IslamBosna.ba – U novembru prošle godine, kada je DOGE (Ministarstvo za efikasnost vlade) još bio samo iskra u oku novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa, njegov tada očigledni lider obećao je putem svoje omiljene (jer je njegova) društvene mreže da će „sve aktivnosti Ministarstva za efikasnost vlade biti objavljene online radi maksimalne transparentnosti.“
Trećeg februara, isti taj čovjek – Elon Musk, vlasnik platforme X, nekadašnjeg Twittera – razotkrio je ispraznost tog obećanja objavom u istom formatu i na istom mjestu: „Što se tiče odavanja informacija: ako postoji sumnja, oni odlaze.“
Istovremeno, na Kapitol hilu, senatori su ispitivali Tulsi Gabbard, Trumpovu kandidatkinju za direktoricu Nacionalne obavještajne službe, prisiljavajući je na potpunu promjenu stava o Sekciji 702 Zakona o stranoj obavještajnoj djelatnosti, koja američkom režimu omogućava nadzor komunikacije Amerikanaca bez sudskog naloga, pod izgovorom špijuniranja stranaca.
Pokušali su natjerati Gabbard da se odrekne svog prethodnog stava u kojem je podržavala predsjedničko pomilovanje američkog heroja Edwarda Snowdena, koji je bio primoran na egzil nakon što je 2013. razotkrio nezakonite nadzorne programe američkog režima. Gabbard je tu popustila manje – ograničila se samo na protivljenje budućem razotkrivanju režimskih zločina, dok bi i sama mogla biti umiješana u njihovo sprovođenje
Kash Patel, Trumpov kandidat za direktora Federalnog istražnog biroa (FBI), također se snažno usprotivio izdavanju sudskog naloga za pretrage prema odredbi 702. Ranije je bio promovisan kao rješenje za zloupotrebu FBI-ja od strane prethodnih administracija u obračunima s političkim protivnicima, no sada je jasno dao do znanja da planira ponovo upotrijebiti to oružje – barem jednako, ako ne i još agresivnije.
Kao i po mnogim drugim pitanjima, Trumpov režim se već razotkriva kao ‘novi gazda, isti kao (ili možda čak i gori od) starog’ – posebno kada je riječ o transparentnosti vlasti, državnom nadzoru i upotrebi pravnih instrumenata u političke svrhe.
Ne iznenađuje me ni to, niti izgovori koje Trumpovi pristalice iznose – da on „igra 6D šah“, „uzvraća istom mjerom“ ili nešto slično.
Iako postoji mnogo razloga zbog kojih i dobri i loši akteri mogu smatrati Trumpa posebno opasnim političarem, on je oduvijek bio – i ostao – samo političar.
Proveo je 16 godina kandidujući se za predsjednika – počevši od neuspjelog pokušaja da osvoji nominaciju Reformističke stranke 2000. godine – prije nego što je prvi put pobijedio.
Tokom tog perioda, transformirao se iz dugogodišnjeg, tipičnog progresivnog demokrata u teatralniju verziju desničarskog lažnog populiste Pata Buchanana.
Ne zato što su se njegova temeljna filozofska uvjerenja promijenila – zapravo, nema dokaza da ih je ikada uopće imao – već zato što je žudio za moći.
Kad je prvi put došao na vlast, koristio ju je za vlastitu korist i korist svojih saveznika, a ne za vašu.
Sada, kada je ponovo na vlasti, radi isto.
Baš kao i svaki drugi predsjednik.
Ono što Trumpa čini posebno opasnim jeste činjenica da milioni Amerikanaca, uprkos obilju dokaza koji govore suprotno, i dalje vjeruju da je on nekako drugačiji. To mu daje veću slobodu da djeluje baš poput svojih prethodnika – samo još intenzivnije.
Napisao: Thomas. L. Knapp
CouterPunch
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba