Hoće li trenutni Muskov udar definirati našu budućnost?

IslamBosna.ba – Klasični coup d’état podrazumijeva oružje. Ljudi u uniformama divljaju preuzimajući vladine agencije i preuzimaju kontrolu nad onim što vlada radi i kome vlada služi.

Ali u našem novom cyber dobu, historičar sa Yale-a Timothy Snyder je prošle sedmice primijetio da se državni udar može odvijati bez bilo kakvog oružanog prevrata. Možemo imati “nekoliko desetina mladića koji idu od kancelarije do kancelarije, obučeni u civilnu odjeću i naoružani samo zip drajvovima.”

Ti mladići, djelujući na osnovu “nejasnih referenci na naredbe sa vrha”, mogu dobiti pristup osnovnim kompjuterskim sistemima i “nastaviti da daju svom vrhovnom vođi” efektivnu moć nad gotovo svim što vlada radi.

Historičar Snyder, naravno, opisuje trenutnu američku stvarnost. On tu stvarnost naziva državnim udarom – kao i branitelji američke demokratske tradicije.

Ne proživljavamo “državni udar sa tenkovima na ulicama i gomilama koje preplavljuju vladine kancelarije”, tvrdi bivša američka tužiteljica i trenutna viša saradnica Brennan centra Joyce Vance. Živimo kroz “tiši državni udar, državni udar milijardera.”

“Najbogatiji čovjek na Zemlji pokušava preuzeti fizičku kontrolu nad vladinim platnim sistemima i koristiti ih da obustavi federalno finansiranje svakom korisniku kojeg lično ne voli”, dodaje Will Stancil sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Minnesoti. “Elon Musk direktno uzurpira najvažniju ovlast Kongresa, ovlast nad novčanikom.”

Legije Muskovih sljedbenika sada probijaju put kroz glavni grad nacije, izvještava New York Times, već su se “ubacile” u baze podataka 17 saveznih agencija. Te legije uključuju vatrene obožavatelje Muska poput Akasha Bobbe, softverskog inženjera koji je završio srednju školu prije manje od tri godine, a ranije je bio pripravnik u tehnološkoj kompaniji kojom predsjedava milijarder blizak Musku, Peter Thiel.

Jedna po jedna, federalne agencije koje drže zemlju funkcionalnom pale su pod Muskovu efektivnu kontrolu, uz punu podršku Donalda Trumpa. Trump, u međuvremenu, puni naslovnice svojim najavama o preuzimanju kontrole nad Gazom i Panamom, što, kako napominje senator Chris Murphy iz Connecticuta, ” skreće pažnju sa stvarne priče – milijardera koji preuzimaju vladu kako bi krali od običnih ljudi.”

Trumpovci, slaže se senator Bernie Sanders iz Vermonta, vode nas “u oligarhijski oblik društva u kojem izuzetna moć počiva u rukama malog broja neizabranih multimilijardera.”

Izabrani zvaničnici i progresivni aktivisti uzvraćaju udarac na sudovima kako bi zaustavili Muskov puč i ostvaruju neke početne pobjede. Jedan savezni sudija, na primjer, upravo je blokirao Muskov pristup računarskom sistemu plaćanja Ministarstva finansija. Taj pristup, zaključio je sudija, prijeti “nepopravljivom štetom” ličnim i finansijskim podacima miliona Amerikanaca.

Međutim, presude nižih sudova mogle bi pasti pred sudijama viših instanci koje je imenovao Trump. Zaustavljanje Muskovog udara zahtijevat će širu narodnu mobilizaciju, i taj otpor se, zapravo, već dešava, sa protestima koji privlače hiljade ljudi u lokacijama od centra Washingtona do mnogih državnih prijestolnica širom zemlje.

Naša najbolja nada da se suprotstavimo Muskovom udaru i njegovim korporativnim sponzorima iz reda milijardera – “i njihovim neograničenim opcijama” za oblikovanje “naših izbora, zakonodavstva i sudskih imenovanja”? Prema novoj analizi dugogodišnjeg sindikalnog aktiviste Michaela Podhorzera, to bi mogla biti intenzivirana sindikalna akcija – a ta akcija je već u zamahu.

Nacionalni sindikalni savez, AFL-CIO, upravo je pokrenuo novu kampanju pod nazivom Odjel za ljude koji rade za život, kako bi se suprotstavili Musku i njegovom Odjelu za efikasnost vlade.

“Vlada može raditi za milijardere,” ističe predsjednica AFL-CIO Liz Shuler, “ili može raditi za radnike – ali ne za oboje.”

Šta sindikati mogu učiniti da preokrenu sadašnje stanje i zaustave američki pad u plutokratiju?

Les Leopold iz Radničkog instituta nedavno je izložio niz ostvarivih zahtjeva koji bi mogli “okupiti radnike i dati im osjećaj kolektivne moći.”

Ovi zahtjevi kreću se od zabrane otpuštanja radnika u kompanijama koje primaju sredstva od poreskih obveznika i porezne olakšice, do povećanja minimalne satnice na najmanje 20 dolara.

Trenutna savezna minimalna satnica iznosi tek 7,25 dolara, što znači 15.080 dolara godišnje za radnika s punim radnim vremenom, što ni približno nije dovoljno da samohrana majka ili otac s djecom ostanu iznad zvanične savezne granice siromaštva.

