Zbog ratnih zločina i nezakonitosti dao sam ostavku u Britanskom ministarstvu vanjskih poslova

IslamBosna.ba – Moje ime je Mark Smith. Bivši sam diplomat i savjetnik za politiku u Ministarstvu vanjskih poslova, Commonwealtha i razvoja (FCDO). Tokom svoje karijere radio sam u sektoru za Bliski istok i služio u arapskom svijetu. Kao glavna osoba za politiku prodaje oružja, bio sam odgovoran za procjenu da li prodaja oružja od strane britanske vlade zadovoljava zakonske i etičke standarde prema domaćem i međunarodnom pravu.

U augustu 2024. godine, podnio sam ostavku zbog odbijanja britanske vlade da obustavi prodaju oružja Izraelu usred bombardovanja Gaze. Ova odluka uslijedila je nakon više od godinu dana internog lobiranja i otkrivanja nepravilnosti. Moja ostavka izazvala je veliku pažnju u medijima, a nekoliko sedmica kasnije nova laburistička vlada objavila je da će konačno suspendirati prodaju oružja Izraelu. Iako je to bio pozitivan korak, došao je prekasno. Izrael je nastavio s činjenjem zločina u Gazi, dok je Velika Britanija ostala pasivna, nesposobna da djeluje.

Moj rad u FCDO-u pokazao je kako ministri manipulišu zakonodavnim okvirom kako bi zaštitili “prijateljske” zemlje od odgovornosti. Usmjeravaju, iskrivljuju i zamagljuju službene procese kako bi stvorili fasadu legitimiteta, dok dopuštaju najteže zločine protiv čovječnosti. Sada, dok SAD – jedan od naših najbližih saveznika – predlaže potpuno etničko čišćenje Gaze, kakav će biti naš odgovor?

Ono čemu sam svjedočio nije samo moralni neuspjeh, već ponašanje koje smatram da je prešlo granicu saučesništva u ratnim zločinima. Britanska javnost zaslužuje znati kako se ove odluke donose iza zatvorenih vrata i kako sistemska disfunkcionalnost omogućava vladi da perpetuira štetu, dok se štiti od nadzora.

Kao glavni savjetnik za politiku prodaje oružja, moj zadatak bio je prikupljanje informacija o ponašanju stranih vlada uključenih u vojne kampanje, naročito u vezi s civilnim žrtvama i pridržavanju međunarodnog humanitarnog prava. Ove informacije su služile kao osnov za izvještaje koji su savjetovali ministre da li je nastavak prodaje oružja bio zakonit.

Zakonodavni okvir Velike Britanije je jasan: prodaja oružja mora prestati ako postoji “jasan rizik” da bi oružje moglo biti korišteno za počinjenje ozbiljnih kršenja međunarodnog prava. Državni službenici su vezani strogim kodeksom nepristranosti, što od nas zahtijeva da pružamo neutralne, dokazima utemeljene savjete. Svaki pokušaj da se ovaj savjet mijenja ili manipuliše zbog političke pogodnosti nije samo nemoralan, već i nezakonit.

Međutim, tokom mog rada svjedočio sam tome kako su viši službenici bili pod velikim pritiskom ministara da iskrivljuju pravnu procjenu. Izvještaji su mi se stalno vraćali s uputama da “rebalansiram” zaključke – da umanjim dokaze o šteti nad civilima i naglasim diplomatske napore, bez obzira na činjenice. Često sam bio pozivan na verbalne instrukcije – taktika koja je namjerno korištena da bi se izbjeglo stvaranje pisanog zapisnika koji bi mogao biti podložan zahtjevima za pristup informacijama ili pravnoj kontroli.

U jednom slučaju, viši službenik mi je otvoreno rekao: “Ovo izgleda jako loše”, prije nego što mi je savjetovao da “učinim da to izgleda manje dramatično”. Moji protesti su ignorisani. Značajne promjene su napravljene u mojim izvještajima, skrećući fokus s vjerodostojnih dokaza o ratnim zločinima kako bi se stvorila pogrešna slika “napretka” stranih vlada. Ovo nije bio izolirani slučaj – to je bio dio sistematskog napora da se potisnu neugodne istine.

Najuznemirujući primjer ove manipulacije desio se tokom mog rada na prodaji oružja Saudijskoj Arabiji usred njene vojne kampanje u Jemenu. Britanska vlada bila je potpuno svjesna da saudijski zračni napadi uzrokuju ogromne civilne žrtve. Na sastanku na visokom nivou s višim službenicima, uključujući pravne savjetnike, priznato je da je Velika Britanija premašila prag za obustavu prodaje oružja. Ipak, umjesto da se ministrima savjetuje obustava izvoza, fokus se prebacio na pronalaženje načina da se “vratimo na pravu stranu” zakona.

