Kako Palestinci u Gazi dolaze do vode za piće?
IslamBosna.ba – Hasan stoji satima u redu ispred vozila za distribuciju pitke vode u izbjegličkom kampu eš-Šati na zapadu Gaze, nadajući se da će uspjeti dobiti galon (20 litara) čiste vode za piće. Kriza nestašice pitke vode potresa cijeli opkoljeni Pojas Gaze, dodatno pogoršana nezapamćenom glađu koja je zahvatila stanovništvo.
Uprkos nebrojenim satima čekanja koje Hasan provodi, nije mu zagarantovano ni da će dobiti skromnu količinu vode, s obzirom na ogromne potrebe za pitkom vodom u kampu pretrpanom stanovnicima i raseljenim osobama.
Hasan, dječak koji još nema ni 14 godina, kaže da svakodnevno posmatra dolazak vozila s „filtriranom“ vodom iz ulice punih ruševina koja vodi do njegove kuće, nadajući se da će je ugledati izdaleka. No, nada se gasi s dolaskom večernjih sati, kada se kretanje smanjuje, a svi se povlače u svoje domove ili šatore, u strahu od granatiranja ili napada izraelskih snaga koje ne napuštaju nebo iznad njih.
Hasan je za Arabi21 pojasnio: „Vozila za distribuciju vode su se neprestano kretala ulicama kako bi ljudima obezbijedila njihove svakodnevne potrebe, nije bilo ni krize ni dugih redova. Mogao si lako dobiti galon vode. Ali, od kako je agresija ponovo pokrenuta i prelazi zatvoreni (u martu), a to izazvalo nestašicu goriva potrebnog za kretanje tih vozila i rad postrojenja za prečišćavanje vode, u našem kampu je počela kriza žeđi. Dobiti gutljaj čiste vode postalo je teško.“
Nastavlja: „Cisterne s vodom dolaze u naše naselje svaka dva-tri dana, ali ono što donesu je vrlo malo u odnosu na potrebe ljudi za vodom. Stajem u dugi red, dajem prednost ženama i starijima pri punjenju, a iz mnogih naselja se vraćam praznih ruku. Zbog toga moja porodica ponekad mora piti nečistu vodu, što nam može izazvati zdravstvene probleme, jer sadrži vrlo visoke koncentracije soli i nečistoća.“
Ni kod Amira, koji živi u šatoru u sredini kampa Džebalija, situacija nije bila ništa bolja – dobiti čistu vodu tamo često je luksuz koji je izvan domašaja.
Amir za Arabi21 kaže kako svakodnevno mora pješačiti velike udaljenosti da bi došao do jedne boce čiste vode, jer cisterne za distribuciju ne mogu ući u njihovo potpuno razoreno naselje, ruševine i uništene ulice onemogućavaju kretanje bilo kakvih vozila ili kolica.
Dodaje: „Ponekad se voda dijeli besplatno putem humanitarnih organizacija i inicijativa, ali se nekada i prodaje po cijenama koje su za nas visoke. Da bi se dobio jedan galon, ponekad moraš platiti i 5 šekela (oko 2,5 KM), što je čak pet puta više nego prije rata.“
Sistematsko uništavanje izvora vode
Izraelske snage redovno gađaju postrojenja za desalinizaciju, dodatno produbljujući krizu. Prije nekoliko dana bombardovana je stanica u četvrti et-Tufah u istočnoj Gazi, koja je dnevno proizvodila desetine hiljada litara čiste vode za sjeverni dio Pojasa.
Otkako je počeo rat, izraelska vojska cilja i bunare te glavne vodovodne linije. Već u martu prekinuta je i isporuka struje postrojenju u središtu Gaze, a potom je zbog nestašice goriva obustavljen rad i drugog po veličini desalinizacijskog sistema. Paralelno s tim, vlada okupacije zatvorila je sve prijelaze, dodatno otežavši dotok pomoći i goriva.
Zatvorena je i isporuka vode iz izraelske kompanije Mekorot, koja je činila 70% ukupne količine vode u Gazi.
Prema podacima Ureda za medije vlade u Gazi, uništeno je 719 bunara, a više od 110.000 metara cjevovoda oštećeno. Grad Gaza trenutno ima više od 70% manjka vode, što je uzrokovalo potpuni kolaps sistema.
Općinske vlasti u Gazi situaciju nazivaju „katastrofalnom“, a uz žeđ se razvija i sve dublja glad, rastu ekološke opasnosti i širi se zaraza. Otpad se gomila, kanalizacija se prelijeva, a bez vode za dezinfekciju, higijenu i pripremu hrane, ugroženi su životi desetina hiljada ljudi.
U svakom gutljaju vode – ako ga i dobiju – stanovnici Gaze osjećaju gorčinu nepravde. Rat nije zaustavio samo opskrbu vodom. On uništava pravo na život.
IslamBosna.ba
