Ilegalni izraelski lobi u Evropskom Parlamentu (Halil Senusija)

Ljubav prema Izraelu ili korupcija?

Grupa visokorangiranih izraelskih vojnih lica dobila je pristup Evropskom parlamentu bez akreditacije. Svaki put kada oni održe sastanak s nekim EU-parlamentarcem, on se nakon toga obrati parlamentu s nekim antipalestinskim stavom.

Da su parlamentarci, i inače političari (tzv. legalni predstavnici volje naroda) bilo koje druge vrste, lahko kvarljiva roba, vidimo širom dunjaluka. Od naše Bosne pa do najjače sile na svijetu, u kojoj se politika s motom “Prvo Izrael”, prodaje pod krinkom mota “Prvo Amerika” (America first), naravno uz velikodušne finansijske podstreke izraelskog lobija (prije svega AIPAC-a).

Mada na taj način genocid nad palestinskim narodom u prvoj liniji kontroliše SAD, zločinačka država, koju popularno na Zapadu zovu i “jedina demokratija Bliskog Istoka”, rado podmićuje i političare u Evropskom Parlamentu. Istina, ovu aktivnost su uveli tek nakon 7. oktobra. Lobiranje u njemu nažalost nije zabranjeno, međutim veliki dio tog lobiranja se odvija ilegalno i ne prikazuje se javno, tako da mnogi “prodani” političari mogu da lobiraju za genocid “iz ideoloških pobuda”, dok su u stvarnosti na osnovu te “ideologije” jednostavno napunili džepove.

Kako izvještava novinarska investigativna platforma “Follow the money”, ovaj prljavi posao za Izrael obavlja Forum za odbranu i sigurnost Izraela (IDSF), organizacija koja broji više od 35.000 penzionisanih lica ili rezervista iz svih grana sigurnosnog aparata zemlje. IDSF je osnovao Amir Avivi, penzionisani izraelski vojni oficir. Avivi, koji je još 2022. godine odbacio Evropsku uniju kao “antisemitsku i necionističku”, promenio je strategiju nakon 7. oktobra, izjavivši da je pronašao “mnoge prijatelje” u EU.

Neposredno nakon 7. oktobra, on je počeo da vodi lobiranje kako bi spriječio sankcije EU protiv Izraela i uticao na njen odnos prema genocidu u Gazi. Oni su se takođe protivili podršci Južne Afrike u Hagu i prekidu vatre. Međutim, nisu to činili putem zvaničnih kanala. Članovi IDSF-a su organizovali konferenciju u parlamentu i imali su pristup zgradi oko godinu dana bez odgovarajućih lobističkih akreditacija, oslanjajući se umjesto toga na posjetiteljske propusnice članova Evropskog parlamenta za ulazak u zgradu. Ovo je u suprotnosti sa kodeksom ponašanja za članove EP koji navodi: “Članovi bi trebali da se sastaju samo sa predstavnicima interesa koji su upisani u registar transparentnosti.” 

Najmanje 19 članova Parlamenta su imali sastanke s IDSF-om.

Ubrzo nakon sastanaka s IDSF-om, mnogi članovi Evropskog parlamenta su davali izjave u skladu sa stavovima IDSF-a o sankcijama, nasilju u Gazi i potencijalnom prekidu vatre.

Skoro svi navedeni EU-parlamentarci su odbili da odgovore na upite od strane FTM-a, što je i logično, jer, šta da odgovore? 

Već od samog početka genocida postavilo se pitanje: kako to da je u skoro čitavoj EU, prije svega u slučaju najuticajnijih političara i najbitnijih medija, nastupilo skoro savršeno jednoumlje po pitanju genocida s prenosom uživo. Zahvaljujući nezavisnim novinarskim platformama poput Follow The Money, koje su finansirane isključivo dobrovoljnim prilozima, polahko se odmotava klupko korupcije Evropske Unije. Pitanje je samo da li će biti prekasno u momentu kad se do kraja odmota.

Halil Senusija/IslamBosna.ba