IslamBosna.ba – Komisija za pitanja zatvorenika i bivših zatvorenika i Klub palestinskih zatvorenika objavili su niz svjedočanstava koja razotkrivaju brutalne metode mučenja i nehumanog postupanja prema zatvorenicima iz Gaze u izraelskim vojnim logorima i zatvorima. Prema izvještajima pravnih timova koji su nedavno posjetili 11 zatvorenika iz Gaze u logorima Sde Teiman, Naftali, Anatot i zatvoru Negev, metode torture postale su još surovije nakon početka rata.
Mučenje, poniženje i „disko ispitivanje“
Zatvorenici su opisali neizrecivo brutalne oblike mučenja, ponižavanja i zlostavljanja kojima su izloženi – od trenutka hapšenja u Gazi, preko iscrpljujućih ispitivanja, do svakodnevnih ponižavajućih postupanja. Pravni timovi su iznijeli konkretne detalje posjeta, dodatno potvrđujući razmjene nečovječnog postupanja izraelskih vlasti. Zatvorenici su podvrgnuti stalnom vezivanju udova, a čak su i osnovne ljudske potrebe pretvorene u metode mučenja i zlostavljanja.
Među najokrutnijim metodama ističe se tzv. „disko“ metoda, tokom kojeg su zatvorenici prisiljeni da 48 sati neprekidno slušaju glasnu muziku, dok su istovremeno podvrgnuti fizičkoj i psihološkoj torturi.
Brutalnost bez presedana
U zajedničkom saopštenju Komisije za pitanja zatvorenika i bivših zatvorenika i Kluba palestinskih zatvorenika naglašava se da svjedočanstva oslobođenih zatvorenika dugogodišnju praksu izraelskog mučenja zatvorenika, koja je nakon početka rata eskalirala do neviđenih razmjera.
Prema svjedočenju jednog advokata, zatvorenik J.F. doveden je na posjetu u krajnje ponižavajućem stanju – izraelski vojnik ga je grubo vukao za preveliki zatvorski kombinezon, a advokat mu je tek nakon skidanja poveza s očiju mogao vidjeti lice te da se iznenadio svjetlošću. Zatvorenik je opisao kako je u logoru Sde Teiman prošao kroz „disko ispitivanje“, nakon čega mu je, poslije 30 dana zatvoreništva, održano suđenje koje je trajalo svega pet minuta, bez ikakvog obrazloženja o razlozima njegovog hapšenja.
U logoru Anatot zatvorenici su konstantno vezanih očiju i svezanih ruku, a svaka međusobna komunikacija strogo je zabranjena. Jedan od zatvorenika, M.J., otkrio je da tokom zatvoreništva nije znao gdje se nalazi – tek ga je advokat obavijestio da je u logoru Anatot. Svjedočio je o krajnje nehumanim uvjetima, u kojima su zatvorenici primorani da cijele dane provode u samo dvije pozicije – na koljenima ili na stražnjici.
Izgladnjivanje i upotreba osnovnih potreba kao metode mučenja
Jedna od najokrutnijih metoda mučenja zasniva se na korištenju osnovnih ljudskih potreba kao sredstva za poniženje – zatvorenici koji zatraže odlazak u toalet kažnjavaju se satima klečeći na golom betonu, vezanih ruku iza glave, sa spuštenim pantalonama do koljena, kako bi im koljena dodirivala hladni pod.
Kada je riječ o hrani, zatvorenici dobijaju samo minimalne obroke, a dozvoljeno im je kupanje samo jednom sedmično. Odjeću im mijenjaju jednom mjesečno. Zabranjen im je namaz i uzimanje abdesta, a oni koji budu zatečeni kako klanjaju dok sjede bivaju premlaćeni.
U zatvoru Negev zatvorenici svjedoče o svakodnevnom izgladnjivanju, fizičkom i psihološkom zlostavljanju te širenju zaraznih bolesti, uključujući šugu. Uprava zatvora namjerno manipuliše vremenima obroka, koji su ionako oskudni, zbog čega su zatvorenici neprestano gladni.
Prema svjedočenju zatvorenika iz logora Sde Teiman, M.M., koji je posjetu dočekao s vidnim povredama, zatvorenici nemaju osnovna higijenska sredstva. Tokom tri mjeseca zatočeništva nije mu bilo omogućeno liječenje, a i dalje trpi bolove zbog slomljenih rebara zadobijenih prilikom hapšenja. Pored toga, zatvorenicima nije dozvoljeno korištenje makaza za nokte niti brijača već više od dva mjeseca. Higijenske potrepštine su izuzetno ograničene – na 55 zatvorenika dolaze samo tri komada toalet papira. Novi zatvorenici koji budu dovedeni u logor redovno su izloženi fizičkom zlostavljanju.
Neizvjesna sudbina zatvorenika iz Gaze
Tačan broj Palestinaca iz Gaze koji se nalaze u izraelskim zatvorima i vojnim logorima nije poznat, ali je izraelska uprava zatvora u januaru objavila da je 1.886 zatvorenika klasifikovano kao „nelegalni borci“. Među njima su i tri žene u zatvoru Damon, kao i desetine djece zatočene u zatvorima Megido i logoru Ofer.
Izrael je uspostavio posebne vojne logore za palestinske zatvorenike iz Gaze, pored centralnih zatvora. Među njima su Sde Teiman, Anatot, kamp unutar zatvora Ofer i logor Naftali, dok se sumnja da postoje i tajni logori čije lokacije još nisu otkrivene.
Zločini bez presedana
Svjedočanstva oslobođenih zatvorenika razotkrivaju jezive razmjere brutalnosti izraelskih okupacionih snaga – uključujući sistemsku torturu, izgladnjivanje, medicinsku nebrigu, seksualno zlostavljanje i korištenje zatvorenika kao živih štitova. Logor Sde Teiman postao je sinonim za najbrutalnije metode mučenja, uključujući i seksualno zlostavljanje, što su potvrdili bivši zatvorenici.
Brojni zatvorenici izgubili su živote uslijed nehumanih uvjeta i brutalnih metoda mučenja. Prema izvještajima organizacija za ljudska prava, od početka rata ubijeno je najmanje 37 zatvorenika iz Gaze, dok je ukupno 58 Palestinaca izgubilo život u izraelskim zatvorima i logorima. Međutim, izraelske vlasti i dalje kriju identitet i broj preminulih zatvorenika.
Organizacije za ljudska prava pozivaju na hitnu međunarodnu intervenciju kako bi se zaustavili ovi ratni zločini i zaštitili palestinski zatvorenici od daljnjeg mučenja, izgladnjivanja i nehumanog postupanja.
IslamBosna.ba