IslamBosna.ba – Mahmud Saleh nikada nije mogao zamisliti da će jednog dana morati vući kola namijenjena magarcu kako bi zarađivao za svoju porodicu.
Međutim, nakon što je njegov otac ubijen u izraelskom vojnom napadu na njegovu stolarsku radionicu u gradu Gazi u augustu 2023. godine, a magarac stradao u kasnijem granatiranju, osjećao je da nema drugog izbora.
Bio je primoran pobjeći s majkom, dvojicom mlađe braće i dvije sestre u oblast El-Mavasi u Han Junisu, noseći sa sobom uspomene na gubitak i teret siromaštva.
Nije želio da njegova majka zarađuje za život ručno perući tuđu odjeću, što je bila prisiljena raditi zbog nestanka struje nakon što su izraelski napadi počeli 7. oktobra 2023. godine.
Mahmud je posudio novac od amidže kako bi kupio zaprežna kola s magarcem i koristio ih za prevoz vode u kampove, zarađujući oko 11 dolara dnevno.
Sada, kada mu je magarac uginuo, svakog jutra oko sedam sati veže uže oko struka i vuče kola natovarena vodom do kampova za raseljene.
„Mladići i prolaznici često me sažalijevaju i pomažu mi da guram kola odostraga,“ rekao je Mahmud tokom kratke pauze na poslu 11. januara.
„Volio bih da sam sada u školi sa svojim prijateljima, ali postao sam muškarac prije svog vremena,“ dodao je. „Nemam luksuz da sanjam. Sve o čemu razmišljam jeste kako da nahranim majku i svoju mlađu braću i sestre.“
Međutim, s obzirom na razaranje koje su prouzrokovali izraelski napadi, upitno je da li bi uopće postojala škola izvan domova u koju bi Mahmud i njegovi prijatelji mogli ići, čak i kada bi imao vremena za nastavu.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, najmanje 625.000 učenika u Pojasu Gaze onemogućeno je da nastavi školovanje, jer je više od 80 posto škola uništeno ili oštećeno u izraelskim napadima.
„Konj me spašavao od ove patnje“
Issa el-Hatib, raseljeni stanovnik Nusejrata, također vuče kola rukama kako bi zaradio za život. Prevozi robu i putnike u i oko glavne pijace u središnjem dijelu Pojasa Gaze.
Ranije je radio u građevinarstvu na sjeveru, ali nakon što su izraelski napadi počeli, on i njegova porodica bili su prisiljeni napustiti svoj dom u maju 2023. godine, pa je morao pronaći novi posao.
Od ušteđevine je kupio konja i kola te počeo prevoziti putnike i robu u Nusejratu. Međutim, kada mu je konj uginuo u saobraćajnoj nesreći, bio je primoran da preuzme njegovu ulogu.
„Konj me spašavao od ove patnje,“ rekao je Issa za The Electronic Intifada. „Sada imam osjećaj da svakog dana polako umirem dok vučem ova kola.“
Istakao je da ne može priuštiti kupovinu novog konja.
„Prije rata, konj je koštao oko 600 dolara, a danas mu je cijena dostigla 3.000 dolara,“ objasnio je Issa.
Posao ide sporo, djelimično zato što mnogi ljudi smatraju ponižavajućim to što on preuzima ulogu konja, ali on insistira da nema izbora.
„Ponekad mi prolaznici daju nešto novca iz sažaljenja,“ rekao je.
Izraelska blokada goriva produbljuje krizu
Stopa nezaposlenosti u Gazi porasla je na gotovo 80 posto tokom izraelskog genocida, dok je bruto domaći proizvod smanjen za skoro 85 posto, navodi se u izvještaju Međunarodne organizacije rada iz oktobra 2024. godine.
„Izraelska zabrana ulaska goriva u Gazu izazvala je sveobuhvatnu humanitarnu katastrofu,“ rekao je Ismail Savabta, direktor Vladinog medijskog ureda, za The Electronic Intifada.
Istakao je da se ova humanitarna katastrofa manifestuje kroz „kvarenje vozila, što je primoralo stanovnike da se oslone na primitivna sredstva poput zaprežnih kola kao glavnog oblika prevoza.“
„Još bolnija je činjenica da je ovaj rat natjerao mnoge mladiće i djecu da rade vukući ta kola nakon što su izgubili svoje životinje uslijed ponovljenih izraelskih napada,“ dodao je. To, zauzvrat, „povećava njihovu fizičku i psihološku patnju.“
Savabta je pozvao međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na Izrael „da zaustavi svoju agresivnu politiku i omogući hitan ulazak goriva kako bi se spriječilo dalje pogoršanje života Palestinaca u Gazi.“
Napisao: Abdullah Junis, novinar iz Pojasa Gaze
Izvor: The Electronic Intifada
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba