Vraćanje starog imperijalizma na tron

IslamBosna.ba – Prije nekoliko godina, na aukciji naišao sam na staru knjigu. Naslov mi je odmah privukao pažnju: “Naši novi posjedi”. Na koricama – Kip slobode uz stilizirane zvijezde i pruge. A koji su to “novi posjedi”? Korica je to jasno pokazivala: Kuba, Havaji, Filipini i Portoriko. Podnaslov je dodatno pojasnio: “Grafički prikaz, opisni i historijski, tropskih ostrva mora koja su pala pod našu vlast, njihovih gradova, naroda i trgovine, prirodnih resursa i prilika koje nude Amerikancima”. Kakav poduži opis! I dalje me fascinira ideja da su „tropski“ narodi, padom „pod našu vlast“, pravim Amerikancima ponudili pravim Amerikancima nevjerovatne prilike – baš kao i naša (ups, htio sam reći njihova) zemlja. Manifest sudbine u svom najekstremnijem obliku, imperijalizam koji se bez imalo ustezanja slavi kao nova osnova za procvat američke veličine.

Godina u kojoj je ta imperijalistička oda objavljena -1898. – neće iznenaditi poznavaoce američke historije. Amerika je upravo izvojevala svoj sjajni mali imperijalistički rat sa Španijom, starim carstvom koje je tada već bilo u fazi “propadanja i pada” nakon duge, bogate i pohlepne historije. Upravo u tom trenutku, uzavreli Amerikanci poput „Grubog jahača“ Teddyja Roosevelta počeli su se pojavljivati kao nasljednici osvajačke tradicije često ratobornog i nemilosrdnog španskog carstva.

Naravno, slobodoumni Amerikanci trebali su znati bolje nego da slijede tradiciju starosvjetske imperijalne eksploatacije. Ipak, navijači i mentori poput pripovjedača Rudyarda Kiplinga poticali su Amerikance da prigrle evropsku „civilizacijsku misiju“, da preuzmu „teret bijelog čovjeka“, šireći prosvjetljenje i civilizaciju među „zaostalim“ tamnoputim narodima tropa. No, da navedemo samo jedan primjer – američke trupe poslane na Filipine u svojoj „civilizacijskoj“ misiji brzo su pribjegle masovnim ubistvima i mučenju, metodama „pacifikacije“ koje bi čak i španske inkvizitore mogle natjerati da pocrvene. Ta sumorna stvarnost nije promakla Marku Twanu i drugim kritičarima koji su glasno govorili protiv američkog imperijalizma, njegovog ubilačkog gušenja filipinskih „gerilaca“ i beskrajne hipokrizije oko njegovih „civilizacijskih“ ciljeva.

Nakon što je bio izložen “prosvijetljenom” američkom imperijalizmu, penzionisani general-major Smedley Butler, dvostruki dobitnik Medalje časti, oštro je napisao 1930-ih da je rat “prevara” i insistirao da je njegovu dugu karijeru kao marinac uglavnom oblikovao “gangsterski” kapitalizam. Tako je nastao iskreni američki heroj koji otvoreno govori.

A kad već govorimo o otvorenom govoru – ili možda o otvorenom hvalisanju – predlažem da Donalda Trumpa sagledamo kao američkog retro-predsjednika iz 1898. Zar nije vrijeme, Ameriko, da ponovno posegnemo za svojom sudbinom? Zar nije vrijeme da novi tropski (ili arktički) narodi padnu “pod našu vlast”? Grenland! Kanada! Panamski kanal! Ove i druge regije nude Trumpovoj Americi bezbroj “prilika”. A ako ne možemo okupirati Meksički zaliv, bar ga možemo preimenovati u “Američki zaliv”! Leksikografski “misija obavljena”, ostvarena bez žrtava, što sigurno nadmašuje katastrofalne ratove Georgea W. Busha i Baracka Obame u ovom stoljeću!

