Politička bomba: Šta se dešava u Istanbulu?
IslamBosna.ba – Nekoliko sati nakon odluke Univerziteta u Istanbulu da poništi diplomu gradonačelnika Istanbula, Ekrema Imamoglua, što je izazvalo buru političkih i društvenih reakcija, turska javnost se našla pred novim šokom. U ranim jutarnjim satima 19. marta, Imamoglu je uhapšen po nalogu tužilaštva, zajedno s više od stotinu drugih osoba.
Među uhapšenima su birokrate bliske Imamogluu, gradonačelnik općine Sisli u Istanbulu, zamjenik predsjednika Dobre partije (İYİ) za Istanbul, kao i nekoliko biznismena. Neki od njih su uhapšeni pri pokušaju bijega iz zemlje s čak 40 miliona lira u gotovini, dok su drugi uspjeli pobjeći.
Ova hapšenja izazvala su lavinu reakcija. Dok jedni vjeruju da iza svega stoji pokušaj predsjednika Redžepa Tajjipa Erdoğana da spriječi Imamogluovu predsjedničku kandidaturu, drugi smatraju da se radi o jednom od najvećih slučajeva korupcije i podrške terorizmu u historiji Turske.
Optužbe obuhvataju podmićivanje, iznudu, prevaru, neovlašteno pribavljanje ličnih podataka, a Imamoglu se tereti i za članstvo i vođenje organizirane kriminalne grupe te podršku terorizmu.
Prema navodima turskih medija, pozivajući se na izvore iz istrage, otkrivena korupcija dostiže rekordnih 560 milijardi lira – što ovaj slučaj čini najvećim finansijskim skandalom u historiji zemlje. Kako je sve počelo?
Početak afere
U martu 2024. godine procurio je snimak grupe ljudi u jednoj prostoriji, za koju se kasnije ispostavilo da je advokatska kancelarija. Na snimku se vidi kako nose torbe različitih veličina i iz njih istresaju novac na sto, dok jedan od prisutnih broji novčanice pomoću elektronske mašine.
Identitet većine osoba sa snimka brzo je utvrđen, ali najvažnija figura među njima bio je Fatih Kilič, poznat kao “crna kutija” gradonačelnika Istanbula i njegov najbliži saradnik još iz vremena kada je Ekrem Imamoglu bio na čelu opčine Bejlikdüzü.
Ironično, snimak nije objavio neko iz redova vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP), već bivši predsjednik omladinskog ogranka Republikanske narodne partije (CHP) u pokrajini Muš – Erkan Čakir. Isti Čakir ranije je pokrenuo i pitanje legalnosti Imamogluove univerzitetske diplome, iako ni on nije bio blizak krugu Erdoganovih pristalica.
Čakir je tada tvrdio da se na snimku vide hrpe novca posložene horizontalno i vertikalno – novac koji su, prema njegovim riječima, dali građevinski preduzetnici koji su dobili unosne tendere od istanbulske gradske uprave. Drugim riječima, radilo se o mitu.
Od tog trenutka istraga je krenula punom parom, a s vremenom se krug osumnjičenih sve više širio. Hapšenja su uslijedila jedno za drugim, a među prvima je u januaru priveden gradonačelnik Bešiktaša, Riza Akpolat, koji je, prema novinskim izvještajima, dao šokantne izjave optužujući Ekrema Imamoglua za organizaciju sumnjivih poslova.
U februaru je uhapšen i gradonačelnik općine Bejkoz, Alaattin Köseler, zajedno s još nekoliko osoba, pod optužbom za namještanje tendera i pomaganje kriminalnoj organizaciji.
Još ranije, u oktobru prošle godine, uhapšen je gradonačelnik Esenjurt općine, Ahmet Özer, kojeg je Imamoglu snažno podržao pri kandidaturi, čak i po cijenu povlačenja zvaničnog CHP-ovog kandidata u okviru tzv. “urbanog konsenzusa”.
Ovaj koncept, poznat kao “urbani konsenzus”, prvi je predstavila Partija demokratije i narodne jednakosti (DEM) u decembru 2023. godine, samo tri mjeseca prije lokalnih izbora. Navodno je cilj bio saradnja s različitim političkim strankama kako bi zajednički kandidovali pojedince u različitim pokrajinama i opčinama.
Međutim, istraga je pokazala da je Ekrem Imamoglu iskoristio ovaj okvir za sklapanje saveza sa terorističkim organizacijama. Ustanovljeno je da su pojedinci povezani s takvim grupama prijavljeni kao članovi Republikanske narodne partije (CHP) samo nekoliko dana prije lokalnih izbora u martu 2024.
Istraga je također otkrila da su mnogi od tih ljudi infiltrirani u strukture institucija pod kontrolom istanbulske gradske uprave, kao i na rukovodeće pozicije u općinama u kojima je CHP pobijedio.
Predsjednička kandidatura – bijeg od pravde
Kako su se hapšenja njegovih saradnika nizala, a pritisak istrage sve više stezao obruč oko njega, Imamoglu se odlučio na alternativni potez – najavio je kandidaturu za predsjednika. Ideja je bila jednostavna: vlast bi se, iz straha od unutrašnjih i međunarodnih reakcija, dvaput zamislila prije nego što ga privede.
Ovo je otvoreno priznao i poslanik CHP-a, Sezgin Tanrıkulu, koji je u televizijskom nastupu izjavio: “Bili smo unaprijed upoznati s istragama o korupciji i terorizmu koje ciljaju Ekrema Imamoglua, pa smo osmislili unutarpartijske predsjedničke izbore kako bismo ga zaštitili od ovih istraga.”
