Sirija mora hitno zaustaviti upade Izraela
IslamBosna.ba – Tri mjeseca nakon dolaska na vlast, novo rukovodstvo u Damasku koristi svaku priliku da izrazi želju za izbjegavanjem sukoba s Izraelom, piše David Hearst za Middle East Eye. Ove poruke dolaze kroz privatne kanale, intervjue i posrednike
Guverner Damaska, Maher Mervan, izjavio je za američki National Public Radio: “Nemamo straha od Izraela, a naš problem nije s Izraelom. Postoji narod koji želi suživot i mir. Oni ne žele sukobe.” Sličnu poruku prenio je i novi sirijski lider Ahmed Šara, koji je za Times of London izjavio: “Ne želimo sukob ni s Izraelom ni s bilo kim drugim, i nećemo dozvoliti da se Sirija koristi kao platforma za napade. Sirijskom narodu treba predah, napadi moraju prestati, a Izrael se mora povući na prethodne pozicije.”
Međutim, izraelske vlasti ove poruke nisu doživjele kao gest mirovne politike, već kao znak slabosti. Izrael je pojačao vojne operacije, uključujući bombardiranje sirijskih vojnih položaja u Kisvi i južnoj provinciji Dara.
Izraelska strategija: Od tampon-zone do dugoročne okupacije
Izrael je prvobitno planirao podjelu Sirije na tri dijela, ostavljajući Bašara el-Assada na čelu UAE-finansirane državice, ali je nakon kolapsa sirijske vojske brzo prešao na rezervni plan. U tom okviru, Izrael je proglasio misiju podrške dvjema sirijskim manjinama – Druzima na jugu i Kurdima na sjeveru.
Izraelski ministar odbrane Israel Katz izjavio je da se izraelske snage pripremaju za dugoročnu prisutnost u regiji, dok je premijer Benjamin Netanyahu otvoreno zahtijevao “potpunu demilitarizaciju” juga Sirije. “Nećemo dozvoliti da snage organizacije HTS ili nove sirijske vojske uđu u područje južno od Damaska,” rekao je Netanyahu.
Pored vojne strategije, Izrael intenzivno lobira da Zapad ne prizna novu vlast u Damasku. Izraelski diplomati ulažu napore da međunarodne sankcije ostanu na snazi, uz tvrdnje da je Ahmed Šara samo nominalni lider i da vlast u Siriji zapravo drže islamističke grupe. Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar izjavio je pred EU diplomatama: “Razgovori o tranziciji u Siriji su smiješni. Nova vlada je islamistička teroristička grupa iz Idliba.”
Sirijska nemoć i ekonomski kolaps
Sirijski ekonomski pad je drastičan. Prema Hearstu, ekonomija je prepolovljena između 2010. i 2021. godine, dok 90% stanovništva živi ispod granice siromaštva. Vlada u Damasku nije mogla isplatiti plate državnim službenicima još od januara, a strana pomoć je upitna. Saudijska Arabija bilježi deficit, Katar odgađa finansijsku pomoć zbog američkih sankcija, a Ujedinjeni Arapski Emirati su uvjetovali pomoć protjerivanjem iranskih i Hezbollahovih snaga iz zemlje.
Pored ekonomskih problema, Sirija je u političkom vakuumu gdje Ahmed Šara nema jasan mandat niti vojnu kontrolu nad cijelom zemljom. Njegova vlada zavisi od vanjskih faktora, uključujući Tursku i potencijalno Rusiju, koja još uvijek nije direktno intervenisala u post-assadovskoj Siriji, ali se nagađa da bi mogla igrati ključnu ulogu u stabilizaciji situacije.
Turska kao ključni saveznik Damaska
Iako bi Turska mogla biti jedini istinski vojni saveznik nove sirijske vlade, odnosi između Ankare i Damaska napreduju sporo. Iako su Šara i Erdogan razgovarali o odbrambenom paktu, tempo dogovora je daleko sporiji od brzine kojom Izrael cementira svoju prisutnost na sirijskom tlu. Ankara i Damask ostaju oprezni, s obzirom na historijske nesuglasice i tursku potrebu za stabilnošću na granici.
