Sumud naspram rivijere: Zašto Trumpov plan za Gazu nema uporište u palestinskoj stvarnosti

IslamBosna.ba – Američki predsjednik Donald Trump predstavio je viziju za obnovu Pojasa Gaze, no plan je naišao na široko odbijanje u međunarodnoj zajednici, uključujući sve bliskoistočne države osim Izraela, kao i same Palestince. Prema Trumpovom prijedlogu, dva miliona Palestinaca iz Gaze preselilo bi se u susjedne zemlje poput Egipta i Jordana, dok su medijski izvještaji sugerisali da bi među destinacijama mogle biti i Maroko, Somaliland i Puntland. On je 4. februara izjavio kako se nada da će “Palestinci biti smješteni u sigurnije i ljepše zajednice” te da neće željeti da se vrate. Administracija SAD-a je navodnu evakuaciju Palestinaca okarakterisala kao “privremenu” ili “prelaznu”, a cilj plana bio bi stvoriti od Gaze atraktivno područje za investitore i doseljenike iz cijelog svijeta – bliskoistočnu rivijeru.

Naomi Neumann, gostujuća saradnica na Washingtonskom institutu, fokusirana na palestinska pitanja i bivša šefica istraživačkog odjela izraelske sigurnosne službe Shin Bet, analizira ovaj plan kroz prizmu historijskih pokušaja prisilnog preseljenja Palestinaca te njegovih implikacija na regionalnu politiku. Ona ukazuje da je srž problema u konceptu sumuda, temeljnoj komponenti palestinskog nacionalnog identiteta.

Prema njenom tumačenju, Trumpova vizija oslanja se na ekonomsko-utilitarističku logiku, prema kojoj bi Palestinci pristali na iseljavanje u zamjenu za bolji životni standard. Međutim, ona naglašava da se ovakva logika ne može primijeniti na zajednice koje se suočavaju s gubitkom osnovnih elemenata svog identiteta.

Palestinske vlasti, uključujući i Palestinsku samoupravu i Hamas, brzo su odbacile Trumpov plan. Mahmud Abbas, predsjednik Palestinske samouprave, nazvao je prijedlog “ozbiljnim kršenjem međunarodnog prava” te koordinirao jedinstven odgovor s Egiptom, Jordanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Izzet er-Rišk, visoki zvaničnik Hamasa, istakao je: “Gaza nije komad zemlje za prodaju ili kupovinu. Ona je nerazdvojni dio okupiranih palestinskih teritorija.”

Neumann napominje da je reakcija palestinske javnosti bila ispunjena ljutnjom i osjećajem prijetnje. Mnogi su Trumpov prijedlog protumačili kao pokušaj ponavljanja katastrofe iz 1948. godine, poznate kao nakba, kada su stotine hiljada Palestinaca protjerane iz svojih domova. Jedna mlada Palestinka iz Gaze je izjavila: “Nismo napuštena zgrada koju neko može prisvojiti. Mi smo narod. Ova zemlja pripada nama.”

Analizirajući Trumpov pristup, Neumann objašnjava da on posmatra ljude prvenstveno kroz ekonomsku prizmu, vjerujući da će Palestinci, u zamjenu za prosperitet, odustati od nacionalnog identiteta i borbe za suverenitet. Ovakav pristup donekle je uspješan kada se primjenjuje na suverene države, kao što su Abrahamovi sporazumi, ali je neusaglašen sa realnostima stanovništva koje se suočava s prisilnim raseljavanjem.

Neumann podsjeća da Trumpova vizija nije nova, već da su izraelske vlasti još nakon Šestodnevnog rata 1967. godine pokušavale podstaći emigraciju Palestinaca, primarno u Latinsku Ameriku i Zaljevske države. Između 1967. i 1987. godine, oko 94.000 Palestinaca napustilo je Gazu, a od preuzimanja vlasti od strane Hamasa 2007. godine, međunarodne organizacije procjenjuju da je između 250.000 i 350.000 ljudi emigriralo. Ipak, uprkos ekonomskim i sigurnosnim izazovima, mnogi Palestinci ostaju u Gazi, pridržavajući se koncepta sumuda – otpornosti i ustrajnosti u borbi za prava i domovinu.

S druge strane, arapske države odbacuju Trumpov prijedlog zbog dva ključna razloga. Prvo, insistiraju da barem dio Palestinaca mora ostati u Gazi kako bi pokazali da je obnova moguća bez iseljavanja. Drugo, smatraju da bilo kakav ekonomski plan mora biti povezan s političkom perspektivom koja vodi ka palestinskoj državnosti. Upravo zbog toga zemlje poput Katara i Turske rade na uključivanju Hamasa u institucije Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), pokušavajući stvoriti alternativni model za budućnost Gaze.

Neumann zaključuje da je Trumpov plan, u suštini, reakcija na vakuum izazvan nedostatkom izraelske strategije za “dan poslije” u Gazi. Ako Izrael ne razvije konkretan plan, Palestinci će nastaviti insistirati na sumudu kao ključnom elementu svog identiteta, odbijajući prisilno preseljenje i gubitak prava na povratak. Istovremeno, arapske države su zabrinute zbog posljedica ovakvog plana i traže alternativne načine za postizanje stabilnosti u regionu, od finansijske podrške do mogućeg formiranja zajedničkih sigurnosnih ili upravnih tijela u Gazi.

IslamBosna.ba