Gradonačelnik Ankare, Mensur Javaš, očito je prepoznao političku pozadinu ovih izbora, pa se povukao iz utrke. Tako je Imamoglu ostao jedini kandidat – ali hapšenje je stiglo prije nego što su ti izbori uopće održani.
Uspon i pad
Između političkog uspona Ekrema Imamoglua i njegovog naglog pada ne postoji duga priča poput one kroz koju je prošao Redžep Tajjip Erdoan – od mladog saradnika rahmetli Nedžmetina Erbakana u pokretu “Milli Görüş” i njegovim različitim partijama, pa sve do predsjedničkog trona.
Imamoglu je svoju političku karijeru započeo kao nepoznati desničar u Stranci majke domovine, da bi se zatim okrenuo Republikanskoj narodnoj partiji (CHP), poznatoj po svom kemalističkom, ljevičarskom naslijeđu. Međutim, prije nego što je napravio taj nagli politički zaokret, pokušao se pridružiti vladajućoj Partiji pravde i razvoja (AKP), ali je odbijen iz nepoznatih razloga.
Put ka političkoj sceni trasirao mu je uspjeh na lokalnim izborima, kada je osvojio mjesto načelnika istanbulske općine Bejlikdüzü, što mu je kasnije omogućilo kandidaturu za gradonačelnika Istanbula.
Na izborima 2019. godine suprotstavio se bivšem premijeru Binaliju Yildirimu u borbi koju su mnogi smatrali neizvjesnom, s obzirom na Yildirimovo političko iskustvo i profesionalni ugled. Međutim, Imamoglu je iznenadio javnost pobjedom u prvom krugu, a zatim i u ponovljenim izborima, koristeći pritom narativ o političkoj nepravdi, čime je dodatno učvrstio svoju popularnost.
Bilo je jasno da se neće zadovoljiti vođenjem najvažnije turske metropole – njegov cilj je bila predsjednička fotelja. Domaća i zapadna propaganda dodatno su ga uvjerile u tu mogućnost, naročito nakon što je 2023. godine ponovo osvojio Istanbul, pobijedivši tadašnjeg ministra Murata Kuruma.
Na putu ka ostvarenju svojih ambicija, Imamoglu je radio na jačanju moći unutar CHP-a, često na štetu istaknutih političara, poput bivšeg lidera partije Kemala Kiličdaroglua. Imamoglu je odigrao ključnu ulogu u njegovom rušenju i dolasku novog partijskog rukovodstva na kongresu u novembru prošle godine. Međutim, upravo taj kongres sada je predmet istrage nakon što su pojedini članovi CHP-a optužili Imamoglua za kupovinu glasova i korištenje novca kako bi eliminisao Kiličdaroglua.
Strategija centralizacije moći unutar stranke, obračun s neistomišljenicima i politička arogancija stvorili su široku opoziciju protiv njega. Ta opozicija je odigrala ključnu ulogu u otkrivanju njegovih malverzacija i dostavljanju dokaza istražnim organima, čime je dodatno ubrzan njegov politički pad.
Posljedice hapšenja Ekrema Imamoglua
Ova sigurnosna operacija nije prošla bez ozbiljnih posljedica, naročito na ekonomskom i političkom planu.
Na ekonomskom nivou, turska lira doživjela je snažan potres, izgubivši gotovo 11% vrijednosti prije nego što je uspjela smanjiti gubitke na oko 5,5%. Prema izvještajima Reutersa, Centralna banka bila je primorana da interveniše ubrizgavanjem oko 8 milijardi dolara kako bi stabilizovala tržište. Glavni indeks istanbulske berze pao je za više od 6%, što je dovelo do privremene obustave trgovanja.
Na političkom planu, glavnu opozicionu stranku (CHP) očekuju teški dani. Ukoliko pravosudne institucije donesu odluku o poništenju rezultata posljednjeg stranačkog kongresa i potvrde da su glasovi kupovani novcem, to bi moglo rezultirati povratkom Kemala Kiličdaroglua na čelo partije. Takav scenarij bi značio i potpuno restrukturiranje unutar CHP-a, koje bi podrazumijevalo eliminaciju svih Imamogluovih bliskih saradnika, što bi nesumnjivo imalo negativan efekat na stabilnost i popularnost stranke.
Ipak, malo je vjerovatno da će Turska svjedočiti ozbiljnim nemirima poput onih tokom protesta u Gezi parku 2013. godine. Razlog tome je ogroman obim korupcijskih dokaza koji su se pojavili nakon Imamogluovog hapšenja, uključujući dokumente i fotografije, što onemogućava tvrdnje o “političkoj namještaljci” i postepeno smanjuje javnu podršku za njega.
Osim toga, kurdska ljevica trenutno je uključena u mirovne pregovore s vladom, što je stavlja u poziciju u kojoj će se ograničiti na verbalne osude, bez eskalacije uličnih protesta u korist Imamoglua.
Evropske reakcije na hapšenje uglavnom su bile mlake, a nije vjerovatno da će EU zaoštriti stav prema Turskoj, s obzirom na to da su u toku pregovori o jačoj sigurnosnoj saradnji i podršci Ukrajini. Sličan pristup zauzele su i Sjedinjene Američke Države, koje su saopćile da su hapšenja interna turska stvar, čime je Imamoglu ostao bez ključne karte na koju je možda računao – međunarodnog pritiska na Ankaru.
Zaključak je jasan – turska vlada je temeljito pripremila ovu operaciju, najsnažniju od neuspjelog pokušaja puča 2016. godine, pažljivo osiguravajući dokaze i predviđajući moguće posljedice.
Autor: Semir el-Arki
Izvor: Al Jazeera
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
