Osman el-Hamis i Hamas: Gdje leže korijeni problema?

IslamBosna.ba – Palestinski pisac i analitičar Sari Urabi osvrnuo se na izjave kuvajtskog selefijskog šejha Osmana el-Hamisa o pokretu Hamas i ratu u Gazi, istakavši da je rasprava na društvenim mrežama o ovome dobila široke razmjere. Urabi naglašava da je el-Hamis, paradoksalno, zauzeo napredniju poziciju u odnosu na neke druge selefije koji su se bavili ovim pitanjem, ali je ipak ostao zarobljen u uskom ideološkom okviru.
Osman el-Hamis je u svom govoru podijelio svoje stavove u dva segmenta. Prvi se odnosi na podršku Palestincima u Pojasu Gaze, gdje je naglasio da njihova odbrana nije nužno isto što i odbrana Hamasa. U tom kontekstu, istakao je da se podrška ne smije ograničavati samo na određene političke ili ideološke opcije. Drugi segment njegovog govora sadržavao je kritiku Hamasa, kojeg je okarakterisao kao političku frakciju s pogrešnom ideologijom i lošim putem, optužujući ga da se “bacio u naručje Irana”. Naglasio je da bi se, po njegovom mišljenju, nakon rata trebalo raditi na “neutralizaciji” ove organizacije.
Urabi ističe da ovakve izjave reflektuju duboku moralnu i političku krizu u dijelovima selefijskog miljea, posebno u Zaljevu, gdje je podrška Palestincima dovedena u pitanje. On naglašava da je nekada bilo nezamislivo osporavati pravednost palestinske borbe, bez obzira na političke nesuglasice među Arapima. Prema njemu, arapske vlasti već godinama sistematski rade na udaljavanju od palestinskog pitanja, a kako bi opravdale tu politiku, koriste propagandu koja ili relativizuje pravednost palestinske borbe ili diskredituje sam palestinski narod. Ovakvi narativi se pojačavaju posebno tokom sukoba, kada se medijski napadi fokusiraju na same snage otpora, poput Hamasa, kako bi se smanjila podrška palestinskom otporu.
Urabi naglašava da je posebno ironično što el-Hamis, unatoč činjenici da zauzima stavove koji su u ovom kontekstu smatrani “naprednijima” u odnosu na određene selefijske frakcije, ipak reprodukuje iste obrasce selefijskog diskursa. U tom pogledu, Urabi tvrdi da se postavlja pitanje zašto bi podrška Palestincima uopće trebala zavisiti od njihove vjerske pripadnosti ili političkih afiniteta.
“Osman el-Hamis nalazi se u poziciji da mora ponavljati osnovne postulate o nužnosti podrške Palestincima, bez obzira na to ko ih vodi ili brani”, piše Urabi. “Sam čin da se ovo mora ponavljati pokazuje do koje mjere je moralna i politička kriza u arapskom svijetu uzela maha.”
U svojoj analizi, Urabi se također osvrće na ulogu selefijskih struja u arapskom svijetu, pogotovo na one koje su povezane s politikama vlasti. Smatra da je jedan od problema u ovim krugovima pretjerana usmjerenost na vjersko-sektaške rasprave, gdje se politički i društveni problemi posmatraju kroz prizmu vjerske ortodoksnosti, što vodi do sužavanja podrške za palestinsku borbu. On navodi da je ključni faktor u ovim diskusijama i odnos prema Iranu, budući da se Hamas optužuje za saradnju s Teheranom, čime se pokušava umanjiti njegov legitimitet.
Analitičar također ističe da ovaj selefijski šejh ne nudi nikakve dokaze za svoje tvrdnje, već samo ponavlja optužbe koje dolaze iz vladajućih krugova u arapskom svijetu. “Oni koji su opsjednuti šiitskim pitanjem i iznose ovakve tvrdnje ne osjećaju potrebu da ih dokažu”, piše Urabi.
Još jedno ključno pitanje koje Urabi otvara jeste kako bi el-Hamis i njemu slični zamislili otpor protiv izraelske okupacije bez organizovane političke i vojne strukture. “Kako je moguće pružati otpor okupaciji bez organizacije?” pita on, ukazujući na nedosljednost i ideološku isključivost selefijskih krugova koji kritikuju Hamas zbog njegove političke organizacije.
“Ovo nije pitanje samo Osmana el-Hamisa, već šireg ideološkog i političkog trenda koji služi interesima arapskih režima”, piše Urabi.
Zaključno, Urabi naglašava da ovakve rasprave o pravovjernosti i političkim sklonostima palestinskog otpora skreću pažnju s osnovnog pitanja – prava Palestinaca na otpor protiv okupacije i neophodnosti podrške njihovoj borbi, bez obzira na političku pripadnost onih koji se nalaze na čelu tog otpora.
IslamBosna.ba