Evo što kod Trumpa cijenim: transparentnu prirodu pohlepe. On američki imperijalizam ne zavija u slatkorječivi govor. Govori direktno – baš kao 1898. Radi se o resursima i profitu. Kako je to jasno sažeo posvetni tekst one stare knjige iz 1898: “Za sve Amerikance koji pionirski kroče u naše nove posjede – i za narode koji su tamo bili prije njih”. Ah, taj detalj “prije” – ne obraćajte pažnju. Mi Amerikanci smo očigledno došli prvi tada i, barem za Donalda Trumpa, dolazimo prvi sada, i – da!- dolazimo da vladamo.. Svijet je naše vlasništvo, a naša dobročinstva sigurno će poslužiti narodima koji su bili tamo prije nas, bilo da se radi o Grenlandu ili bilo kojem drugom mjestu (uključujući i “pakao” Gaze), čak i ako moramo mučiti ili ubijati te ljude u procesu osvajanja njihovih srca i umova.

U Americi je ponovo 1900. godina

Moja poenta je sljedeća: Donald Trump ne želi vratiti Ameriku u 1950-e, kada su muškarci bili muškarci, a žene, kako je tada postojala grozna šala, “bosonoge, trudne, u kuhinji.” Ne, on želi vratiti ovu zemlju (i svijet) u 1900. godinu, kada je Amerika bez kajanja i bez stida grabila sve što je mogla. Da to izrazim njegovim stilom “prostačkog jezika”, Trump želi uhvatiti Majku Zemlju za ***, jer kad si bogat i moćan, kad si “zvijezda,” možeš raditi što god hoćeš.

Opet se pojavljuje bijeli (muški) lovac. Pomislite na Teddyja Roosevelta i sve one životinje koje je muževno pobio na safariju. Danas bismo mogli dodati i bijelu (žensku) lovkinju, To je povratak lovcu – bijelom (muškom) lovcu u stilu Teddyja Roosevelta i njegovih safarija, gdje je muževnost mjerena brojem ubijenih životinja. Danas bismo mogli dodati i bijelog (ženskog) lovca, s obzirom da je Kristi Noem, nova direktorica unutrašnje sigurnosti, neslavno upucala vlastitog psa u kamenolomu jer ga nije mogla trenirati To je Amerika u kojoj su muškarci opet muškarci, žene su žene, a trans osobe su jednostavno definirane kao nepostojeće, dok se istovremeno prisiljavaju da napuste američku vojsku.

Da zamijenimo “žuto novinarstvo” novinara Williama Randolpha Hearsta iz tog doba, pomislite na današnje medijske mreže u vlasništvu korporacija, s milijarderima poput Jeffa Bezosa koji pokazuju dužnu obzirnost prema znate kome. Lopove barone iz tog vremena, zamijenite muškarcima poput Elona Muska i Marka Zuckerberga (da spomenemo samo dva najpoznatija milijardera našeg vremena), zajedno s Bezosom i njihovim milijarderskim tehnološkim bratom. To je novo pozlaćeno doba, novo doba razaranja i pljačke, gdje bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji, gdje jaki rade što hoće, a slabi trpe kako moraju.

Naravno, vrlo je sumnjivo da Trump može uvjeriti Kanadu da postane 51. savezna država. Danska ne pokazuje nikakvo zanimanje za prodaju Grenlanda Americi, a Panamci nisu voljni vratiti svoj kanal svim-američkim uljezima i okupatorima. Čak i “Američki zaljev” ostaje Meksički zaljev za druge narode Zapadne hemisfere. No, možda Trump i Musk mogu udružiti snage i posaditi američku zastavu na Marsu! za 15 s

Naravno, vrlo je sumnjivo da će Trump uspjeti uvjeriti Kanadu da postane 51. savezna država. Danska očigledno uopće nije zainteresirana za prodaju Grenlanda Americi, a Panamci nisu raspoloženi vratiti svoj kanal sveameričkim uljezima i okupatorima. Čak i “Zaljev Amerike” ostaje Zaljev Meksika za ostale narode Zapadne hemisfere. Ali, možda će se Trump i Musk udružiti kako bi postavili američku zastavu na Marsu!

Ipak, dok Trump možda neće uspeti ostvariti konkretne imperijalne planove, on već uspijeva, slavno, tamo gdje je to zaista važno. Uz svo njegovo imperijalno brbljanje o Grenlandu, Gazi i sličnim stvarima, ono što on zapravo osvaja i kolonizira su naši umovi. Čovjek i njegove ideje su sada svuda. Šta god da još možete reći o Trumpu, ne možete ga se riješiti, posebno u glavnim medijima koje on tako efikasno koristi da trubi (namjera igre riječi) o svojoj ekspanzionističkoj agendi.

