Egipatski šejh Burhami: Stanovnici Gaze su ušli sami u rat… Mi imamo sporazum s Izraelom
IslamBosna.ba – Predsjednik egipatske organizacije Ed-Da’va es-Selefija (Selefijska da’va) i Stranke Nur, šejh dr. Jasir Burhami, izazvao je žestoke reakcije u islamskom svijetu nakon što je optužio narod Gaze za izazivanje rata i odbacio fetvu Svjetske unije islamskih učenjaka kojom se poziva muslimane da pomognu Palestincima pod izraelskom okupacijom.
U videosnimku objavljenom u subotu, Burhami je izjavio da je fetva “pogrešna i nerealna”, tvrdeći da muslimani Gaze “sami snose odgovornost” jer su navodno “ušli u rat bez dogovora s ostatkom ummeta”, osim – kako kaže – Irana.
“Imaju oni mirovni sporazum s Izraelom”
Burhami je branio mirovni sporazum Egipta s Izraelom, tvrdeći da nije dozvoljeno muslimanima da ga krše -iako je sam priznao da je Izrael više puta prekršio sporazum i izvršio zločine nad muslimanima, uključujući napade na El-Aksu.
Pozvao se na kur’anski ajet: “A ako od vas pomoć zatraže u vjeri, dužni ste im pomoći, osim protiv naroda s kojim imate ugovor. A Allah ono što radite vidi.” (El-Enfal, 72. ajet )
Na osnovu ovog ajeta, zaključio je da nije obavezno vojno pomagati Palestince, i da džihad u ovom slučaju nije farzi ‘ajn.
Udara po učenjacima – brani okupatore
Berhami je kritikovao fetvu Svjetske unije islamskih učenjaka, koja je pozvala muslimanske zemlje da vojno i ekonomski podrže narod Gaze, proglasi džihad obavezom za sposobne muslimane i zabrani svaku normalizaciju s okupatorom. Burhami je izdao fetvu da džihad u ovom slučaju nije obaveza svakog muslimana, za razliku od fetve Svjetske unije islamskih učenjaka, dodajući da je to pitanje koje zahtijeva razmatranje i različite pristupe u zavisnosti od konteksta.
Njegove izjave izazvale su ogorčenje na društvenim mrežama, gdje su ga brojni aktivisti i učenjaci optužili za podršku cionizmu, opravdavanje genocida i zastupanje interesa neprijatelja ummeta.
Šejh Selama Abdulkavi, bivši savjetnik egipatskog ministra vakufa i predsjednik Fondacije Mihrab El-Azhar za šerijatske i porodične konsultacije, iznio je oštre kritike na račun Jasera Burhamija. Komentirajući Burhamijeve izjave, Abdulkavi je rekao: “Burhami, glasnogovornik cionističko-krstaške vojske, proklet bio ti i tvoji vladari!”
Jedan komentar među mnogima glasi:“Berhami nije samo pogriješio – on svjesno stoji na strani tlačitelja. Ovo više nije ‘neutralnost’ – ovo je saučesništvo.”
Sahar Zaki komentariše: “Sram te bilo, Burhami! Zar ugovori ostaju na snazi kada ih jedna strana prekrši? A kad tvoj gospodar – pučista – zajedno s neprijateljem drži Gazu pod opsadom i pod bombama, s kim to Gaza treba da se konsultuje?”
Drugi upoređuju nastup Burgamija sa Marokankom Ibtihal Ebu es-Sa’d i njenim obraćanjem izvršnom direktoru Microsofta pred licem cijelog svijeta: “O Allahu, evo stanja našeg ummeta danas: Brade zla koje strepe za svoje stomake, pa prodaju svoju vjeru za dunjaluk, i izdaju potlačene muslimane koje si Ti, Allahu, naredio da se pomognu.
A žene – one podižu glas istine u dvorima zlikovaca, razotkrivaju ih da bi stale uz potlačene robove Tvoje, ne plačući nad poslom ili budućnošću.“
Pojedini su čak i u stihovima izrazili svoje nezadovoljstvo: “Nema razlike između imama koji je prodao svoju bradu i prostitutke koja se prodaje za novac. Tako mi Allaha, nikada nisu vjerovali u ono što su fetvom proglasili, ali to su niska cijena, dolar i obmana. Izdajnik ostaje izdajnik do smrti, pa ne vjerujte da se pseći rep može ispraviti.
Burhami – od govora o džihadu do opravdavanja šutnje
Podsjećamo na 2008–2009. godinu, kada je organizacija Selefijska da’va u Egiptu organizovala javne skupove podrške Gazi. Tada je dr. Jasir el-Burhami držao govore, među kojima i sljedeće riječi: “Jedna od najvećih koristi sadašnjih događaja jeste što obični muslimani više ne prihvataju da iko – pa ni daija ili alim – osuđuje mudžahide. Oni se na takve izjave ljute, odbacuju ih i nazivaju ih budalaštinama.”
I još:
“Podrška muslimanima u Gazi, Palestini i na svim mjestima gdje su muslimani potlačeni obaveza je svakog muslimana prema njegovim mogućnostima: bilo da se radi o vlastitom doprinosu, imetku i slično.“
Upozoravao je tada i vladare muslimanskih zemalja:
“Bojte se Allaha zbog emaneta koje držite u svojim rukama. Bojte se Allaha zbog duša muslimana koje svakoga časa umiru od gladi, bolesti, zatvora, siromaštva i slabosti.”
“Bojte se Allaha i učinite nešto. U vašim rukama su mogućnosti koje bi, kada bi se ujedinile i ispravno iskoristile, mogle utjecati na svijet. Sporazumi s Jevrejima nisu jedini sporazumi koji se ne smiju kršiti. Zar ne postoje sporazumi i deklaracije o ljudskim pravima, pravima civila u vrijeme rata i slično?”
“Zar iznad ovih sporazuma nisu božanski zavjeti koji zabranjuju pomaganje u ubijanju muslimana, njihovom tlačenju i skrnavljenju njihovih svetinja?”
To je govorio Jasir Burhami – dok se krv u Gazi lila, a srca kucala za pravdu i obespravljene.
A danas…
Ton je drugačiji. Izjave su drugačije.
Stajanje uz mudžahide postalo je “predmet razmatranja”, nakon što je nekada bilo neupitna obaveza.
Sporazumi koje je ismijavao postali su izgovor za šutnju i opravdanje pred zločinima.
Ovo je trenutak u kojem bi sljedbenici i pristalice ove organizacije i ove stranke morali sebi postaviti pitanje:
Da li se promijenilo vrijeme, ili se promijenio njihov šejh?
Da li se promijenila Gaza, ili su se promijenili njihovi stavovi?
Jesu li tadašnje hutbe bile samo prolazna emocija, ili su bile izraz vjere, principa i uvjerenja – na kojima bi onaj koji ih izgovori trebao istrajati?
IslamBosna.ba
