrikta. Prvi su mu u pomoć priskočili tzv. vehabije. Sutradan su neki mediji objavili priču kako se svakodnevno u ovom naselju čuje pucnjava u kojoj se “mudžahedini” u svom kampu obučavaju za izvođenje terorističkih napada. 

Prijetnje šumaru i lovački pas

Portparol MUP-a TK Miralem Malkić na naše pitanje da li skupina tzv. vehabija u Gornjoj Maoči predstavlja opasnost za sigurnost BiH odgovara ovako:

– Za tako što nemamo nikakvih sigurnosnih informacija. Istina, protiv NN osoba iz Gornje Maoče podigli smo četiri krivične prijave, za prijetnju upućenu šumaru, zbog ubijenog lovačkog psa, zbog onemogućavanja u radu policijske patrole i zbog dvije izbušene gume na policijskom automobilu – kazao je Malkić.

Avaz