Da, Trump normalizira imperijalna osvajanja (opet); da, čista eksploatacija je neoprostivo “sudbina” (opet). To je “drill, baby, drill” i slavlje kao da je 1900. godina, budući da ideje o globalnom zagrijavanju zbog proizvodnje i potrošnje fosilnih goriva jednostavno nisu postojale u to vrijeme. Tako je retro šik biti šovinistički sebičan, otvoreno pljačkati, pa čak i počiniti ili omogućiti zločine pod plaštom humanitarnih razloga. (Pomislite na Gazu i Trumpov nedavni otvoreni poziv na čišćenje regije od Palestinaca kako bi se napravio prostor za njihove “bolje”, Izraelce, da uživaju u miru i „lijepoj“ lokaciji uz more.)

Regresija, ime ti je Trump. Neskrivena pohlepa i neobuzdano licemjerje ponovo su prodajni aduti. Protekcionističke tarife su ponovo “sjajne”. Imigranti, naročito oni s crnom i smeđom kožom, prikazani su kao prijetnja američkom načinu života. Vrijeme je da se riješimo što većeg broja „nelegalaca“. Deportirajte ih! Zatvorite ih na Kubi! Amerika je za Amerikance!

Globalna vojska čini sve mogućim

Predsjednik Teddy Roosevelt bio je veliki obožavatelj Velike bijele flote američke mornarice, 16 bojnih brodova, obojenih u bijelo, koje je poslao širom svijeta 1907. Koristio ih je da zastraši neposlušne sile i impresionira ih sve većom moći i dometom Amerike. Iako SAD još nisu bile baš vojna supersila, već su bile ekonomska, a kombinovanje vojnog uvjeravanja i ekonomske snage predstavljala je učinkovitu taktiku da se druge zemlje natjeraju da slijede Washingtonovu liniju.

Današnja američka vojska je sasvim očito globalna, imperijalna, sklona potpunoj dominaciji nad svime: kopnom, morem, zrakom, svemirom, cyber prostorom, informacijama, narativom. Imenujte to i naša vojska i njeni partneri u onome što Ray McGovern naziva MICIMATT-om (što uključuje industriju, Kongres, obavještajne službe, medije, akademsku zajednicu i trustove mozgova) udružuju se da to zauzmu, okupiraju, kontrolišu i na drugi način dominiraju. Nije ni čudo što su Trump i njegovi operativci unutar onoga što bi se moglo smatrati Mondijalnom Imperijalnom Državom nastavili tradiciju traženja sve većeg budžeta za Pentagon, sve veće prodaje oružja i beskrajne izgradnje novih vojnih baza. Smanjenje u ovoj izrazito militariziranoj verziji katastrofalnog imperijalizma nikada nije opcija (osim, naravno, kada to postane slučaj). Dozvoljen je samo rast, u skladu s očigledno nezasitnim apetitima.

Jedan primjer: novoimenovani ministar odbrane Pete Hegseth i njegove pristalice Projekta 2025 tvrde da bi američka vojna potrošnja trebala biti jednaka 5% američkog bruto domaćeg proizvoda (BDP). S obzirom da BDP ove zemlje u 2024. godini bio nešto manje od 29 triliona dolara, to bi dovelo do imperijalnog ratnog budžeta od 1,45 triliona dolara, umjesto skoro 900 milijardi dolara u ovogodišnjem budžetu Pentagona. Za Hegseth & Co., američka vojska se svodi na ratovanje (a ratovi su, ako ništa drugo, skupi), tako da mora prihvatiti i usavršiti svoju ratničku mistiku. Njemu i njemu sličnima uopće nije važno da je od 11. septembraa, ako ne prije toga, američka vojska usavršila svoj identitet ratovanja kroz katastrofalne ratove u Afganistanu, Iraku, Libiji i drugdje.