No, dok Izrael širi svoj utjecaj kroz podršku Kurdima i Druzijcima, Ankara se sve više okreće oštrijem stavu. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan jasno je upozorio Izrael: “Teritorijalni integritet Sirije je crvena linija za Tursku. Svaki pokušaj podjele, bilo putem PKK kontrole ili izraelske intervencije, samo će donijeti dalju nestabilnost.”
Ankara je oprezna, ali se njezina politika prema Izraelu zaoštrava kako izraelska vojna intervencija u Siriji eskalira. Ankara je svjesna da stabilna i suverena Sirija nije samo sirijski, već i turski interes. Povratak tri miliona sirijskih izbjeglica ključan je politički cilj Erdogana, a mirna granica je neophodna za završetak dugotrajnog sukoba s Kurdima.
Također, nije slučajnost da je upravo sada, nakon decenija, vođa PKK Abdullah Odžalan pozvao svoju organizaciju da položi oružje. Uvjeti za redefinisanje odnosa s Kurdima unutar Turske i Iraka su se promijenili, ali je zadnje što Erdogan želi – izraelsko miješanje u kurdska pitanja.
Pogled iz Damaska: Pogrešna oklada na zaljevske sile
Još je neobičnija sporost s kojom novi režim u Damasku traži tursku vojnu pomoć. Historijske tenzije između Turske i HTS-a u Idlibu, gdje su njihovi odnosi varirali od sukoba do pragmatične saradnje, dodatno usložnjavaju situaciju.
Damask se još nada obnovi odnosa sa Saudijskom Arabijom i UAE, ali to je iluzija. Abu Dabi je do posljednjeg trenutka pokušavao spasiti Assada tako što bi ga “kupio” i natjerao na izbacivanje iranskih snaga iz Sirije, što je zapravo bila izraelska agenda.
Međutim, UAE nije poznat po odustajanju. Muhammed bin Zajed neće jednostavno pustiti Siriju iz svog geopolitičkog zahvata, a svaki potez Damaska u pravcu zaljevskih sila samo mu daje dodatne poluge utjecaja.
Benjamin Netanyahu je otvoreno izjavio da neće dopustiti ulazak HTS-a ili sirijske vojske južno od Damaska. Ova izjava izazvala je bijes u Siriji, posebno među Druzima u Suvejdi, gdje su održani protesti protiv izraelskog uplitanja.
Sirijski analitičar Robin Jassin-Kassab ocjenjuje da ova izjava stavlja Damask u tešku poziciju: “Izrael praktično poručuje da će sirijsku vojsku tretirati kao što tretira Hezbollah.”
U takvim okolnostima, Šara nema puno vremena da nastavi politiku “okretanja drugog obraza”. Svaki njegov naredni potez može odlučiti hoće li Sirija ostati cjelovita ili će se naći pred još jednim raspadom pod stranom kontrolom.
Historijska sjenka: Fejsalova borba za Siriju
Dilema s kojom se danas suočava Ahmed Šara nije nova. Skoro prije jednog stoljeća, princ Fejsal, vođa Arapske revolucije protiv Osmanlija, našao se u sličnoj situaciji. Njegove snage su 1918. stigle do Damaska s vizijom jedinstvenog arapskog kraljevstva, ali su ubrzo saznale da su Britanci i Francuzi tajno podijelili plijen Osmanlijskog carstva Sykes-Picot sporazumom.
Fejsal je 1920. godine proglašen kraljem Sirije, ali su mu Francuzi ubrzo izdali ultimatum da se preda. Pokušaj sirijskih nacionalista da pruže otpor bio je brzo ugušen, a Fejsal je protjeran. Njegova borba za Siriju bila je osuđena na propast jer nije imao međunarodnu podršku – saveznici su ga koristili dok im je bio potreban, a potom ga odbacili.
Za razliku od Fejsala, Šara ipak ima jednog moćnog saveznika – Tursku. Hearst zaključuje da bi trebao iskoristiti tu podršku jer je Izrael najveća prijetnja suverenoj i ujedinjenoj Siriji. Podijeljena Sirija je upravo ono što Izrael želi.
Hearst podsjeća da je Ahmed Šara kao mladić bio nadahnut Drugom intifadom i da ga odijevanje u odijelo i kravatu ne bi trebalo odvratiti od spoznaje da Izrael djeluje kao hegemon, a ne kao mala država kakvom se predstavlja. Njegova strategijska odluka sada je ključna – ako se ne suprotstavi Izraelu, gubi Siriju.
IslamBosna.ba
