Geopolitička dilema u Siriji: Zašto Iran i Izrael ne podržavaju Ahmeda eš-Šer’aa?
IslamBosna.ba – Sirija ostaje epicentar regionalnih sukoba, ali jedan od najupečatljivijih fenomena u trenutnoj političkoj dinamici jeste rijedak konsenzus između Irana i Izraela – dviju zakletih neprijateljskih sila – u protivljenju novoj sirijskoj vladi na čelu s predsjednikom Ahmedom eš-Šer’aom.
Bivši turski diplomata, Erdem Ozan, u autorskom članku za CNN, ističe da oba aktera Siriju posmatraju iz prizme vlastitih strateških interesa, a stabilizacija zemlje pod novim vodstvom ugrožava njihove dugoročne ciljeve.
Iran: Gubitak strateškog uporišta
Ozan podsjeća da je Sirija bila ključna karika u tzv. “Osovini otpora”, omogućavajući Iranu da održava kopnenu liniju podrške Hezbollahu u Libanu i širi svoj utjecaj u Levantu. Međutim, pad režima Bešara el-Assada u decembru prošle godine označio je prekretnicu.
Iako je iranski utjecaj oslabljen, Teheran i dalje ulaže napore kako bi zadržao prisutnost u Siriji. Iranske milicije aktivno učestvuju u sukobima na priobalnom području, dok se tenzije na sirijsko-libanskoj granici dodatno zaoštravaju. Iran se suočava s izborom između povlačenja i podrivanja tranzicije, pri čemu se očigledno odlučio za drugu opciju.
Izrael: Strah od jačanja islamista
Za Izrael, opasnost ne dolazi samo od iranskog utjecaja već i od neizvjesnosti koju donosi nova vlast. Premijer Benjamin Netanjahu naglasio je potrebu za demilitarizacijom južne Sirije, gdje bi islamističke frakcije poput Hej’et Tahrir eš-Šam (bivši ogranak el-Kaide) mogle učvrstiti svoju poziciju.
Novi predsjednik Ahmed eš-Šer’a, bivši vođa jedne od pobunjeničkih frakcija, izaziva dodatne sumnje u Tel Avivu. Izraelski stratezi strahuju da njegova vlada neće moći – ili neće htjeti – suzbiti radikalne elemente u zemlji, što bi moglo dovesti do eskalacije sukoba na Golanskoj visoravni.
Regionalne posljedice i neizvjesna budućnost
Ozan upozorava da Sirija ostaje bojno polje za brojne vanjske aktere. Dok je Turska podržala dogovore između nove sirijske vlasti i kurdskih snaga, Izrael sumnjičavo gleda na tu saradnju. Istovremeno, izraelska vojska poduzima korake kako bi zaštitila druze na jugu zemlje od potencijalnih napada islamističkih grupa.
Dodatnu nestabilnost donosi povratak Islamske države, čije su ćelije ponovo aktivne u centralnoj i istočnoj Siriji, dok nesigurnost oko budućnosti američke vojne prisutnosti dodatno komplikuje situaciju.
Ozan zaključuje da, iako je Assadov režim pao, Sirija nije zakoračila ka stabilnosti. Suprotno tome, ostaje razbijena i podložna vanjskim utjecajima, bez jasnog rješenja na vidiku.
Put naprijed: Dijalog ili nastavak haosa?
Da bi se izbjegla dalja destabilizacija, neophodan je novi diplomatski pristup. Ozan predlaže pokretanje dijaloga između ključnih igrača – Turske, Izraela, Irana, Rusije i zaljevskih država – s ciljem smanjenja tenzija i osiguravanja sigurnosnih garancija.
Pored toga, tranzicija vlasti u Siriji mora biti inkluzivna i stabilna, jer će u suprotnom zemlja ostati poprište beskonačnih ratova i geopolitičkih nadmudrivanja.
Dok međunarodna zajednica pokušava pronaći rješenje, ostaje neobična činjenica da dvije zaraćene sile, Iran i Izrael, dijele isti cilj – spriječiti jačanje nove sirijske vlasti.
IslamBosna.ba