Još jedan primjer. Neposredno prije nego što sam se 2005. godine penzionisao iz američke vojske, saznao sam za napore da se uspostavi nova vojna komanda s fokusom na podsaharsku Afriku. Isprva mi se činilo kao šala. Kakve je Afrika imala veze s nacionalnom sigurnošću Sjedinjenih Država? Odakle prijetnja? Naravno, Afrika kao prijetnja nije bila problem. Problem je bio to što je Afrika postala poprište američke ekonomske eksploatacije, baš kao što je to nekada bila za evropske sile poput Belgije, Engleske, Francuske i Njemačke oko 1900. godine—najzloglasnije u Kongu, kasnije razotkrivenom kao “srce tame” evropskog imperijalizma, koji je doprinio tenzijama što su 1914. dovele do izbijanja Prvog svjetskog rata.

Dvije godine nakon mog penzionisanja, američka vojska zaista je uspostavila Afričku komandu (AFRICOM) kao svoju najnoviju borbenu komandu. Danas su svi dijelovi svijeta pokriveni različitim komandama unutar Pentagona, koje su dodijeljene četverozvjezdanim generalima i admiralima, od kojih svaki na svoj način djeluje poput modernog prokonzula, nadgledajući ogromne regije s vojnim, političkim i ekonomskim implikacijama.

Danas su svi dijelovi svijeta pokriveni različitim komandama unutar Pentagona, dodijeljenim četverozvjezdanim generalima i admiralima, od kojih svaki na svoj način vlada poput nekadašnjih prokonzula Rimskog Carstva.

Na temelju svega ovoga, barem u vlastitom umu, Donald Trump korača svijetom poput kolosa. Ono što ga podržava jeste republikanska vizija – koju dijeli i većina demokrata – o imperijalnoj vojsci koja je, barem teoretski, neosporiva u svim domenima. I bilo da Sjedinjene Države na nju troše 1,45 biliona dolara ili „samo“ 900 milijardi godišnje, jedno je sigurno: u godinama koje dolaze, ta vojska će se vjerovatno koristiti na najgluplje i najnasilnije načine koje možete zamisliti.

Koliko još do sljedećeg svjetskog rata?

Ako prihvatimo tezu da Donald Trump vraća Ameriku u 1900. godinu, to sugerira da bi sljedeći svjetski rat mogao izbiti za otprilike 10 do 15 godina. Sve veća vojna potrošnja, pozivi na mobilizaciju i ponovno uvođenje regrutacije, narativi o nacionalnom padu koji se navodno može preokrenuti prihvatanjem novog ratničkog duha, percepcija svake konkurencije kao igre nultog zbira u kojoj Amerika mora pobijediti, a zemlje poput Kine izgubit, sve ovo zajedno moglo bi stvoriti uvjete slične onima iz 1914. godine, kada je svijet postao bure baruta koje je čekalo samo iskru da ga zapali.

Ključna razlika, naravno, leži u nuklearnom oružju. Iako Prvi svjetski rat nije bio „rat koji će okončati sve ratove“, Treći svjetski rat, ako bi izbio između SAD-a i njegovih saveznika s jedne strane i Kine i/ili Rusije i njihovih saveznika s drugim, zaista bi mogao biti posljednji. Nekoliko desetina termonuklearnih bojevih glava bilo bi sasvim dovoljno da „sredi račune“- odnosno da okonča većinu života na planeti Zemlji.

U eri oružja za masovno uništenje i njegove sveobuhvatne „modernizacije“, razgovor, kao sredstvo kompromisa i saradnje, jedini je razuman izbor kada se rat opasno nazire na horizontu. Dominacija kroz razaranje mora ustupiti mjesto detantu kroz dijalog. Može li Trumpova administracija napraviti iskorak ka miru umjesto da nas vrati u haos rata?

Gospodine predsjedniče, evo šta je prava umjetnost dogovora: umjesto da vraćate kalendar u 1900. godinu, vaš cilj bi trebao biti da pomjerite kazaljke atomskog sata unazad, za nekoliko sati, ako ne i dana ili sedmica prije ponoći. Taj sat trenutno stoji na opasnih 89 sekundi do ponoći, odnosno do globalnog nuklearnog rata. Svim svojim bićem trebali biste nastojati da kazaljke nikada ne dosegnu taj užasni trenutak.

Jer čak ni najzasljepljeniji vođa ne bi trebao željeti da njegova sudbina bude vladavina nad carstvom mrtvih.

Napisao: William Astore

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

***William Astore je penzionirani potpukovnik (USAF) i profesor historije. Njegov lični blog nosi naziv Bracing Views.