Trump o Gazi – retorika bez dodira sa stvarnošću

IslamBosna.ba– Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, je tokom susreta s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u ponedjeljak, 7. aprila, ponovo iznio ideju da Sjedinjene Američke Države preuzmu kontrolu nad Pojasom Gaze – i to ne samo vojno, već i demografski.

„Znate šta mislim o Pojasu Gaze,“ rekao je Trump. “Mislim da je to nevjerovatno vrijedan i važan komad zemljišta. I mislim da je to nešto u što bismo mi trebali biti uključeni. Imati mirovne snage poput SAD-a koje bi kontrolisale i posjedovale Pojas Gaze – to bi bila dobra stvar.“

Istakao je i drugi dio plana – etničkog čišćenja teritorije: „Ako uzmete Palestince i premjestite ih u druge zemlje – a ima dosta zemalja koje bi to prihvatile – dobijate zonu slobode,“ rekao je Trump. „Znate kako ja to zovem? Sjajna lokacija na kojoj niko ne želi da živi.“

Netanyahu je dodao: „Predsjednik je govorio o tome da se ljudima pruži izbor. Stanovnici Gaze su zatvoreni… Šta je loše u tome da se ljudima ponudi izbor?“

Nastavio je: „Trebat će godine da se Gaza obnovi, a u međuvremenu ljudi mogu imati alternativu.“

Trump je također govorio o susretu koji je prošlog mjeseca imao u Ovalnom uredu s oslobođenim zarobljenicima, i tom prilikom napravio poređenje sa situacijom u nacističkoj Njemačkoj, aludirajući na Holokaust, ali bez dodatnog pojašnjenja.

„Pitao sam ih: ‘Da li je bilo ikakvog znaka ljubavi?’“ rekao je Trump. „Jesu li Hamasovci pokazali trunku pomoći ili simpatije prema vama? Jesu li vam namignuli, dali vam dodatni komad hljeba? Dodatni obrok sa strane, onako kako se zna desiti – kao što je bilo u Njemačkoj ili drugim mjestima – gdje su ljudi pokušavali pomoći onima koji su bili u nezamislivoj patnji. Oni su rekli: ne.“

Ovo Trumpovo pitanje se graniči sa apsurdom i kao da je to mjerilo čovječnosti i moralnosti u jednoj od najdestruktivnijih blokada u savremenoj historiji. No, ta izjava ne može biti više odvojena od stvarnosti: kako dati dodatni komad hljeba kada stanovništvo Gaze doslovno gladuje?

Od oktobra 2023. godine, Gazu pogađa najteža humanitarna kriza u njenoj historiji. Opsada koju provode izraelske snage rezultirala je potpunom blokadom dostave hrane, vode, goriva i medicinskih potrepština. UN i međunarodne humanitarne organizacije izvještavaju da više od polovine djece u Gazi pati od akutne pothranjenosti. Za vrijeme kratkog primirja samo je mali dio humanitarne pomoći i ušao u Pojas, jer to Izrael nije dozvoljavao.

U tom kontekstu, Trumpovo pitanje o “dodatnom hljebu” zvuči gotovo sarkastično. Izjava implicira da su Palestinci, ili Hamas u ovom slučaju, morali pokazati trunku “ljudskosti” tako što bi, valjda, dijelili hranu koju nemaju. Takvo razmišljanje ne samo da dehumanizira žrtve, već i banalizira dubinu njihove patnje, prebacujući fokus s korijena problema (sistematska blokada, kolektivno kažnjavanje i ratna razaranja) na moralne testove onih koji su preživjeli pakao.

Danas, dok glad i bombardovanje uništavaju živote u Gazi, pitanje nije zašto Palestinci ne daju „dodatni komad hljeba“, već zašto svijet šuti dok im se i onaj jedini otima. Ko danas ima hrabrost da, poput rijetkih pravednika u prošlosti, stane na stranu pravde, makar to značilo suprotstaviti se moćnima?

Nadalje, prijedlog o “dobrovoljnoj relokaciji” Palestinaca iz Gaze predstavlja klasični eufemizam za etničko čišćenje. Nema ništa “dobrovoljno” u odlasku s vlastite zemlje kada su vam domovi sravnjeni sa zemljom, kada vas sistemski izgladnjuju i kada se svi putevi ka opstanku zatvaraju. To nije izbor – to je prisila. Prislini egzodus. Jer Gaza nije samo prostor, ona je dom. To je zemlja na kojoj su ljudi rođeni, na kojoj su odrastali, voljeli, gubili, gradili sjećanja. Izbaciti nekoga iz doma pod izgovorom „izbora“ jednako je kao gurnuti ga s litice pa mu reći da je sam odlučio da padne. Pojednostavljivanje višedecenijske traume naroda u „sjajnu lokaciju u kojoj niko ne želi da živi“ samo dodatno razotkriva potpunu neosjetljivost i duboko kolonijalni narativ iz kojeg ovakvi prijedlozi proizlaze. Gaza nije geopolitička nekretnina – Gaza je srce naroda koji ne traži tuđu mirovnu silu, već svoje pravo na dostojanstven život. Taj narod nije problem koji treba premjestiti – to su ljudi koji trebaju pravdu, sigurnost i osnovna ljudska prava.

U svom nadmenom govoru Trump se osvrnuo i na izraelsko jednostrano povlačenje iz Gaze 2005. godine, kada su uklonjena izraelska naselja i vojska. Tvrdio je da Netanyahu tada ne bi donio takvu odluku, iako je Netanyahu kao član tadašnje vlade zapravo glasao za to. Premijer Izraela se nije oglasio na tu izjavu tokom sastanka.

„Ne razumijem zašto je Izrael to ikad predao,“ rekao je Trump. „Izrael je to posjedovao. Nije to bio ovaj čovjek… On to ne bi predao, poznajem ga vrlo dobro. Nema šanse. Uzeli su zemljište uz more i dali ga ljudima za mir. Kako se to završilo? Nije dobro.“

U konačnici, retorika poput ove ne doprinosi miru niti rješenju. Ona osnažuje ideje dominacije, kolektivne kazne i neodgovorne igre s ljudskim životima. Pravi lideri bi trebali govoriti o prekidu vatre, otvaranju koridora za humanitarnu pomoć i dugoročnom političkom rješenju, a ne o “komadima hljeba” dok narod gladuje pod bombama.

Autor: Kefija

IslamBosna.ba