Šta stoji iza izraelske ofanzive u Siriji? Stručnjaci otkrivaju skrivene ciljeve
IslamBosna.ba – Intenziviranje izraelskih napada na Siriju u proteklim mjesecima otvara brojna pitanja o stvarnim ciljevima ove vojne eskalacije. Od zračnih udara na vojna i civilna postrojenja, do kopnenih upada u pokrajinu Dara — izraelske akcije sve više dobijaju obrise šire strateške ofanzive usmjerene na dugoročno slabljenje Sirije.
Izraelska vojska posljednjih dana izvela je seriju napada na više sirijskih gradova – Damask, Hums, Hama -ali i na strateške objekte poput zgrade naučnih istraživanja u naselju Berza te infrastrukture aerodroma u Hami. Posebnu pažnju izazvao je i priznanje izraelskog kopnenog upada u blizini brane Džebilija u Dera’i.
Sirijsko ministarstvo vanjskih poslova oštro je osudilo ove napade, nazivajući ih “grubim kršenjem međunarodnog prava”, a podršku osudi pružila je i Turska, optužujući Izrael da želi Siriju održati “podijeljenom i slabom”.
Izrael igra na unutrašnje podjele
Politički analitičar dr. Mu’ejid Gazlan Kablavi za Al Jazeerinu emisiju “Tok događaja” kaže da Izrael pokušava isprovocirati unutrašnje sukobe unutar Sirije, oslanjajući se na pridobijanje određenih društvenih grupa i podjela unutar zemlje.
Ipak, prema njegovim riječima, većina sirijskog naroda računa na očuvanje unutrašnjeg jedinstva, posebno nakon nedavnih sporazuma s Kurdskim snagama (SDF) u Halebbu, što dodatno jača otpornost sirijskog društva.
Kablawi smatra da upravo stabilnost i jedinstvo sirijskog naroda predstavljaju ključnu snagu u suočavanju sa izazovima koji dolaze izvana, a posebno zabrinjavaju izraelsku stranu. Dodaje da je narod Sirije prvenstveno usmjeren ka ekonomskom oporavku, ali istovremeno ostaje spreman da se suprotstavi svakoj izraelskoj pokušaju destabilizacije ili teritorijalne podjele zemlje.
Također upozorava da bi nastavak eskalacije mogao dovesti do ponovne aktivne uloge Irana i Hezbolaha na sirijskoj sceni. Naglašava da Sirija računa na pojačan pritisak arapskih i međunarodnih aktera kako bi se zaustavila izraelska agresija, prije svega kroz podnošenje zvaničnih žalbi Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i Međunarodnom sudu pravde, zbog kršenja Sporazuma o razdvajanju snaga iz 1974. godine i relevantnih rezolucija UN-a.
Pravi cilj – spriječiti jaku Siriju
S druge strane, stručnjak za izraelska pitanja dr. Muhanmned Mustafa tvrdi da Izrael koristi sigurnosni narativ o “zaštiti stanovništva sjevera” kao paravan za ostvarenje dubljih strateških ciljeva.
Prema njegovim riječima, stvarna namjera Izraela jeste spriječiti izgradnju jake i stabilne Sirije – ekonomski i vojno – budući da svaku vrstu sirijskog razvoja doživljava kao stratešku prijetnju.
Dodaje da Izrael vjeruje kako je upravo njegovo djelovanje, posebno udari na iranski saveznički blok, bilo ključno za slabljenje režima Bešara el-Assada. Iz tog razloga Izrael nastoji zadržati utjecaj nad budućim razvojem situacije u Siriji.
Kako navodi Mustafa, među stvarnim ciljevima izraelske politike je i sprečavanje prisustva Turske u Siriji, s obzirom na to da Izrael Ankaru vidi kao ozbiljnog regionalnog rivala.
Mustafa smatra da Izrael nastoji fragmentirati sirijsku teritoriju poticanjem kontroliranih unutrašnjih sukoba, istovremeno održavajući komunikacijske kanale s određenim grupama unutar Sirije i koristeći pitanje “manjina” kako bi ostvario taj cilj.
Prema njegovim procjenama, malo je vjerovatno da bi Izrael bio spreman na normalne ili čak neutralne odnose sa Sirijom, posebno u kontekstu najnovijih dešavanja. Mustafa naglašava da izraelska dugoročna strategija ostaje nepromijenjena – a to je sprječavanje postojanja snažne države u svom neposrednom susjedstvu.
Mustafa ističe da Izrael neće napustiti okupirane teritorije osim u jednom od tri moguća scenarija. Prvi je vanjski vojni pritisak, što je trenutno malo vjerovatno. Drugi scenarij podrazumijeva mirovni sporazum koji bi uključivao normalizaciju odnosa s novim sirijskim režimom. Treća mogućnost je direktni američki pritisak na Izrael, što, prema Mustafi, također izgleda malo vjerovatno u aktuelnim okolnostima, posebno zbog usklađenih stavova Washingtona i Ankare o ulozi Turske u Siriji.
Neprihvatljivo
U istom kontekstu, profesor međunarodnih odnosa na Turskom nacionalnom univerzitetu odbrane, dr. Mehmet Özkan, ističe da Ankara izraelske napade smatra “neprihvatljivim i kršenjem međunarodnog prava”.
On naglašava da Turska stabilnost Sirije vidi kao jedan od svojih ključnih interesa, te da izraelski napadi otežavaju napore Ankare da doprinese uspostavljanju tog stabilnog okruženja.
Özkan pojašnjava da se Turska zalaže za postizanje stabilnosti u Siriji putem diplomatskih sredstava, naglašavajući da Ankara ne želi sukob s Izraelom, već da prioritet treba biti pomoć sirijskom narodu u oporavku i obnovi nakon godina rata.
Smatra i da je moguća vojna saradnja između Turske i Sirije, što vidi kao prirodan proces između dvije susjedne zemlje, ali naglašava da se takva saradnja vjerovatno neće razvijati kroz zajedničke vojne operacije. Ističe da Ankara računa na diplomatiju i protok vremena u korist stabilnosti, jer, kako kaže, “vrijeme radi za mir i obnovu”.
Sva trojica analitičara saglasna su da izraelska eskalacija u Siriji nije izolovan događaj, već dio šireg regionalnog procesa i preslagivanja odnosa i utjecaja na Bliskom istoku. Ukazuju i na to da odsustvo efikasnog odvraćanja ohrabruje Izrael da nastavi sa strategijom “postepenog grickanja” teritorije i utjecaja.
Prema procjenama analitičara, pred sirijskim društvom su dva ključna izazova: prvo, jačanje unutrašnje kohezije i odbacivanje svakog pokušaja destabilizacije nacionalnog jedinstva; drugo, pokretanje snažnog arapskog i međunarodnog pritiska – preko Arapske lige i Vijeća sigurnosti UN-a – kako bi se Izrael natjerao na poštivanje međunarodnog prava.
IslamBosna.ba