Ta zvanična granica siromaštva potiče iz sredine 1960-ih, iz rada ekonomistkinje Mollie Orshansky iz Uprave za socijalnu sigurnost. Da bi odredila tu granicu, Orshansky je troškove minimalne prehrane pomnožila s tri kako bi pokrila sve druge troškove s kojima bi se siromašno domaćinstvo moglo suočiti.

Međutim, savezna granica siromaštva nije značajno povećavana u skladu s inflacijom još od 2009. godine. Zbog toga današnji radnici s minimalnim primanjima zarađuju 29 posto manje – u stvarnim dolarima – nego radnici s minimalcem u vrijeme posljednjeg povećanja, odnosno čak 40 posto manje nego radnici s minimalcem iz 1968. godine.

Šta se, od 1968. godine, povećalo – i to spektakularno? Bogatstvo – i moć – najbogatijih Amerikanaca.

“Šačica ljudi”, napominje analitičarka Nove ekonomske fondacije Fernanda Balata, sada “ima nesrazmjerni utjecaj na političke ishode i javni diskurs.” Dovoljno velik utjecaj da čak i državni udar postane realna politička prijetnja u Americi.

Kako bismo trebali odgovoriti na taj “nesrazmjerni utjecaj”? Balata objašnjava jednu intrigantnu mogućnost u novom radu koji su upravo objavili Nova ekonomska fondacija i Međunarodna organizacija milionera patriota. Potrebna nam je, njen rad sugeriše, osim linije siromaštva, i “linija ekstremnog bogatstva”, okvir za javnu politiku koji bi mogao pomoći ograničiti bogatstvo najbogatijih na svijetu.

Deset najbogatijih ljudi na svijetu, kako ističe Balata, sada posjeduje više bogatstva nego tri milijarde najsiromašnijih zajedno. Ovi deset su postali toliko bogati, prema Oxfamu, da bi mogli izgubiti 99 posto svog bogatstva i dalje ostati milijarderi.

Devet od ovih prvih 10 milijardera slučajno su Amerikanci. Bogataši toliko bogati, objašnjava Balata, koriste svoje bogatstvo “da iskrive demokratske temelje i društveni ugovor, održavajući sistem u kojem oni stalno postaju bogatiji uprkos posljedicama po nas ostale.”

Muskov državni udar predstavlja dosad najjači potres tih temelja. Uvođenje “linije ekstremnog bogatstva”, kako pokazuje Balatina analiza, mogao bi biti prvi korak ka zaustavljanju tog potresa – ne samo sada, nego i u budućnosti. Ova linija bogatstva bi suštinski označila tačku gdje akumulacija bogatstva postaje direktna prijetnja našoj demokratskoj, ekonomskoj i ekološkoj budućnosti.

“Definisanjem koncentracije ekstremnog bogatstva kao društvenog rizika, linija ekstremnog bogatstva bi mogla preoblikovati javno mnjenje, kao što je granica siromaštva transformisala javnos razumijevanje ekonomske deprivacije”, objašnjava Balata. “Linija ekstremnog bogatstva bi također mogla pružiti referentnu tačku za progresivno oporezivanje i regulatorne reforme usmjerene na smanjenje prekomjernog utjecaja na javne institucije i medije.”

Ali gdje bismo trebali povući tu liniju ekstremnog bogatstva? U svom istraživanju, Balata je intervjuirala širok spektar političkih analitičara i bogatih pojedinaca otvorenih za koncept linije bogatstva.

Bogati ispitanici predložili su konkretne postavke za tu liniju bogatstva, sa ciframa koje se kreću od 10 miliona do 1 milijarde dolara. Analitičari orijentisani na politiku, s druge strane, vidjeli su veću vrijednost u postavljanju linije bogatstva u relativnom kontekstu, povezujući, na primjer, linije siromaštva i bogatstva u fiksnom omjeru.

Pristupanje na ovaj način moglo bismo preokrenuti poticaje koji pokreću ponašanje današnjih najbogatijih. U sadašnjoj ekonomiji i političkom sistemu, najbogatiji imaju stalni interes da iskorištavaju najsiromašnije – što više stisnu, to postaju bogatiji. Međutim, linija bogatstva povezana s linijom siromaštva mogla bi preokrenuti ovu dinamiku.

Razmislite o stvarima na ovaj način: U političkom sistemu s linijom siromaštva, javna pomoć finansirana porezima dolazi onima čiji su prihodi ispod, ili samo malo iznad te linije. Ako bismo povezali liniju siromaštva s novom linijom ekstremnog bogatstva, brzo bi se pojavile nove političke dinamike.

Kakva dinamika? Najbogatiji među nama odjednom bi imali lični interes u povećanju prihoda naših najsiromašnijih. Razlog? Bogatstvo naših najbogatijih bi se povećavalo samo ako se prihodi naših najsiromašnijih prvo povećaju. Time bismo stvorili društvo u kojem bi postojala stalna motivacija za međusobnu solidarnost.

Svakako možemo zaustaviti trenutni Muskov udar – ako se mobilizacija protiv njega nastavi jačati. Sljedeći izazov postaje pronalaženje načina da spriječimo naše najbogatije od pokušaja novih, još snažnijih udara u budućnosti. Uspostava linije ekstremnog bogatstva, u Sjedinjenim Američkim Državama i širom svijeta, mogla bi biti ogroman korak prema budućnosti bez Muska, prema društvu bez superbogatih.

Napisao: Sam Pizzigati

Izvor: Counterpunch

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba




























Message Copilot




























Message Copilot