Umjesto suočavanja s nezakonitošću, zvaničnici su pribjegli taktici odgađanja – produžujući rokove za izvještavanje i zahtijevajući dodatne informacije koje nisu bile potrebne. Ovaj pristup “čekanja na više dokaza” stvorio je pravnu rupu, omogućavajući da se prodaja oružja nastavi dok se vlada pretvarala da je usklađena sa zakonom. Moje zabrinutosti su više puta odbijene. Jedan od mojih kolega, također zabrinut zbog onoga čemu smo svjedočili, dao je ostavku zbog ovog pitanja. Ubrzo sam slijedio njegov primjer.

Velika Britanija je na kraju bila prisiljena obustaviti prodaju oružja Saudijskoj Arabiji nakon što je izgubila sudsku reviziju koju su pokrenule organizacije civilnog društva. Ali umjesto da nauče iz ovog neuspjeha, vlada je odgovorila promjenom zakona kako bi otežala osporavanje izvoza oružja na sudu. Godinu dana kasnije, prodaja oružja Saudijskoj Arabiji je nastavljena.

Iako je slučaj Saudijske Arabije bio zabrinjavajući, ono što sam svjedočio u vezi s prodajom oružja Izraelu bilo je još uznemirujuće. Izraelsko neprekidno bombardovanje Gaze ubilo je na hiljade civila i uništilo vitalnu infrastrukturu, što je očigledno nespojivo s međunarodnim pravom. Ipak, britanska vlada nastavila je opravdavati prodaju oružja Izraelu, koristeći iste iskrivljene procese i taktike izbjegavanja.

Tokom trenutne vojne kampanje Izraela u Gazi – kampanje obilježene neviđenim razaranjem i namjernim gađanjem civilnih područja – postajao sam sve zabrinutiji. Tada sam služio kao diplomata u Dublinu, gdje me je irska čvrsta podrška Palestini stavljala u neugodan položaj. Od mene se očekivalo da branim politiku Velike Britanije, ali nisam to mogao učiniti protiv svoje savjesti bez traženja odgovora.

Kada sam postavio pitanja FCDO-u o zakonskoj osnovi za našu prodaju oružja Izraelu, naišao sam na neprijateljski prijem i ignorisanje. E-mailovi su ostajali bez odgovora. Upozoren sam da svoju zabrinutost ne izražavam u pisanoj formi. Advokati i visoki zvaničnici su me obasuli defanzivnim instrukcijama da se pridržavam službenog stava i brišem korespondenciju. Postalo je jasno da niko nije bio spreman da se pozabavi temeljnim pitanjem: kako je nastavak prodaje oružja Izraelu mogao biti legalan?

Postupanje Ministarstva vanjskih poslova u vezi s ovim pitanjima je ništa manje od sklandala. Službenici su prisiljeni na šutnju. Procesi su manipulirani kako bi se proizvele politički povoljne odluke. Oni koji otkrivaju nepravilnosti su sabotirani, izolirani i ignorirani. I cijelo to vrijeme, vlada Velike Britanije nastavlja naoružavati režime koji čine zločine, skrivajući se iza zakonskih rupa i javne propagande.

Slijedio sam sve interne procedure dostupne da iznesem svoje zabrinutosti.Obratio sam se timu za prijavljivanje nepravilnosti, pisao visokim zvaničnicima, pa čak i direktno kontaktirao ministra vanjskih poslova, Davida Lammyja. Na svakom koraku sam nailazio na odgađanja, opstrukciju i direktno odbijanje da se uključe. Postalo je jasno da sistem nije dizajniran da se drži odgovornim – dizajniran je da štiti sebe po svaku cijenu.

Saučesništvo Velike Britanije u ratnim zločinima ne može se nastaviti. Moramo zahtijevati transparentnost i odgovornost u našim politikama izvoza oružja. Ministri moraju biti odgovorni prema istim zakonskim i etičkim standardima za koje tvrde da ih se pridržavaju. Državni službenici moraju imati pravo davati nepristrasne savjete bez straha od političkog uplitanja, a oni koji prijavljuju nepravilnosti moraju biti zaštićeni, a ne kažnjeni, zbog iznošenja istine.

Situacija u Gazi ne može biti akutnija. Najbliži saveznik Velike Britanije sada predlaže masovno protjerivanje 2,1 miliona ljudi iz Gaze i rušenje jednog od najgušće naseljenih civilnih područja na svijetu – ovo je etničko čišćenje. Pozivam svoje bivše kolege – one koji još vjeruju u vrijednosti poštenja i pravde – da odbiju biti saučesnici. Nemojte automatski odobravati izvještaje koji prikrivaju zločine protiv čovječnosti. Ovo nije samoobrana – ovo je kolektivno kažnjavanje. Ovo je genocid. Vrijeme šutnje je prošlo. Nemojte dopustiti ministrima da trguju ljudskim života radi političke koristi. Vrijeme za odgovornost je sada.

Napisao: Mark Smith

Izvor: The Guardian

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba