Petrodolar – Sporazum SAD-a i Saudijske Arabije koji je uništio svijet

IslamBosna.ba – Američki predsjednik Donald Trump je 7. marta 2025. godine objavio da je postigao novi dogovor sa Saudijskom Arabijom, vrijedan bilion dolara, kojim će saudijska vlada kroz naredne četiri godine kupovati američku vojnu opremu i druge proizvode. Ovaj sporazum podsjeća na dugogodišnju ekonomsku i geopolitičku vezu između SAD-a i Saudijske Arabije, utemeljenu na tzv. petrodolarskom sistemu.
Analiza Daragha Cogleya, objavljena u CounterPunchu, razmatra kako je ovaj sistem nastao i kakve su njegove posljedice po svjetsku ekonomiju, geopolitiku i okoliš. Cogley, profesor ekonomije i održivog poslovanja, istaknuo je da je petrodolarski dogovor iz 1974. godine omogućio SAD-u da održi svoju ekonomsku i vojnu dominaciju decenijama.
Kako je nastao petrodolar?
Nakon Drugog svjetskog rata, američki dolar je postao glavna svjetska valuta zahvaljujući Bretton Woods sporazumu (1944.), prema kojem je dolar bio vezan za zlato. Međutim, do 1971. godine, SAD se suočio s rastućim trgovinskim deficitom i smanjenim zlatnim rezervama, što je navelo predsjednika Richarda Nixona da ukine konvertibilnost dolara u zlato. Ovaj potez ugrozio je hegemoniju američkog dolara, ali je rješenje pronađeno u dogovoru sa Saudijskom Arabijom 1974. godine.
Prema tom tajnom sporazumu, Saudijska Arabija se obavezala da će prodavati naftu isključivo u američkim dolarima, dok su SAD zauzvrat obećale vojnu zaštitu i unosne ugovore o naoružanju. Ovaj sistem je osigurao stalnu globalnu potražnju za dolarima i američkim obveznicama, omogućavajući SAD-u da održi svoju ekonomsku nadmoć i finansira ogromne budžetske deficite.
Petrodolar i ekonomski utjecaj
Cogley naglašava da petrodolar sistem omogućava SAD-u da održi niže kamatne stope i finansira visoku vojnu potrošnju bez straha od hiperinflacije. Zemlje koje kupuju naftu moraju držati velike rezerve dolara i investirati ih u američke obveznice, što održava stabilnost dolara. Ovaj mehanizam, poznat kao “ekstremna privilegija” (exorbitant privilege), dao je SAD-u jedinstvenu ekonomsku prednost nad ostalim zemljama.
Osim toga, monetarni sistem koji se temelji na dugu stvara stalnu potrebu za ekonomskim rastom. Većina novca u opticaju nije fizički novac, već dug stvoren od strane privatnih banaka kroz izdavanje kredita. To znači da se novi dugovi stalno moraju generirati kako bi se otplatili postojeći, što vodi finansijalizaciji ekonomije, gdje spekulacija nadmašuje realnu proizvodnju.
Ekološke i ekonomske posljedice
Ovaj dugom vođeni, rastom opsjednuti sistem također je imao ogromne ekološke posljedice. Cogleyu smatra da je dosadašnja svjetska ekonomija, koja se temelji na petrodolaru, usporila tranziciju na održive izvore energije jer su globalne ekonomske strukture oblikovane oko fosilnih goriva. Čak i danas, oko 80% svjetske primarne energije dolazi iz fosilnih goriva, što se može povezati s naslijeđem petrodolarske ere.
Naglašava da je globalni ekonomski rast neraskidivo povezan s povećanom potrošnjom energije, što je dovelo do eksponencijalnog povećanja emisija ugljen-dioksida. Prema njegovom stavu, trenutni sistem tjera zemlje da neprekidno povećavaju BDP kako bi izbjegle ekonomske krize, što se pretvara u beskonačno iscrpljivanje prirodnih resursa. Istovremeno, sistem sprečava ozbiljne klimatske reforme jer su vlade primorane da prioritet daju kratkoročnim ekonomskim ciljevima umjesto dugoročnim ekološkim promjenama.
S druge strane, smatra da se SAD ne smije odreći svoje monetarne dominacije preko dolara i da bi svako slabljenje petrodolara moglo ugroziti američki finansijski sistem. Istovremeno, priznaje da je nužno pronaći održiviji način finansiranja ekonomije koji neće zavisiti isključivo od rasta i duga.
Geopolitika i imperijalizam
Petrodolar je također ključni faktor u geopolitičkoj strategiji SAD-a. Države koje su pokušale zaobići ovaj sistem, poput Iraka pod Sadamom Huseinom (koji je počeo prodavati naftu u eurima) i Libije pod Muamerom Gadafijem (koji je predložio zlatni dinar kao alternativu dolaru), suočile su se s američkim vojnim intervencijama koje su rezultirale njihovim svrgavanjem. S druge strane, saveznici SAD-a, poput Izraela i zaljevskih monarhija, godinama primaju milijarde dolara vojne pomoći.
Amerika također koristi svoju monetarnu moć za ekonomske sankcije protiv država koje prkose njenoj hegemoniji, kao što su Iran i Venecuela. Kontrola nad globalnim finansijskim sistemom omogućava SAD-u da sankcionira protivnike i održi politički uticaj.
Petrodolarski sistem nije samo ekonomski sporazum između SAD-a i Saudijske Arabije, već temelj globalne ekonomske strukture koja omogućava američku dominaciju. Prema Cogleyu, ovaj sistem podstaknut je potrebom za stalnim ekonomskim rastom i prekomjernim zaduživanjem, što dovodi do sve većih finansijskih kriza, vojnih sukoba i ekoloških posljedica. Cogleyu naglašava da, iako su potrebne reforme, SAD mora osigurati da prelazak na novi ekonomski model ne ugrozi američku stabilnost i globalnu poziciju dolara.
Alternativne teorije, poput Moderne monetarne teorije (MMT), predlažu promjene u monetarnoj politici kako bi se smanjila zavisnost o dolaru, ali trenutni sistem još uvijek ostaje dominantan.
IslamBosna.ba