Glas iz ruševina: Priča o preživljavanju u Gazi
IslamBosna.ba – Muhammed Kurjeka, stanovnik Gaze, podijelio je stvarnost života u Pojasu Gaze. Njegove riječi su vapaj za pravdom, poziv na solidarnost i svjedočanstvo o neizrecivom bolu koji svakodnevno proživljavaju ljudi u ovom području. Ovo je njegova poruka svijetu:
Poruka iz Gaze: Za ljude izvan Gaze: čitajte, shvatite, dijelite.
Mnogi još uvijek ne vjeruju šta se dešava u Gazi ili misle da je katastrofa ograničena na određene dijelove što često vide na društvenim mrežama.
No, istina je jasna: agresija je uništila Gazu od sjevera do juga.
Gaza danas nije grad, Gaza su ostatci života.
Faza nema sredstava za život – postoji samo pokušaj preživljavanja.
– Kuće su postale ruševine.
– Ulice su postale mezarja.
– Struja, voda, internet – sada su samo sjećanja, izgubljeni luksuzi.
– Bolnice? Paralizovane.
– Škole? Pretvorene u privremena skloništa – ili su sravnjene sa zemljom.
Od prvih dana rata struja je potpuno nestala. Samo mali broj ljudi ima solarne panele, ali naplata energije postala je novi način preživljavanja:
– Punjenje telefona – 2 šekela. (1 KM)
– Punjenje power banka – 3 šekela. (1,5 KM)
– Velika baterija – 7 šekela. (3.30 KM)
Sve ima svoju cijenu. Čak dostava i struja.
Hrana?
Gotovo nedostižna.
– Kilo paradajza – 40 šekela. (18.81 KM)
– Kilo krompira – 50 šekela (ako ga uopšte ima). (23.50 KM)
– Kilo patlidžana – 30 šekela. (14.10 KM)
– Jedna cigareta – od 50 do 120 šekela. (od 23.50 do 56.40 KM)
– Komad hljeba? Gotovo nemoguć za pronaći, a zalihe brašna su pri kraju.
Ljudi su počeli praviti cigarete od biljaka iz zemlje dodajući nikotin, šećer, pa čak pesticide i otrovne hemikalije – samo da bi imale ukus.
Pa dobro, kako ljudi preživljavaju?
Ljudi nemaju apsolutno ništa!
– Kuhaju na drva.
– Jedu jedan obrok dnevno – ili ni toliko.
– Uzgajaju peršun, zelenu salatu – bilo šta, samo da utole glad.
– Prave supu od vode i luka.
– A neki uopće nemaju šta da jedu.
Bez hrane, bez plina, bez dovoljno brašna.
Cijene su ogromne, a ljudi nemaju apsolutno ništa.
Jedan kilogram običnog povrća sada je skuplji nego u evropskim gradovima, a jedna cigareta košta više nego velika porcija hrane za cijelu porodicu!
Voda?
Zagađena, slana, nije za piće.
Ljudi je pročišćavaju primitivnim metodama, prokuhavaju ili je piju zagađenu jer nemaju izbora.
Plin?
Već mjesecima nedostupan – kuhaju na drvima i, uglju, bilo čemu što gori.
Zdravstvo?
Gotovo nepostojeće – lijekova nema, nema opremljenih bolnica, nema medicinske opreme, nedostaju stručne ekipe.
Ljudi se razbolijevaju… i čekaju smrt u tišini.
Kako se ljudi snalaze?
Ima ljudi koji imaju rođake u inostranstvu i primaju male iznose pomoći.
Neki rade na sitnim poslovima ili prodaju bilo šta što je moguće.
Neki naplaćuju punjenje baterija drugima.
A neki čekaju pomoć dobrih ljudi.
Što se tiče novčanih transfera:
Zamisli da ti neko pošalje 500 dolara… Ti stvarno primiš samo 250.
Zašto?
Da bi primio novčani transfer preko ureda i prebacio ga na bankovni račun, uzima se 20% provizije.
Ako ga primiš u gotovini, uzima se dodatnih 30%.
To znači da pola transfera nestane!
Krađa?
Nažalost, postala je prisutna. Ljudi koji su napustili svoje domove suočavaju se s pljačkama – neki ulaze i odnose sve što mogu…
Iako su svi povrijeđeni i slomljeni, rat je promijenio sve.
A raseljavanje?
Okupator baca letke iz aviona: ‘Napusti svoje područje odmah, postalo je opasna zona.’
Zamisli, neko iz aviona baca letak i naređuje ti da odmah napustiš svoj dom…
I tako, pokupiš nekoliko stvari i odeš.
Ostavljaš svoj dom, svoje uspomene, miris svoje djece… i odlaziš u šator.
Mali šator… koji te ne štiti ni od bombardovanja, ni od hladnoće, ni od vrućine, ni od straha.
I ne znaš hoćeš li se vratiti, kada ćeš se vratiti, ili hoćeš li uopće pronaći svoj dom.
Ljudi su raseljeni, slomljeni, gladni i očajni.
U Gazi više nema razlike između bogatih i siromašnih, doktora ili prodavaca.
Svi su povrijeđeni, svi trebaju pomoć.
Ono što je nekada bio život sada se zove samo preživljavanje.
Postoji nešto što se zove ‘opstajanje.‘
Ali čak i taj otpor sada se polako urušava…
Pomozite nam da prenesemo naš glas.
Pomozite nam da probijemo zid tišine.
Gaza nije broj…
Gaza su duše, djeca, majke, snovi… koji krvare.
Bol mora izaći iz Gaze… Svijet mora čuti.
I na kraju, kada ti Allah odredi šehadet ili smrt, želiš biti sa svojom porodicom.
Ali čak i kabur ima svoju cijenu: 700 šekela (329 KM), ili te neće sahraniti.
Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik.
Vaš brat Muhammed Kurejka, Gaza
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
